Prema postojećem stanju oko 20 posto stanovništva na planetu uopće nema pristup pitkoj vodi, koja kod nas ničim izazvana teče iz slavina. Dobro, izazvana je okretanjem slavine, ali to stvarno nema veze s podatkom da 40 posto svjetskog stanovništva nema dovoljno vode za osnovne higijenske i sanitarne potrebe, što je apsolutna tragedija, osobito kad ljudi trebaju otići doktoru ili na regrutaciju; na mjesta gdje se treba skinuti i pokazati sve posljedice nedostatka H2O. Tragedija je i kad ne idu doktoru ili na regrutaciju, ali ta, sakrivena odjećom, barem manje smrdi.
Količina vode po stanovniku drastično se smanjuje od 1970. godine, a očekuje se nastavak takvog trenda. Stravičan je podatak da više od 2,2 milijuna ljudi umre svake godine od bolesti koje se razvijaju kao posljedica konzumiranja
zagađene pitke vode ili kao posljedica loših sanitarnih uvjeta.
Do 2050., predviđaju UN-ovi stručnjaci, nestašica vode utjecat će na život između dvije i sedam milijardi ljudi, od ukupno 9,3 milijarde ljudi koliko bi ih tada moglo živjeti na Zemlji. Naravno, to će ovisiti o mjerama koje će Novi svjetski poredak, čijem potihom ustoličenju imamo čast prisustvovati kroz posljednjih nekoliko godina, poduzeti kako bi se suočio s H2O krizom.
Prema zadnjem UN-ovu Svjetskom izvješću o razvoju voda, što ga je u srijedu objavio UNESCO, a prenio New Scientist, najzagađeniju vodu u svijetu imaju Belgijanci. Ta europska zemlja posljednja je na popisu od 122 zemlje obuhvaćene istraživanjem o kvaliteti vode. Belgija se na toj ljestvici nalazi ispod Indije, Jordana i devet afričkih zemalja. Na vrhu popisa je Finska, zatim slijede Kanada, Novi Zeland, Velika Britanija i Japan. Na dvanaestom su mjestu Sjedinjene Države, a Australija je na dvadesetom. Hrvatske u ovom izvješću ni, ali hvala Isusu, kod nas je situacija tako povoljna da ću sad kad dođem kući potopiti cijelu zgradu solidarizirajući se na taj način s onim koji niti imaju zgradu, a o vodi da ne govorimo. Daklem, voda komšija.