„To je sjeme za održivu budućnost Banije. Banovine. Sisačko Moslavačke županije, SMŽ, napiši kako ti paše“, sugerira mi uz osmijeh Ivana Kordić volonterka SLOGE - Platforme samoorganiziranih volonterki i volontera dok razgovaramo o projektu koji me prošlog vikenda odveo ravno u područje epicentra recentnih zagrebačkih potresa – Markuševac.

Ivana Kordić će mi objasniti kako je to sjeme o kojem govori ključna stvar projekta „SLOGA sadi BIOgredice“ jednog od 32 projekta koja je kompanija DM Hrvatska odlučila financijski podržati u sklopu natječaja „{ZAJEDNO} za Petrinju, Glinu i Sisak“.

JAD I ČEMER NA BANIJI: „Teško smo živjeli prije ovog zla, a ovo sad se više i ne može nazvati životom“

I tako je ovog vikenda markuševečki vrt permakulturnih dizajnera Krune Vuljara i Petre Turčić ugostio dvadesetak volonterki i volontera SLOGE, kako bi tamo sudjelovali na radionici izrade uzdignutih biogredica i kompostiranja, a kasnije ta svoja znanja prenijeli na stanovnike Banije koji su iskazali interes za ovakvom vrstom uzgoja.

Permakulturni vrt, mnogi će već znati, bazira se na poštivanju ekoloških principa, dakle primjeni prirodnih postupaka i tvari, razvoja sustava održive poljoprivrede te zaštite postojećeg ekosustava. Njegova specifičnost je to što se vrt ne preorava, ne štiha, već se malčira čime se oponaša šuma i njeno tlo, a pri tome se čuvaju gliste i mikroorganizmi. Bio gredicu čini uzdignuti drveni okvir u koji se u određenom omjeru miješaju sastojci nekoliko slojeva koji čine kvalitetno, organsko tlo s humusni slojem na samom kraju. U takvoj gredici može se uzgajati povrće, začinsko bilje, cvijeće i ostalo bilje. Permakulturnog vrta naravno nema bez komposta, razgrađenog bio otpada koji sadrži humusne spojeve, što tlo čini plodnijim i povećava njegovu mikrobiološku aktivnost.

Volonteri SLOGE (FOTO: SLOGA)

Ova zagrebačka radionica na koju sam stigla zapravo je prva etapa provedbe projekta koji bi trebao rezultirati izgradnjom dvjestotinjak BIOgredica na području Sisačko-moslavačke županije, a radionica će se organizirati i ove subote u Marinbrodu nedaleko Gline, gdje će se okupiti volonterke i volonteri s područja Banije. 

U zagrebačkom Markuševcu se entuzijastični oko projekta na radionici okupljamo s posebnim veseljem. Naime, mnogi od nas se prvi put vide u živo, iako već mjesecima surađujemo i redovito komuniciramo u svrhu organizacije pomoći Baniji nakon razornog potresa koji je taj kraj pogodio krajem prosinca prošle godine. SLOGA se već prvog dana nakon kobnog potresa organizirala kao neformalna inicijativa i do danas je aktivna na tom poručju. U svega nekoliko dana priča se od grupice ljudi koji su odmah reagirali bilo odlaskom na teren ili logističkom podrškom, razvila u poprilično organizirani, nehijerarhijski sustav kojeg je složno izgradilo tridesetak terenskih ekipa sa sedamdesetak volonterki i volontera, dvadesetak dispečerica i dispečera te još dvadesetak osoba koje se bave logistikom i kordinacijom. Samoorganizirani ljudi, dakle, aktivirali su se u koordinaciji Platforme, organiziranju prikupljanja i distribucije donacija, pomoći i usluga za ljude i životinje, komunikaciji s lokalnim inicijativama i organizacijama, nabavi privremenih smještajnih jedinica, radu na procjeni uporabljivosti građevina, suradnji s medijima, IT podršci, prijavi govora mržnje i diskriminacije te očuvanju kulturne baštine.

“Jao pa to si ti! Napokon da se i vidimo!”, čuje se dok se okuplja šarolika ekipa. Najmlađa je dvogodišnja djevojčica koja pomno prati veselo društvo, a najstariji su već neko vrijeme u mirovini. No, kako je u ovom slučaju družba služba, a služba družba, vrlo brzo i disciplinirano sjedamo u krug, vadimo bilježnice i upijamo znanje koje nam Kruno i Petra spretno prenose. Odmah shvaćamo da permakultura nije samo način obrade zemlje već način života kojem je cilj čovjeku pronaći mjesto u postojećem ekosustavu i pod mentorstvom prirode dizajnirati održiv način života.

Bilježnice spremne za edukaciju (FOTO: SLOGA)

“Danas vas učimo”, kaže Petra, “kako izgraditi uzdignutu bio gredicu i kako pomiješati sastojke koji su optimalni za tlo, odnosno napraviti tlo koje je najbolje za biljke, ponajviše za povrtnice koje želimo u njih posaditi. Ovdje nema preokretanja tla, oranja i frezanja jer tako gubimo nutrijente, korisne mikroorganizme i narušavamo samu strukturu tla. Na postojeće tlo gradimo humusnu, odnosno hranjivu strukturu tla koja hrani naše biljke i čini ih jakima i otpornima.”

Ubrzo naše bilježnice zamjenjuju rukavice, kante, lopate i vile. Mjesto na koje postavljamo bio gredicu čistimo od trave i korova te utabano tlo mjestimično bodemo vilama kako bi “prodisalo”. 

“Želimo gliste pa im moramo malo pomoći da dođu do naše bio gredice”, objašnjava nam Petra. Nakon što postavimo drveni okvir na dno, dodajemo komad kartona kojeg zalijevamo vodom. Početnička sreća već u niskom startu donosi nam glistu kojoj se svi uistinu veselimo, poput djece kojoj rođaci u goste donose slatkiše. Potom miješamo sastojke za svaki sloj, a onda skidamo rukavice kako bismo osjetiti zemlju pod rukama, što, komentiramo među sobom, djeluje terapeutski. Najteži dio posla jest složiti dobar „recept“, odnosno dobre omjere sastojaka, jer sama izrada bio gredice posao je koji dvije osobe mogu odraditi bez da se ozbiljno oznoje. 

Zemlja pod rukama (FOTO: SLOGA)

Osim što je u skladu s prirodom, ovaj način uzgoja biljaka izrazito je praktičan za potrebe ljudi na Baniji. Naime, dobar dio kućanstava u kojima je iskazan interes za bio gredicama čine ljudi starije životne dobi, pojašnjava Ivana. Kako se radi mahom o starijim ljudima sve im je teže raditi na zemlji na tradicionalan način kako su navikli. Uz to, mnogi od njih su vrlo lošeg socijalnog statusa i proizvodnja vlastite hrane im je neophodna za preživljavanje. Zato su uzdignute bio gredice super rješenje, produkcija hrane je puno lakša, veći je prinos po kvadratu, a i oni se ne moraju sagibati, orati i frezati s obzirom na permakulturni način obrade zemlje, ali i činjenicu da su gredice uzdignute i do 80 centimetara od tla.

Inače, projekt „SLOGA sadi BIOgredice“ nastao je kao rezultat višemjesečnog rada ove inicijative na terenu i, kako to inače biva, spleta okolnosti. 

“Nakon što smo siječanj i veljaču proveli raščišćavajući ruševine, noseći humanitarnu pomoć i pružajući ostale oblike krizne pomoći, zaključili smo da želimo ljudima pružiti osjećaj, prvo da smo još uvijek uz njih, a drugo da radimo nešto što raste, što je neki novi život”, sažima Ivana u kratkoj pauzi od posla.

Razgovoru će nam se priključiti i Zlatko Grgić, voditelj ovog projekta.

“U prvih mjesec dana volonteri su obavili najveći dio posla vezan uz humanitarnu pomoć koja je dolazila sa svih strana. Stvorene su zalihe dostatne za redovitu opskrbu i na skladištima, ali i kod stanovništva. Država je vrlo polako preuzimala pojedine funkcije i počela organizirano djelovati na terenu. Mi smo prepoznali situaciju i svoj fokus preusmjerili na druge vidove pomoći koji nisu kriznog karaktera već su vezani uz obnovu i razvoj”, objašnjava nam Zlatko.

Vile koristimo kako bi zemlja "prodisala" (FOTO: SLOGA)

Daje nam primjer jednog od članova SLOGE, Luke Juranića, koji je s volonterkama i volonterima prvi obnovio nekoliko štala uz podizanje jedne potpuno nove, a inicijativu su nazvali „Bauštala“. 

„Oko koncepta 'Bauštale' formirale su se ideje o 'Baukokošinjcu' i 'Baugredici'. Sretna okolnost u to vrijeme je objava poziva DM-a za natječaj, početkom veljače, što nam je dalo mogućnost da projekt 'Baugredice' prijavimo s neznatno izmijenjenim nazivom - BIOgredice”, dodate će voditelj projekta.

Za projekt je ključno upravo stalno prisustvo volonterki i volontera na terenu i suradnja s lokalnim volonterskim skupinama s kojima SLOGA surađuje od prvoga dana. Ta suradnja omogućila je realnu procjenu interesa i potreba.

Konkretno, interes je pokazala 169 osoba u šezdesetak kućanstava na području cijele županije. Između ostalih i ljudi koji žive u dva od šest kontejnerska naselja u Sisku. Volonterka Gabrijela Kolđeraj napominje da se radi o naseljima u kojima ljudi žive u najgorim uvjetima, kontejneri nemaju sanitarni čvor i smješteni su na parkingu, dakle na potpuno betoniranoj površini bez imalo zelenila u okolini.

Volonterke i volonteri u trenutcima odmora (FOTO: SLOGA)

“Ljudi su zbog takvih uvjeta mentalno dosta loše i mislim da će ove gredice pomoći njihovom mentalnom zdravlju, znamo da je baviti se biljkama, prirodom jako blagotvorno za psihu'“, zaključuje ova volonterka.

Osim kučanstava interes su pokazale i neke organizacije, poput Udruge žena Marinbrod, Volonterskog centra udruge Suncokret iz Vrginmosta, Koordinacije udruga mladih Sisak (KUMS), Eko skupine Osnovne škole Glina, dječji vrtići u Glini i Vrginmostu, Bubamara i Gvozd te Gradsko društvo Crvenog križa Sisak koji su i partneri u projektu. Osim što je Eko skupina Osnovne škole Glina partner na projektu, interes za BIOgredicama iskazalo je 467 učenika i 75 djelatnika, a škola će osim BIOgredica raditi i komposter, spremnik za kompost. Komposter će uz komunalne BIOgredice raditi i Koordinacija udruga mladih Sisak.

Izrada kompostera također je poprilično jednostavna. Ključni sastojci su bio otpad, bilo iz kućanstva ili vrta, a i ovdje je najteži dio posla koje materijale koristiti i u kojoj mjeri. Kod permakulture je prekrasno koliko prirodni procesi naprave posla umjesto nas. Čini mi se da je za permakulturni vrt puno korisnije promatranje prirode, poznavanje kemije i kemijskih procesa nego sama fizička sprema koja se učestalo vezuje uz tradicionalno shvaćen težak poljoprivredni rad. 

Na BIOgredicama, uz pomoć volonterki i volontera, želi raditi 168 osoba s područja Banije (FOTO: SLOGA)

Postavljanje dvjestotinjak BIOgredica u Sisačko-moslavačkoj županiji pomoći će ljudima u lakšoj proizvodnji zdrave i ekološke hrane. Ipak, možda i važnije, ljudi svih dobnih skupina dobiti će trajna znanja i životno korisne vještine iz područja puno održivije proizvodnje hrane i principa uzgoja koji njeguje prirodne procese.

Dok u pauzama okupani suncem i entuzijazmom uživamo u razgovoru i veganskim delicijama koje je za nas pripremio domaćin Kruno, uviđam da većina volonterki i volontera ima veliku želju naučena znanja primijeniti i privatno, u postojećim ili budućim vrtovima o kojima mnogi od nas maštamo. Veteranka volonterstva u kriznim situacijama, Dženana Džaferagić, ne krije da je došla zbog dobrog društva i želje da nauči saditi vrt. Jednog dana možda za sebe i svoje potrebe, a sada za ljude na Baniji. Banovini. Sisačko-moslavačkoj županiji. Kako vam drago.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: SLOGA