FENOMEN ZLA

Jedina bitka koju vrijedi vojevati je bitka protiv Zla

ritn by: Mira Bićanić | 23.10.2023.
FENOMEN ZLA: Jedina bitka koju vrijedi vojevati je bitka protiv Zla
Smrt djeteta u okolnostima generiranima diskriminacijom ideološke, rasne, vjerske, klasne, rodne prirode protuprirodan je i antiljudski. I zato je doista jedina bitka koju vrijedi vojevati ona protiv Zla, kao što nas uči Camus. Ana Frank i Aleksandra Zec su jedno biće jer ih je ujedinila ista sudbina. Koncentracijski logori koji i u 21. stoljeću niču posvuda, nisu više u vlasništvu Trećeg Reicha nego su globalna pojava. Nepismena anonimna ruka koja grafitima u Splitu istjeruje svoje sugrađane Židove i Srbe te sentimentalno evocira 1941. godinu slab je đak ponavljač, a zbog takvih mizerija i povijest je ponavljač umjesto da bude učiteljica života. Zaklane bebe u Izraelu u toku mirnoga dana i bebe raznesene bombama u Gazi ne osjećaju razliku kakvu politika zla i njezina sljedba od Istoka do Zapada uporno nameće. Jedino što vrijedi u ovom kratkom životu jest biti čovječan i nikada ne odustati.

Davno nekad, u sedmom razredu osnovne škole, na TV Beograd 2 gledala sam monodramu s Mirom Stupicom. Kako nisam stigla na početak, dugo mi je trebalo da otkrijem kako je riječ o priči „Crvena marka s likom Lenjina“ Danila Kiša. Otada se pisac i ja ne razdvajamo. Svemu važnome za ovaj život poučio me je on.

Pa iako je svaki rat poraz za pojedinca i civilizaciju, a povijest ponavljajuća, Kišova književnost bila mi je utjeha u tjeskobnim, mračnim i opasnim godinama koje su zasjenile moju mladost, kada se i nama, Južnim Slavenima, prikrao rat pred kraj 20. vijeka. Neki su ga uveličali svojim prisustvom na neljudski način, a drugi pak učili kako postati od dobroga još bolji čovjek, i zadržati taj lik trajnim.

Tada, kao mlada osoba, nisam znala da će me studij književnosti odvesti u pedagoškom smjeru. Imala sam krajnje odbojan stav spram škole, ali ne i obrazovanja. Sistem, uokviren lošom politikom i još gorim sadržajem, plašio me. Srce bilo koje ideologije uvijek je škola. Mogla bih o školi devedesetih napisati sabrana nedjela, da posudim dosjetku Dubravka Matakovića.

U svakom slučaju, škola je imala svoj put, no djeca i ja stvarali smo paralelni - pretvarajući laž u istinu, falsifikat u provjerljivu činjenicu, dok smo odvratno skrojene udžbenike odbacili i zamijenili literaturom sjajnih autora. Promjene su postajale vidljive zapanjujućom brzinom: djeca su počela razumijevati realnost i lišavati se kompleksa i trauma koje nisu ni mogli ni znali izbjeći. Naučili su da im se dogodio fašizam u svim svojim oblicima jer su ga svjedočili vlastitom kožom. Knjige, naravno, nisu mogle izbrisati iskustvo koje im je ranilo dušu, ali su im ublažile i humanizirale bol pokazavši da su milijuni prije njih doživjeli isto, i razotkrivajući uvijek prisutno ljudsko zlo.

Ta promjena, unatoč brojnim krizama i problemima, pozivima u ravnateljske urede, prijetnjama otkazom, provedenim sankcijama i preziru mnogih kolega, uvjerila me je da trebam ostati tu gdje jesam jer je obrazovanje jače od sistema, režima, i bilo koje ideologije koja se održava na životu bodljikavom žicom iza koje su naša dehumanizirana braća i sestre. Svejedno je da li je to antisemitizam, mržnja prema muslimanima, rasizam ili koji drugi fenomen zla koji poražava našu vrstu, ubija i unesrećuje djecu. 

Smrt djeteta u okolnostima generiranima diskriminacijom ideološke, rasne, vjerske, klasne, rodne prirode protuprirodan je i antiljudski. I zato je doista jedina bitka koju vrijedi vojevati ona protiv Zla, kao što nas uči Camus.

Ana Frank i Aleksandra Zec su jedno biće jer ih je ujedinila ista sudbina. Koncentracijski logori koji i u 21. stoljeću niču posvuda, nisu više u vlasništvu Trećeg Reicha nego su globalna pojava. Nepismena anonimna ruka koja grafitima u Splitu istjeruje svoje sugrađane Židove i Srbe te sentimentalno evocira 1941. godinu slab je đak ponavljač, a zbog takvih mizerija i povijest je ponavljač umjesto da bude učiteljica života.

Zaklane bebe u Izraelu u toku mirnoga dana i bebe raznesene bombama u Gazi ne osjećaju razliku kakvu politika zla i njezina sljedba od Istoka do Zapada uporno nameće. Jedino što vrijedi u ovom kratkom životu jest biti čovječan i nikada ne odustati. Prelazak na drugu stranu negira smisao našeg postojanja i uništava dušu. A u paklu, čije su sluge posvuda oko nas, nema ni duše ni Boga, samo život pretvoren u pepeo.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: HINA/EPA/Yuri Kochetkov

 

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. LEKSIKON MARKA TOMAŠA: Glogov kolac za Gogolja

    19.02.2024.

    Marko Tomaš

    LEKSIKON MARKA TOMAŠA: Glogov kolac za Gogolja

  2. PROŠLOST JE ČINIO LAKŠOM: Pera Luković - inženjer na privremenom radu u novinarstvu

    13.02.2024.

    Bojan Tončić

    PROŠLOST JE ČINIO LAKŠOM: Pera Luković - inženjer na privremenom radu u novinarstvu

  3. HIP HOP LELEK: Upotreba djeteta za patriotske psihoze

    01.02.2024.

    Brano Mandić

    HIP HOP LELEK: Upotreba djeteta za patriotske psihoze

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije