Svako dijete, neminovno odraste (bar što se tjelesnih proporcija tiče), a gotovo svako dijete jednoga dana dobije i vlastito dijete. Tako nam se nekako cijeli život odjednom prostre pred nas kao veliko platno na kome možemo vršiti usporedbe svoga i tuđih života, svojih i tuđih grešaka. Možemo uvidjeti, da nešto za što smo, dok smo bili djeca nekome znali teško zamjerali, kasnije možemo i sami počiniti, pritisnuti nekom višom silom ili iz puke radoznalosti ili pak iz bilo kojeg razloga kojeg kao dijete nismo poznavali. Nekako sam na taj način shvatila roman Julijane Matanović, "Zašto sam vam lagala", koji vas grije na onom zanemarenom području, tamo negdje oko srca

Prijevodi suvremene bugarske književnosti u nas su iznimno rijetki, a čitanje 'Prirodnog romana' Gergija Gospodinova budi želju za sustavnijim upoznavanjem novijih izdanaka te književnosti s brdovitog Balkana. Radi se o romanu u kojem pripovjedač bilježi naplavine svoje svijesti, one 'svakodnevne sitnice koje polako potkopavaju samo nama namijenjenu dozu sreće'. Knjiga je prepuna metafikcijskih poigravanja, citata i popkulturnih referenci, a unatoč anarhoidnosti svoje razlomljene, mozaične strukture, brojne se kratke vinjete na koncu stapaju u romanesknu cjelinu koja nauštrb raznolikosti dijelova ne žrtvuje svoju kompaktnost

Jedan od najkontroverznijih pisaca današnjice, Michel Houellebecq, prošlih je dana hrvatski puk sklon literaturi počastio svojim ukazanjem. Nije mala stvar, od svoje dvije ovogodišnje turneje, On je jednu odlučio podariti nama. Mašala!!! Nakon što Ga dočekasmo, te se u Booksi, Gjuri i B.P. klubu poklonismo Njegovom veličanstvu, pa ga naposljetku, kako dobrom domaćinu i dolikuje, ispratismo, vrijeme je da saznate što naš vrijedni književni kritičar Bozzo misli o Njegovom provokativnom pisanju. Kako ćete vidjeti, Bozzo baš i nije pretjerano oduševljen, Houellebecqu ima za prigovoriti štošta, a što sve to 'štošta' obuhvaća saznajte klikom na

Tomislav Zajec ove je godine romanom 'Ljudožderi' ušao u najužu konkurenciju za nagradu 'Jutarnjeg lista' za najbolju prozu. Nagrada je (zasluženo) otišla Romanu Simiću, ali, unatoč tome što Zajec novim romanom još uvijek nije do kraja realizirao svoj potencijal, on i dalje ostaje jednim od zanimljivijih domaćih autora koji se može pohvaliti kvalitativno ujednačenim opusom. 'Ljudožderi' njegov treći po redu roman, prvotno zamišljen kao filmski scenarij, toliko je srodan prethodnicima da s njima dijeli i vrline i mane. No, eventualna ekranizacija jamačno bi donijela donedavno najveću zamjerku domaćem filmu: neuvjerljivi, neautentični i ukočeni dijalozi