BILJEŽNICA ROBIJA K.: Naši generali
Tata je u primaćoj sidijo u hotelji i piljio je u televiziju. Mama je na kauču čitala Gloriju. Ja sam na drugom kraju kauča odvidavao glavu od robokapa. Tata je vrtijo sa glavom prema ekranu i rekao je: „Koji užas, jebate! Opet hapse naše generale!“ Mama je dignila glavu sa Glorije i pitala je: „Kako to generali mogu bit naši?“ Tata je okrenijo se prema njoj sa čudilom. Onda je on rekao: „Kakvo je to pitanje? Nego čiji su?“ Mama je rekla: „Otkud ja znan! Moji bogami nisu!“ Tata je podviknijo: „Zašto nisu, jebate irud?“ Mama je rekla: „Zato šta ja nisan vojnik da bi imala svoje generale! Ja san obična žena!“ Tata je pitao: „Kakve to ima veze šta si žena?“ Mama je rekla: „Kako ne bi imalo veze? Ja ka žena, ako baš neman sriće u životu, mogu imat muža kretenoida, ili sina propalicu, ili herpes na usnama, al nikako ne mogu imat generale! A to znači da ne mogu ni govorit da su to ‘naši generali’!“