BILJEŽNICA ROBIJA K.: Zavjera klečavaca

BILJEŽNICA ROBIJA K.: Zavjera klečavaca

Moja mama i ja smo bili u gradu. Tamo smo mi na Peristilu vidili one klečavce. Klečavci su barbe koji kleče nasrid Peristila i mole se. Klečavci su u rukama držali krunice i sličice Divice Marije. Ja sam mamu pitao: „Mamac, šta ovi barbe rade?“ Mama je rekla: „Mole se bogu da satare žene!“ Ja sam pitao: „Kako da ih satare?“ Mama je rekla: „Da ne nose suknje iznad kolina! Da se ne šminkaju! Da ne oblače čipkovane ređipete i maje na špaline! Da se ne seksaju pri braka! Da se ne seksaju ni u braku osin kad in muž oće napumpat dite! Da ne smiju ambortirat! Da ne smiju studirat! Da se ne smiju zaposlit! Nego samo stat doma, i rađat, i čuvat dicu, i fregavat kuću, i kuvat mužu obid, i prat mu bičve i šporke mudante… U dvi riči, da žene budu ropkinje muškima!“ Ja sam pitao: „A zašto se ne mole u crkvi, nego su na Peristilu?“ Mama je rekla: „Zato jer pošto je u crkvi ti problem već rješen!"
BILJEŽNICA ROBIJA K.: Muke sa valutom

BILJEŽNICA ROBIJA K.: Muke sa valutom

Blagajnica je rekla: „Okej, šjor, oćemol onda to sve…“ Dida je rekao: „A Tonino mi kaže da san ti maslinik proda za kikiriki! Reka mi je: cukunu glupi, šta nisi iša u općinu i da načelniku par iljada kuna u žep da ti maslinik prinamjeni u građevinsku zonu, pa ga ne bi proda za dvajs iljada kuna, nego za dvista iljada! Kažen ja njemu: pa kako će u Šešuli bit građevinska zona, klipsone, tamo nikad nije bilo ništa osin maslina! Kaže on meni: cukunu glupi, aj samo čekaj da neki krkan tamo digne hotelski risort! Jerbo će načelniku kešnit par iljada kuna u žep! I stvarno, jebate jarac! Ja proda maslinik, a krkan u roku keks posika sva cabla i gradi risort! Pa ko tu koga prca u glavu, reci ti meni!“ Blagajnica je rekla: „Dajte, šjor, nemojte me davit sa ton spikom od stoljeća sedmog! Vidite da je red iza vas!“ Dida je rekao: „Okej, okej, ne tribaš se odma funjit! Iša san ti malo ubit vrime dok kljucaš po kompu…“
„SLUČAJ ZAMBIJA“: Suludi juriš građana opasnih namjera

„SLUČAJ ZAMBIJA“: Suludi juriš građana opasnih namjera

Tisuće "pravednika" i "moralista" iz dana u dan na društvenim se mrežama i portalima obračunavaju s ljudima koji se ne mogu braniti, s posebnim naglaskom na Kraljevića kojem kao da je time nacrtana meta na čelu. I ne samo njemu, nego svim transrodnim osobama u Hrvatskoj. Valja otvoreno reći kako su na tom polju zakazali i mainstream mediji, upravo dopuštanjem i neuklanjanjem krajnje ponižavajućih komentara s pozivima na smrtnu kaznu, doživotni zatvor, silovanje. To im je omogućeno novim Zakonom o elektroničkim medijima prema kojem izdavači nisu odgovorni za sadržaj komentara. Komentari znače i klikove, a zna se da se u bespoštednoj borbi za klikove ne biraju sredstva, pa se vode logikom “nismo ludi da ih isključimo i smanjimo si profit”. Jer transrodnost je za prosječnog Hrvata očito zločin veći od upletenosti vrha vlasti u zapošljavanja preko veze u Hrvatskim šumama
PRAZNO POSTOLJE: Slučaj „iščezlog“ partizanskog spomenika

PRAZNO POSTOLJE: Slučaj „iščezlog“ partizanskog spomenika

Prošlo je već skoro dvije godine, a spomenika nema. Sukus je to slučaja koji nam stiže iz Pozorca, malog mjesta u općini Marina, nedaleko Trogira. Radi se, pretpostavit ćete već, o spomeniku palim borcima Narodnooslobodilačkog rata i žrtvama fašističkog terora. Kako piše Antifašistički vjesnik, spomenik je uklonjen zbog izgradnje dječjeg vrtića, financiranog EU sredstvima za ruralni razvoj (EPFRR). Navodno, privremeno. Spomenik, rad poznatog kipara Ante Ušljebrka, naime, stajao je pored stare zgrade lokalnog doma, izgrađenog dobrovoljnim radom i samodoprinosom mještana, a zbog izgradnje vrtića na toj lokaciji općinska vlast koju predstavlja načelnik Ante Mamut-Batina, predložila je premještanje spomenika. Tako je na obližnjoj lokaciji izgrađeno betonsko postolje na koje je spomenik trebao biti premješten. No, od toga ništa. Vrtić je i službeno otvoren 2021. godine, projekt obnove zaključen, a betonsko postolje i dalje zjapi prazno.
FILM SNIMAN 12 GODINA: „Kako spasiti mrtvog prijatelja“

FILM SNIMAN 12 GODINA: „Kako spasiti mrtvog prijatelja“

Dijelom ljubavna priča, dijelom kućni film, dijelom acid trip - film Marusje Siroječkovske „Kako spasiti mrtvog prijatelja“ ljubavno je pismo njezinoj srodnoj duši, senzibilnom Kimiju kojeg je život u depresivnoj Rusiji progutao, ali i buntovni vapaj iz srca i posveta cijeloj jednoj utišanoj generaciji. Srodne duše, Marusja i Kimi, par su moskovskih milenijalaca sklonih suicidu, teškim drogama, izmjenama razdoblja euforije i tjeskobe, a sve u atmosferi opresivnog autokratskog režima. Par zajedno provodi čitavu dekadu i bilježi sve što nosi odrastanje u postsovjetskoj Rusiji, a bezuvjetna ljubav ponovno će ih ujediniti kako bi snimili zadnji dramatični čin svojih života i zadržali Kimijev trag makar na pokretnim slikama.Ušutkana režimom “depresivne Federacije” koji postaje sve autokratskiji, 16-godišnja Marusja odlučuje da će to biti njezina posljednja godina na Zemlji i da će i njezin život postati dio statistike suicida.
OTPISANE DUŠE: Zašto pomoć nije stigla do sjeverozapadne Sirije

OTPISANE DUŠE: Zašto pomoć nije stigla do sjeverozapadne Sirije

U prva četiri dana, presudna za bilo kakve nade u spas preživjelih, preko 36 pošiljki hitne pomoći za spašavanje preživjelih stiglo je sirijskom režimu u Damasku. Nijedna nije došla do Idliba. U prva tri dana, jedina ekipa za spašavanje koja je došla u Idlib bila je šaka volontera iz Egipta. Mali tim iz Španije stigao je četvrtog dana. UN-ov konvoj od šest kamiona humanitarne pomoći, planiran dosta prije zemljotresa, stigao je nakon tri dana. Pomoć se uglavnom sastojala od dušeka i pelena. Očajničke molbe Bijelih šljemova da im se hitno pošalju bageri i druge mašine kojima bi mogli otkopati preživjele odzvanjale su društvenim mrežama i na vijestima vodećih medija. Niko ih nije uslišio. Kako je moguće da su žrtve potresa u Idlibu prepuštene svojoj strašnoj sudbini u trenutku kada se čitav svijet okupljao u solidarnosti da pomogne žrtvama potresa u Turskoj ili u dijelovima Sirije pod kontrolom Assadovog režima?
OPTUŽBA NEOZBILJNIH INTELEKTUALACA: Zidanje grobnice za Borisa Davidoviča

OPTUŽBA NEOZBILJNIH INTELEKTUALACA: Zidanje grobnice za Borisa Davidoviča

Da ne dužim, jasno je da se radi o neozbiljnom i neinformisanom Klubu, koji i nije mogao napisati bolje saopštenje od ovoga, koje je čista laž, potvora, kleveta, amaterski pokušaj diskreditacije. Ali, kada su saopštenje počeli prenositi mediji a odatle se ono širilo po društvenim mrežama, brbljarija je značajno dobila na težini. Uz prigodnu uredničku obradu, pretvorila se u hajku, ozbiljnu akciju da se jedan ugledni umjetnik nazove neprijateljem nacije, države i ko zna čega još, a jedna pozorišna kuća proglasi izdajničkim gnijezdom koje što prije treba staviti pod kontrolu. Od tada, opskurni Klub anonimnih intelektualaca, koji ima tačno pet pratilaca na službenoj stranici, mutirao je u utvrdu nacionalnih stražara. Dobili su publicitet kakav nisu ni sanjali kada su osnovali svoj klub s nejasnom namjerom da, kako su izvijestili javnost, “promišljaju sve oblike pojavnosti”.
SUDSKA PRESUDA: Željka Markić osuđena jer je Milorada Pupovca i SDSS nazvala teroristima

SUDSKA PRESUDA: Željka Markić osuđena jer je Milorada Pupovca i SDSS nazvala teroristima

Željka Markić, predsjednica udruge „U ime obitelji“ jedna je od javnih osoba koja već godinama uporno podižu iznimno veliki broj sudskih tužbi protiv medija i medijskih radnika. Detaljnije o tužbama protiv medija i takozvanim SLAPP tužbama pisali smo nedavno, a o čemu se radi možete pročitati na ovom linku. Međutim, ovaj se put predsjednica udruge „U ime obitelji“ našla na optuženičkoj klupi, a tamo su je dovele njene izjave izrečene u televizijskoj emisiji „Bujica“ specijaliziranoj za širenje raznih vrsti mržnje u hrvatskoj javnosti. Željka Markić česta je gošća ove emisije koju uređuje i vodi zvijezda hrvatske ekstremne desnice Velimir Bujanec, a prilikom svog gostovanja 2020. godine usporedila je Samostalnu demokratsku srpsku stranku (SDSS) s teroristima.
BILJEŽNICA ROBIJA K.: Problem kulture

BILJEŽNICA ROBIJA K.: Problem kulture

Dida je mene pitao: „Kad su u zadnjen ratu Srbi napali Hrvacku, kako su se Hrvati suprostavili okupaciji?“ Ja sam rekao: „Ne znan, dida!“ Dida je rekao: „Isti čas su izbacili sve srpske knjige iz biblijoteka i knjižara! To se u roku odma uništilo i zapalilo! Najebali su srpski pisci svi do jednog! Istribili smo ih za vike vikova! Bereš? I sve do danas se ćute retaji te oslobodilačke operacije… Evo, kad ti je mater išla u osnovnu, imala je za lektiru Ježovu kućicu od Branka Ćopića! Jel tako ćerce?“ Mama stisnila usta i mučala je. Dida je mene pitao: „A jel ti, unukiću, imaš za lektiru Ježovu kućicu?“ Ja sam rekao: „Neman!“ Dida je rekao: „Naravski da nemaš! Jer pošto je u domovinskon ratu Ćopić jeba ježa!“ Ja sam pitao: „A šta je to Ježova kućica?“ Dida je rekao: „Ježova kućica ti je… kako da ti objasnin…“
ALMIN KAPLAN: Branko iz našeg sela

ALMIN KAPLAN: Branko iz našeg sela

Volio bih da mi neko priča o tome kako je moj pradjed pozirao slikaru Šotri i kako su to ostali seljaci vidjeli. Eto, zbog toga mi je sve ovo važno. Lice koje vidim kad gledam u Šotrin portret moga pretka, blisko mi je. Iako nikada nisam vidio fotografiju dede Alije niti o njemu nešto znam, zahvaljujući Branku Šotri, moj predak i ja smo se susreli. Na sunčan jesenji dan 1955. godine, uz mrginj prema selu, ide slikar Branko Šotra. On i Alija su se dogovorili da mu starac pozira. Starac nije najbolje ni shvatio šta je to poziranje, ali iz poštovanja prema svom mladom prijatelju, sinu pokojnog Danila, prihvatio je. Šotru je prva spazila Alijina žena, moja pranena Munta; pripremala je drva za potpaliti vatru i tad ga je vidjela. „Ustani, čuješ li“, doziva starca koji se bio ispružio na sećiju.

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. POSLANICA LANE BOBIĆ: Naši životi nisu vaše ratno polje

    04.05.2024.

    Lana Bobić

    POSLANICA LANE BOBIĆ: Naši životi nisu vaše ratno polje

  2. MUZIČKA MAPA MARKA POGAČARA: Novi Sad

    26.04.2024.

    Marko Pogačar

    MUZIČKA MAPA MARKA POGAČARA: Novi Sad

  3. UKLANJANJE OPASNOSTI: Zašto šapićima smetaju Tito i Jugoslavija

    19.04.2024.

    Srđan Puhalo

    UKLANJANJE OPASNOSTI: Zašto šapićima smetaju Tito i Jugoslavija

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije