Svojevrsno egzistencijalno krstarenje zemljom mrtvih, sjajno ispreplitanje (barem) dviju priča, koje u osnovi rezultiraju time da se u Hemonovoj zemlji "smrt vijori na državnoj zastavi", muzilovska Mitteleuropa s početka dvadesetog stoljeća - doba isprepletenosti jezika, rasa i naroda, Lombrosova kraniometrija i Nečajevljev nihilizam, svijet koji neprestano pobjeđuje likove, ontološka nesigurnost bosanskog pisca ukrajinskih korijena u Sjedinjenim Državama, u kojem se smatra da je Bosna "zastarjela zemlja čije je stanovništvo tek u Americi moglo doći u stanje ljudskosti, a i to prekasno", složena, geometrijski kontruirana mreža međuodnosa među likovima iz dvije paralelne priče; konačno, uranjanje u magle istorije i boli - ovo je presjek posljednjeg romana Aleksandra Hemona kojeg toplo preporučamo, jer nije za vraga Projekat Lazarus došao do posljednjeg kruga izbora za dvije prestižne nagrade

Izdavanje Vlasti i pobune - jedne od ukupno pet Đilasovih memoarskih knjiga - izvanredno je važan događaj. Naime, uz to što je posjedovao izniman književni talent, rijetko je tko s ovih prostora ostvario sličnu političku karijeru; takav svjetski intelektualni utjecaj i slavu nije ostvario nitko, a teško je vjerovati da je na cijelom svijetu ikada bilo mnogo ovakvih životnih avantura. Riječ je o nesvakidašnjem životu čovjeka koji se nalazio u samom središtu vulkana povijesnih događanja na našim prostorima i koji je u njima bio učesnik, svjedok, kroničar, pripovjedač i povjesničar. Da ima pameti, Đilasova djela bila bi na obaveznom popisu lektire u srednjoj školi. Izranja tu čitava panorama maestralno skiciranih psiha i karaktera umjetnika i drugih "važnih" ličnosti - Tito, Staljin, Pijade, Koča Popović, Ranković i ostali nisu tek suhoparni označitelji kao u povijesnim udžbenicima, nego ljudi sa svim svojim vrlinama i manama, nisu tek od papira, nego izrastaju i dobivaju konkretno meso kao snažni romaneskni likovi

Ne mogu sa sigurnošću tvrditi, ali pripisat ću vlastitoj mani tvrdog realističnog sagledavanja svijeta u kojem živim, isto takvo iščitavanje knjiga. Događa mi se stoga da često književnost svodim na anamnezu, a sama poput nekog specijalizanta truleži društva kroz nju pokušavam, s manje ili više uspjeha, postaviti dijagnozu i pronaći uzroke boleštini koja nas sve zajedno izjeda. Današnja književna scena koja traži put do svoje publike i teži kakvoj-takvoj emancipaciji, dobrim dijelom pripada generaciji suvišnih. Pisce čitam poput doktora, s respektom. Kao kolege s kojima sam zajedno na prvoj crti obrane zdravog razuma. Što sam dakle iščitala iz zabavne povijesti bolesti koju mi je dostavio kolega Robert Vrbnjak za Lupigu?

"Živjet ćete u Moskvi!" osebujan je tekst velikog ruskog neoavangardnog pjesnika, kipara i konceptualnog umjetnika Dmitrija Prigova, pisca koji je jednom ustvrdio da je tijekom života napisao više od 36.000 pjesama, a čijim stvaralaštvom se na sebi svojstven način pozabavio i KGB. Tajna služba je, naime, umjetnika 1986. godine strpala u psihijatrijsku bolnicu, odakle je pušten nakon protesta niza uglednih kolega. Rođen krajem 1940., preminuo 2007. godine, začudni autor je na godinu dana istjeran s akademije zbog, kako je glasio službeni razlog, umjetničkog formalizma. Velik dio svog opusa morao je izdati u samizdatima i tamizdatima. Ništa čudno - ako je suditi po ovom "rukopisu u smislu romana", što je opis koji stoji ispod naslova, jasno je da činovnici kulture zaposleni u zemlji boljševika nisu mogli probaviti ni jedno slovo Prigovljevog opusa