Ivana Sajko najuspješnija je dramska spisateljica mlađe generacije (rođ. 1975.), usto još i dramaturginja, kazališna režiserka, predavačica na Akademiji dramske umjetnosti te urednica dva časopisa. Nakon cijelog niza drama postavljenih u teatrima diljem svijeta Sajko se nedavno okušala i u pisanju romana. 'Rio bar' je naslov njezinog vrlo uspjelog prvog romanesknog pokušaja (nedavna nagrada 'Ivan Goran Kovačić' za najbolji roman) u kojemu se na mučnu zbilju i dvonožne uzročnike iste, Sajko okomljuje s mnogo više oštrine negoli se itko od njezinih suvremenih kolega po peru (tzv. neorealista i mimetičara) dosad usudio

Svoj najpoznatiji roman 'Obojenu pticu 'Jerzy Kosinski izvorno je objavio u SAD-u 1965. godine. Unatoč kontroverzama koje su pratile djelo (od zabrane objavljivanja u autorovoj rodnoj Poljskoj, preko prijepora oko autobiografske odrednice romana, pa sve do upitnosti autorstva nad romanom) prošle ga je godine 'Time' uvrstio na listu sto najboljih romana napisanih na engleskom jeziku od početka izlaženja 'Timea', 1923. godine. Roman je prepun grozomornih detalja i stravičnih opisa ljudske okrutnosti, a govori o univerzalno najdostupnijoj od svih društvenih metafora: konfrontaciji nemoćna pojedinca (dijete) i društva u njegovoj najpogubnijoj formi

Antonio Tabucchi je, uz Itala Calvina, Dina Buzzatija i Umberta Eca, najznačajniji talijanski pisac dvadesetog stoljeća, ali smo s njegovim opusom, na sramotu domaćih nam izdavača, premalo upoznati. 'Igra obrtanja' tek je treći hrvatski prijevod tog 63-godišnjeg pisca i profesora portugalske književnosti. Kao strastveni luzitanist koji već više desetljeća fakultetski predaje portugalsku književnost, Tabucchi je veliki poklonik i poznavatelj stvaralaštva Fernanda Pessoe. Iako je izrijekom Pessoi ne posvećuje, zbirka priča 'Igra obrtanja' u potpunosti je pisana u pessoavskom ključu i nemoguće ju je čitati bez pozivanja na tog luzitanskog genija pisane riječi

Svako dijete, neminovno odraste (bar što se tjelesnih proporcija tiče), a gotovo svako dijete jednoga dana dobije i vlastito dijete. Tako nam se nekako cijeli život odjednom prostre pred nas kao veliko platno na kome možemo vršiti usporedbe svoga i tuđih života, svojih i tuđih grešaka. Možemo uvidjeti, da nešto za što smo, dok smo bili djeca nekome znali teško zamjerali, kasnije možemo i sami počiniti, pritisnuti nekom višom silom ili iz puke radoznalosti ili pak iz bilo kojeg razloga kojeg kao dijete nismo poznavali. Nekako sam na taj način shvatila roman Julijane Matanović, "Zašto sam vam lagala", koji vas grije na onom zanemarenom području, tamo negdje oko srca

Prijevodi suvremene bugarske književnosti u nas su iznimno rijetki, a čitanje 'Prirodnog romana' Gergija Gospodinova budi želju za sustavnijim upoznavanjem novijih izdanaka te književnosti s brdovitog Balkana. Radi se o romanu u kojem pripovjedač bilježi naplavine svoje svijesti, one 'svakodnevne sitnice koje polako potkopavaju samo nama namijenjenu dozu sreće'. Knjiga je prepuna metafikcijskih poigravanja, citata i popkulturnih referenci, a unatoč anarhoidnosti svoje razlomljene, mozaične strukture, brojne se kratke vinjete na koncu stapaju u romanesknu cjelinu koja nauštrb raznolikosti dijelova ne žrtvuje svoju kompaktnost

Jedan od najkontroverznijih pisaca današnjice, Michel Houellebecq, prošlih je dana hrvatski puk sklon literaturi počastio svojim ukazanjem. Nije mala stvar, od svoje dvije ovogodišnje turneje, On je jednu odlučio podariti nama. Mašala!!! Nakon što Ga dočekasmo, te se u Booksi, Gjuri i B.P. klubu poklonismo Njegovom veličanstvu, pa ga naposljetku, kako dobrom domaćinu i dolikuje, ispratismo, vrijeme je da saznate što naš vrijedni književni kritičar Bozzo misli o Njegovom provokativnom pisanju. Kako ćete vidjeti, Bozzo baš i nije pretjerano oduševljen, Houellebecqu ima za prigovoriti štošta, a što sve to 'štošta' obuhvaća saznajte klikom na