Svijet će uskoro ući u 2014. godinu, a Hrvatska povremeno „izgleda“ kao da se vraća u 1941.
Čim se u Hrvatskoj pojavi neki problem, tu su teme o „Srbima, pederima, nogometu...“ da razvodne situaciju. I sve to, svakako, pogoduje vlasti (ovoj, kao i prijašnjoj), da se javnost slučajno ne bi bavila onim važnijim – egzistencijalnim problemima. „Padaju“ u Lijepoj našoj tvrtka za tvrtkom, radnička su prava na najnižem nivou od osamostaljenja države, a sindikalne vođe mlake verbalne prosvjede koriste tek kao osobnu promidžbu pred televizijskim kamerama. U poplavi bavljenja Hrvata trivijalnim stvarima samo čekamo kad će netko početi prikupljati potpise za referendum o zaštiti opalog (hrvatskog) lišća na Zrinjevcu, te u vezi s tim osnovati stožer.
DOBILI, A NIJE NA LOTU: Svi imaju pravo na san, sve dok ludilo traje
„Klizi“ ova zemlja u bankrot, „razjeda“ je kriminal na svim nivoima, no koga je za to briga kad su se „Vatreni“ plasirali na nogometno Svjetsko prvenstvo u Brazilu. Narodu bi najteža kazna bila kada bi, recimo, našu reprezentaciju FIFA izbacila sa SP-a zbog, primjerice, konstantne „ustašizacije“ na tribinama (pa i na terenu). Ma može nama Europska unija zabraniti pristup fondovima, Ujedinjene nacije uvesti raznovrsne sankcije, samo neka „ne diraju“ našu nogometnu svetinju.
Slijedeće godine u lipnju će, ponovno, doći do napuhavanja navijačke euforije, pri čemu će sve bezvezniji hrvatski mediji reprezentativce nazivati herojima, a ljudi će se na to „primati“ i „čoporativno“ okupljati po trgovima i birtijama te urlati pred televizorima, kao da ih oni u Brazilu mogu čuti. Smijenjen je (opravdano) Igor Štimac s izborničke funkcije i sada je, što se nacionalnog tima tiče, sve idealno. Navijačke se skupine bore protiv Hrvatskog nogometnog saveza zbog već spomenute „vaučerizacije“. Između ostalog u toj svojoj borbi koriste i „tradicionalne“ pokliče „Za dom - spremni“, „'Ajmo ustaše“, „Ubi Srbina“... što, svakako, jako pogađa Zdravka Mamića, Davora Šukera i Damira Vrbanovića, koji će zbog toga sigurno podnijeti ostavke. Sve je, uostalom, kod nas postavljeno „na krivo“, zašto bi nogomet bio izuzetak.
„Rastačemo“ mi sami svoju domovinu i uopće nam za to ne treba pomoć međunarodne zajednice. I svi krive „nekoga drugog“ (pa i samu državu). Ovdašnji je živalj, apsolutno (kao uostalom i svaki drugi narod) zaslužio sve što mu se događa. Nije, pak, zaslužio imati ovako lijepu zemlju, koju uništava. Kada god se počne pričati o hrvatskim negativnostima, odgovor (opravdanje) gotovo uvijek tražimo u usporedbi sa Srbijom. Stalno se pozivamo (vadimo) i na Domovinski rat, premda je od njegova završetka proteklo već 18 godina. Ušli smo u EU pa nas sada niti iz te „asocijacije“ više ne „pritišću“ (kao u pretpristupnim pregovorima) te, očito, „doma“ možemo raditi što hoćemo, samo da ne ugrožavamo (sebične) interese „Zapada“.
Lupiga.Com
FOTO: novilist.hr
Srbija nije u stanju voditi nogometnu reprezentaciju, a kamoli državu. Stipe Mesić je jednom rekao da Srbija mora proći katarzu, a umjesto katarze sada imaju čak i predsjednika četnika. Bolje bi bilo da taj predsjednik svome narodu objasni tko je kriv za masovne grobnice u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Kosovu, i zašto su Amerikanci ustvari bombardirali Srbiju. Srbija zaostaje 50 godina za Hrvatskom.