
ŠAMAR KOJI NAM JE ODALAMILA KORONA: Nacionalizam i religija ne haju previše za umetnost
Nije oduvek bilo ovako. Poezija i književnost su nekada zauzimale važnije mesto u životu Izraelaca. Sada se čini da su to teme ograničene na stranicama „Kultura i književnost“ u listu „Haaretz“. I pozorište je nekada bilo značajnije. Sada je moguće putovati u Dubai da se čuje Omer Adam tako da skidanje predstave „Givat Halfon“ sa internet stranice pozorišta HaBima ne boli toliko. Ma koliko da to iznenađuje, moguće je da prođe i cela godina a da se ne vidi Shlomo Artzi u Kesariji. Žalosno, ali to je istina. Teže je zatvoriti sinagoge u Izraelu nego pozorišne sale, mikve od klubova, verske škole od muzeja. I ovo govori nešto o nama, o našem svetu. Možda je pad levice već to najavio. Možda je to nuspojava uzdizanja desnice, koju prate nacionalizam, religija, agresivnost, vulgarnost i huliganstvo. Umetnost ne voli huliganstvo, a nacionalizam i religija ne haju previše za umetnost. Postoje naravno i religiozna umetnost i kultura, ali mnogo manje.