"Otisci koje ostavlja čovjek na čovjeku, vječni su!" - riječi su koje mi je Zdenko Novak zapisao u unutrašnjosti svoje zbirke pjesama "Prije svitanja", nakon završene zajedničke pjesničke večeri u dvorcu u Iloku, 16. prosinca 2005. godine, a o kojoj sam tada pisala i na stranicama Lupige. I zaista je tako. Kada me je jutros dočekao mail s plakatom o promociji ove knjige u Rijeci, s kojega me je pogledalo poznato lice, prvo sam pomislila kako je svijet zaista vrlo malo mjesto, a zatim se sjetila zapisanih Zdenkovih riječi kojima sam i započela ovaj tekst ... Istina je. Ljudi na ljudima ostavljaju vječne otiske, razlika je samo u vrsti istih

Parodičnost, poigravanje autobiografizmom, citatnost, multireferentnost, otklon u bajkovitost i fantastiku, metatekstualnost, erotika - temeljne su značajke proznog opusa Milane Vuković Runjić, koje nisu izostale ni u njezinom novom romanu. 'Ulica nevjernih žena' ironična je ruralno ambijentirana inačica chick-lita, suvremena 'Seks i selo' bajka o grupi žena različitih generacija i sudbina, a koje sve međusobno dijele jednu osobinu - sve su one vrlo sklone preljubu. Osim seksualnim eksperimentiranjem onkraj granica bračne ložnice, otpor patrijarhalnom društvu Vuković Runjić u novome romanu apostrofira i kroz motiv ženskog samoostvarenja kroz umjetničko, odnosno spisateljsko stvaranje

Hrvatsku književnu situaciju s početka dvijetisućitih obilježile su prve prozne knjige dotadašnjih pjesnika, a 2006. godina pamtit će se, između ostalog, i po prvim romanima autora koje smo dotad poznavali kao vrsne dramatičare. Početkom 2006. Ivana Sajko ugodno je iznenadila romanom 'Rio bar', a pretkraj godine dobili smo i prvi roman još jednog dramskog pisca, Ivana Vidića. Njegova 'Gangabanga' zabavna je, sarkastična literarna replika na hrvatsku 'ko je jamio, jamio je' svakodnevnu zbilju, a fabula prati planiranje i izvedbu akcije preraspodjele društvenih sredstava – pljačkom šoping centra oduzeti bogatima kako bi se dalo siromašnome sebi - a sve začinjeno brojnim kritički intoniranim esejističkim dionicama

Nakon više desetljeća vrlo uspješnog bavljenja dramskim stvaralaštvom, sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća Ivo Brešan se preorijentirao na pisanje proze te je u zadnjih desetak godina objavio ukupno šest romana. ‘Gorgone’ su zadnji roman u tom nizu, a poznavatelji Brešanova opusa i u tom će djelu lako prepoznati nastavak autorove opsesije poviješću i novu Brešanovu literarizaciju utjecaja povijesnih previranja i raznih ideologija i politike na život pojedinca. No, za razliku od nekoliko prethodnih naslova, u 'Gorgonama' Brešan odustaje od modela fantastike i uporabe fantastičnih motiva u alegorijske svrhe

Iako je kao autor u posljednjih osam godina, iznjedrio evo već i sedmu knjigu, Rade Jarak ipak je prvo strastveni čitatelj, a tek onda pisac. Potvrdu toga dao nam je i novom knjigom, koja je ponovo svojevrsna prerada pročitana štiva, odnosno novo štivo napisano na fonu nadahnuća pročitanim, kao i njegovi romani 'Kiša' i 'Sol'. Pritom Jarak pokazuje i istančan čitateljski ukus - prethodni su romani nastali na temelju novele Márqeza i kratke priče Šoljana, dok je tri kratka romana iz knjige 'Enciklopedija očaja', napisao nadahnut prozama Orwella, Buzzatija i Austera. Zašto Lupigin recenzent smatra da je to Jarkovo najzrelije djelo, koje ga čini najzanimljivijim suvremenim hrvatskim piscem, saznajte na

S obzirom na neuvjerljivo prošloljetno izdanje naše nogometne vrste, valja reći da su se domaći izdavači za svjetsko prvenstvo u Njemačkoj puno bolje pripremili od Kranjčara i njegovih razmaženih krivonogih vedeta. Naime, neposredno prije Mundijala na police knjižara dospio je niz prigodnih naslova koji tematiziraju 'najvažniju sporednu stvar na svijetu'. Premda su neke od tih knjiga vrlo zanimljive (Darvasi 'Tajna svjetska reprezentacija' i Esterhazy 'Njemačka u šesnaestercu') ipak su to sve odreda prijevodni naslovi. Zato se urednik Frakture, Seid Serdarević, potrudio sastaviti domaću literarnu reprezentaciju koja je povodom prvenstva napisala 11 'nogometnih pripovjedaka'