Roman prvijenac ‘Dvorac u Romagni’ Igoru je Štiksu, tada 23-godišnjaku, 2000. godine priskrbio epitet dečka koji obećava i nove nade hrvatske književnosti. Sada, šest godina nakon prvijenca, Štiks je romanom ‘Elijahova stolica’ potvrdio očekivanja kritike podarivši nam možda i najdojmljivije prozno izdanje tekuće godine. 'Elijahova stolica' roman je posvećen Sarajevu, pisan rukom umješna pripovjedača koji zna kako čitaoca uvući u priču, ali se, osim radnjom prepunom tajnovitosti i iznenađujućih obrata, recipijenta trudi zaintrigirati i širokim tematskim rasponom, kao i filozofskim podtekstom te intertekstualnim vezama i referencama

Pojmovi poput "škrinje" i "blaga", pretpostavljam, većinu će čitatelja asocirati na more. Jer, još kao djeca, a kroz stripove, filmove, priče ili bajke u svojoj smo mašti često tragali za nekim sakrivenim škrinjama u kojima se krilo neprocjenjivo blago ... Škrinje su tražili i gusari na otocima izgubljenima u magli, a i danas se takve teme često obrađuju, filmuju i ekraniziraju pa vjerojatno ni današnju djecu "škrinje s blagom" neće asocirati ni na što drugo nego li opet i ponovo more. Blago svoje skrivene škrinje, sakupljano godinama odlučila je podijeliti s čitateljima i Valentina Vukman, Dubrovčanka, primorsko dijete, žena rasla i stasala uz more i grote

'Obiteljske stvari', roman Rohintona Mistryja, indijskog emigranta nastanjenog u Kanadi, govori o životu u suvremenoj Indiji kroz priču o jednoj obitelji uvelike obilježenoj tajnama i nesređenim računima iz prošlosti. To je roman prepun melankolije i blagosti, pisan jednostavno, bez cifranja, velikih riječi i gesta; nepretenciozno, ali ne i plitko ili otrcano. Mistry piše odu svakodnevlju, magiju dosežući bez intencije, prepuštajući zbilji da čitatelja oplahne vlastitom čarolijom. No 'Obiteljske stvari' također govore i o vjeri i smrti, dvjema temama vrlo blisko povezanima, uz završnu poruku kako smo 'svi mi, na kraju, bez iznimke, kandidati za samilost'

Unatoč svim prijeporima koji su ga pratili te neslavnom i ružnom upokojenju (a za naše prilike, nažalost, tako tipičnom!), FAK je donio mnogo dobra hrvatskoj književnosti koja je danas, uvelike zahvaljujući i tom projektu, živahnija nego ikada. Najbolji je dokaz tomu i zbirka priča 'Hrvatske noći' koja u sebi objedinjuje kratke priče osam hrvatskih autora i devet britanskih im kolega (plus Beograđanin Vladimir Arsenijević), a koja je istovremeno objavljena na Otoku i u nas, kao rezultat nedavne britanske turneje FAK-ovaca. Prema priloženim pričama sasvim je razvidno da domaći pisci ni u kojem segmentu ne kaskaju za inozemnim kolegama po peru