"Oči na gradeli" je roman koji kroz iznimno duhovitu i razigranu priču predstavlja talijanskog autora srednje generacije Tiziana Scarpu kao literarnog ironičara par excellence, sklonog stilskom eklekticizmu te sadržajnom, ali i formalnom eksperimentu. Svakom novom stranicom razbarušene priče o studentu književnosti koji prokockava obraz da bi u svoj krevet namamio plahu crtačicu porno stripova postaje nam razvidno kako još više nego u poigravanju literarnim kanonima i ustaljenim proznim obrascima, Scarpa uživa u duhovitom lingvističkom poigravanju "raščerečenja abecede"

Ludwig Bauer je autor koji u gotovo svakom od svojih brojnih romana uvjerljivo tematizira nesretnu sudbinu malog običnog čovjeka zahvaćenog povijesnim mijenama i vihorom rata. Tako u svom vrlo dobrom zadnjem romanesknom uratku "Don Juanova velika ljubav i mali balkanski rat" osim što kroz tri ispremiješane vremenske perspektive donosi jednu nesretnu sudbinu koju čeka naizgled slučajan i potpuno nepotreban, ali logikom romana motiviran, tragični kraj, Bauer istovremeno kritički progovara i o dva politička sistema i nemoralu njihovih vlastodržačkih nomenklatura

Radnja romana za tinejdžere "Kuća škorpiona" smještena je u blisku nam budućnost kada će ljudsko kloniranje postati realnost. Junak romana maleni je klon Matteo Alacran, koji, baš poput Pinocchija ili malog humanoida iz Spielbergove "Umjetne inteligencije" žudi "postati čovjekom". Roman je prepun napetih zbivanja, ali autorica ne propušta mladoj publici ukazati i na niz etičkih pitanja koja ubrzani razvitak znanosti i tehnologije sa sobom donosi, i predstavlja odličan izbor ljetnog štiva za, kako je to Dalibor Cvitan volio reći, "posebno tešku publiku, onu između 12 i 16"

Recenziju, zapravo bolje bi bilo koristiti izraz predstavljanje, Power Inferno-a, djela jednog od najvećih filozofa današnjice, Francuza Jeana Baudrillarda, pišem već nekoliko mjeseci, točnije u dva navrata (ovo je treći) u protekla tri mjeseca, a to je nešto najgore što se autoru nekog teksta može dogoditi. Dilema! Uloženi trud baciti, sve izbrisati i zaboraviti na recenziju ili probati spojiti postojeće komadiće i tako objaviti loš tekst? Teška dilema, u kojoj se ja odlučujem za ovu drugu soluciju. Stoga dragi moji čitatelji koji ćete zakoračiti sa mnom izvan ovog uvoda - sretno i neka vam je sam Bog na pomoći

Eto, vjerovali ili ne, ali nepune dvije godine od pokretanja ove rubrike koju nazvasmo Čitali smo (29. rujan 2002. godine), broj književnih kritika objavljenih u njoj danas je dosegao troznamenkasti iznos, što, dakako, za nas nije mala stvar. Ne, ne, ne varaju vas oči, 100 (slovima: STO) književnih kritika nakupilo se već u ovoj našoj rubrici, a povodom toga u prigodnom tekstu koji slijedi osvrnuti ćemo se malo na dosadašnji Lupigin književnokritičarski put, nabacati malo zanimljive statistike i podsjetiti vas što sve u toj gomili recenzija možete pronaći

Ime Alaina de Bottona domaćim knjigoljupcima nikako ne bi trebalo biti nepoznato. No, za svaki slučaj podsjetit ću vas kako su nam u hrvatskom prijevodu dosad bile dostupne dvije njegove, vrlo zanimljive esejističke knjige: "Kako vam Proust može promijeniti život" i "Utjeha filozofije". Sada smo, eto, dobili i treću. Ovoga puta radi se o de Bottonovom romanu, a zanima li vas po čemu je "Ljubim i pričam" blizak, a što ga pak razlikuje od dvije prethodno spomenute knjige tog engleskog filozofa i književnika švicarskog porijekla, nema vam druge nego na tekst koji slijedi