Šta mislite, šta je zajedničko Redžepu Taibu Erdoanu, Borisu Pahoru, Goranu Bregoviću, Aliji Izetbegoviću, Zdravku Čoliću - Čoli i Kolindi Grabar Kitarović. Ako ste mislili da je ovo neki trijumf mašte kojim se za potrebe neke fikcije osniva Orkestar za sunnete, dženaze i prijeme, nažalost nije tako. Niti se radi o uspostavljanju specijalnih odnosa u regiji, i nastavljanju svijetle tradicije dogovora Franjo Tuđman – Sulejman Demirel. Radi se, naime, o laureatima.

Ima tako, po svijetu, a i po Sarajevu, raznih besposličara koji izmisle predmet svoga bivanja i egzistencije i sjete da bi mogli smisliti „project“ koji bi opravdanim učinio njihovo bivanje na ovome dunjaluku. I onda se dosjete da je osnivač Sarajeva, Isa beg Isaković, i njemu bog da dadne vječni pokoj, imao pozamašnu kasu iz koje je gradio prvo saraj i mesdžid, a potom han. Isabegovo djelovanje smatra se rezultatom osmišljene državne politike, uslovljene vojno-administrativnim, komunikacijskim, strategijskim, privrednim i državnim potrebama. 

Dakle, Isa beg Isaković, sudeći prema povijesni dokumentima, bio je sve ono što nagrada koja nosi njegovo ime – nije. Nagrada je ustanovljena u Sarajevu, a njezin nosilac je antitalent širokog spektra, Amel Suljović, koji se popeo do mjesta savjetnika člana Predsjedništva Bakira Izetbegovića. Streloviti uspon studenta iz dijela našeg naroda naseljenog u Srbiji i Crnoj Gori, zanimljiva je i opskurna storija, nešto između Forrest Gumpa i životne priče medijskog tajkuna Fahrudina Radončića. Prvo se pojavio na čitanjima poezije, gdje je donosio svoje pjesme i uglavnom pravio skandale.

Kolinda Grabar Kitarović i Bakir Izetbegović - kad već teče voda, da ima i slatko - u pozadini svijeću čuva multinetalent Amel Suljović (FOTO: Facebook/KolindaGrabarKitarovic)

Pjesme su bile takve da je brže bolje morao mijenjati zanat, pa je prešao u savjetnike. Doduše, sa povremenim izletima: prvo je bio urednik u izdavačkim kućama, a kasnije je radio i u propalom tjedniku kojeg je izdavao Avaz. To medijsko čudovište se zvalo Global, a utemeljitelja nagrade njegovi suradnici nisu smjeli ništa pitati, jer je kvalitet tekstova i osobni integritet branio pištoljem koji je nosao po redakciji. Na svu sreću, nije nastavio pisati, jer ko zna čime bi rezultiralo to revolverašenje, ali je smislio genijalan plan. Multinetalent prigrlio je Isa bega Isakovića kao najrođenijeg, i izabrao šaroliku paletu dobitnika. Sve samih “velikana”. I velikanice: Kolinda Grabar Kitarović izvodi neku vrstu permanentne kampanje u kojoj obilazi sve tačke na kojima bi se mogli osvojiti kakvi poeni i s lakoćom skače od izbacivanja Tita iz kancelarije, do dičenja antifašizmom, od Siska do Jajca, sa sve dekolteom koji mami poglede balkanskoga mačo muškarca. I tjera vodu na usta.

Non stop erotic politic cabaret je prošlog tjedna stao kod Isa bega Isakovića, da se napije vode s Baščaršije i isiječe tortu s Bakirom Izetbegovićem – kad već teče voda, da ima i slatko - a sve o trošku ove države: koju su istovarili uglavnom isti oni koji su sjedili u prvom redu prilikom dodjele nagrade. Sve u svemu, konstantni smo jedino u svojoj servilnosti i budalaštini: poduzetnik u umjetnosti Bregović, umjetničar Čolić, neumjetnik Pahor, umjetni Alija (nagradu je dobio posthumno) i neumjesni Redžep su grupa TNT, koja je ovjenčana slavom osnivača Sarajeva. Neka im je vječna slava i hvala. 

Riječ laureat, inače, latinskog je porijekla i označava pjesnika ovjenčanog lovorovim vijencem, učenjaka, umjetnika ili pisca koji je dobio visoko priznanje ili nagradu. Dakle, ako je uopće trebalo dijeliti ovakvu nagradu, trebalo je (savjetnički) misliti o dostojanstvenijem spisku dobitnika. Ovako smo dobili skup koji nikome ne ulijeva poštovanje. Jer, ako je recimo Alija Izetbegović, de mortuis nihil nisi bene, bog neka mu da vječni rahmet, a nama sabur, bio bolji državnik nego umjetnik, onda su stvari jasne. To kakav je državnik bio najbolje znamo mi koji živimo posljedice njegove vladavine. Za Bregovića, poduzetnika u umjetnosti, znamo kakav je lik, pa i za benignog Čolića, ali kakve veze predsjednici država imaju s tim. Sve u svemu, ova nagrada i njena dodjela kao da pokazuju pravu mjeru naše državničke i savjetničke pameti. 

Ko zna je li rahmetli Izetbegoviću na onom svijetu drago što je dobio ovu nagradu, ali nema nikakve sumnje da bi Isa beg Ishaković bio ponosan da zna da je nagradu s njegovim imenom ponijela Kolinda Grabar Kitarović.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Facebook/KolindaGrabarKitarovic