U recenzijama Franzenovih Korekcija, Moodyjeve Purpurne Amerike, ili pak Bijelih zubi Zadie Smith, domaći kritičari pretrgli su se ponavljajući kako smo tim djelima napokon dočekali renesansu tzv. “obiteljskih romana”, pritom potpuno gubeći iz vida Anne Tyler, američku 63-godišnju književnicu koja već više od četvrt stoljeća (s 15-ak romana iza sebe) vrlo živim održava upravo taj, navodno donedavno zamrli žanr. U tekstu koji slijedi predstavit ćemo vam njezin najsvježiji romaneskni uradak naslovljen "Nekoć kad smo bili odrasli"

Nakon što smo vam u prethodnoj recenziji ove rubrike predstavili debitantske zbirke kratkometražnih proza dvojice domaćih pisaca, u tekstu koji slijedi i kojeg upravo počinjete čitati, osvrnut ćemo se na dva romana jednog britanskog književnika mlađe generacije. Radi se o Mattu Thorneu, lučonoši "Novih puritanaca" i svojevremenom gostu FAK-a, odnosno o njegovim romanima "Neznanci iz snova" i "Tvoje slike"

2003. godina je bila, primijetili ste već, izrazito deficitarna domaćom kratkometražnom prozom, ali su se pred sam kraj godine ipak pojavile dvije zbirke priča koje su malo popravile prosjek. Radi se o zbirkama "Rebeka mrzi kada kokoši trče bez glave" Krešimira Pintarića i "Metak u srcu Svetog Augustina" Borisa Becka. Recenzije obaju zbirki donosimo vam upravo sada u tekstu koji slijedi, točno ovdje gdje piše

Mario Vargas Llosa je uz G.G.Marqueza najpoznatiji predstavnik latinoameričke književnosti, a već cijeli niz godina slovi kao vrlo izgledni kandidat za najprestižniju, nagradu nad nagradama, onu Nobelovu. Da ta predviđanja nikako nisu puko nagađanja bez osnove, možda ponajbolje, dokazuje upravo njegov posljednji roman kojega predstavljamo ovim tekstom - "Jarčevo slavlje". Roman je to u kojem se Llosa bavi trajnim obilježjem južnoameričke povijesti - jednim krvavim diktatorskim režimom

Sigurno po prvi puta na našem sajtu, a vjerojatno i mnogo šire imamo skenirane korice knjige sa ovakvom vrstom oštećenja - izgrizao veliki pas, mješanac rottweilera i njemačkog ovčara. A na tim tako oštećenim koricama nalazi se ime i prezime autora za kojeg neki neće ni da čuju, prezrivo se smiješeći i odmahujući rukom. Jer, ipak, Aralica je to, i to Ivan, a u ovom slučaju to mu nepravedno čine jer "Tajna sarmatskog orla" je "vrlo dobro (4)" djelo koje je imalo potencijal i za "sjedi odličan (5)", iako će mnogi i to poreći, premda nikada nisu niti čuli za taj roman

Prije stanovitog vremena Nenad Rizvanović gostovao je na Lupigi sa jednim ulomkom iz njegovog, tada još neobjavljenog romana "Dan i još jedan". Osobno, tada još nisam znao kako će taj roman izgledati, i moram priznati da sam na osnovu tog ulomka od romana očekivao nešto sasvim drugo. Ali, iznenađenja su uvijek dobrodošla, a nakon čitanja cijelog romana nikako ne mogu reći da sam ostao razočaran