„U ono vrijeme junaci i junakinje pjesama imali su fina, uglavnom internacionalna imena, koja su, katkad, zvučala spektakularno, kao da ti likovi žive u antičkim mitovima i legendama. Obična, narodna imena, koja su nosili obični ljudi s ulice, a ponekad i sami pjevači, nisu bila za pjesme. U zemlji kojom je vladao čovjek koji se zvao Josip, nijednog Joze, Jose ni Jože nije bilo u novokomponiranoj narodnoj ili u zabavnoj pjesmi, a o rock’n’rollu da i ne govorimo. U njezinoj unutrašnjoj pokrajini, u republici koja jedina nije imala vrata ni granicu prema inozemstvu, kojom su u to vrijeme vladali Hamdija, Branko, Raif, Milanko, Nikola, u pjesmama nije bilo njihovih imena. Pogotovu su orijentalna, muslimanska imena ostajala izvan pjesme“, piše Miljenko Jergović na svojoj web stranici, zaključujući da je tako je bilo još od sevdalijskih vremena i da bi tako i ostalo sve do najnovijih doba da nije bilo Novog primitivizma, Zabranjenog pušenja, Elvisa J. Kurtovicha i, u početku, Plavog orkestra. Junakinje i junaci njihovih pjesama, naime, nosili su imena ljudi sa sarajevskih ulica.

„Fikreta je bila među posljednjim predratnim junakinjama iz naših mahala. Njezin Don Juan, prvak Fikretinog srca i čaršijskih kaldrma, umoran od života i od neprestane borbe da se bude prvi i najveći od Baščaršije sve do Marijin dvora, skoljen novembarskim maglama ili aprilskim proljetnim depresijama, savjetuje ju da ode od njega, da negdje drugdje i s nekim drugim započne novi život. I bit će, uzda se da ga ona neće poslušati, nego će ostati, kao što prave penelope zavazda ostaju. Na Balkanu mirnodopske ženske legende počinju i završavaju s penelopama. Sve druge su usputne i prolazne, a one, koje vječno čekaju, jedine su starije od ovoga grada i od vremena“, objašnjava Jergović.

Kaže kako pjesma o Fikreti stoji na jednoj riječi – „prošetaj“ – a u njoj se, dodaje, ne u stihu, ogleda majstorstvo pjesnika i vječni sjaj ove pjesme Zabranjenog pušenja.

„Kada je Nele pjevao o Fikreti, a Kusta negdje odozada nabadao na četiri žice bass gitare“ (FOTO: strazarni-lopov.blogspot.com)

„Naime, fraza prošetaj! u ona je vremena značila otprilike ono što će sve do danas značiti fraza odjebi!, te su je izgovarali, uglavnom, samo oni koji bi u nekoj situaciji osjećali apsolutnu superiornost nad sugovornikom. Prošetaj! nipošto nećeš reći nekome tko bi te mogao, recimo, opaliti šakom ili čelom u nos. Ali, istovremeno, ta fraza nije tako tvrda, nije vulgarna kao odjebi!, nego u njoj ima one jalijaške pseudo-finoće, što ju je Kusturica proslavio u svome genijalnom filmskom prvijencu, tako da je sasvim moguće, i vjerojatno, da očajni i depresivni pjesnički subjekt, koji kao ni toliki njemu slični pjesnički subjekti, ulični autsajderi, ne vlada jezikom ljubavi i socijalnog ceremonijala, svojoj penelopi Fikreti kaže – prošetaj!“, zaključuje Jergović, napominjući da je ta fraza već tada, prije tridesetak godina, „kada je Nele pjevao o Fikreti, a Kusta negdje odozada nabadao na četiri žice bass gitare“, bila smiješna u svojoj pogođenosti.

Danas je, kaže, tužna, melankolična baš poput davnoga pjesničkog subjekta, za one koji još uvijek u svome jeziku mogu osjetiti to prošetaj!

Cijeli tekst možete pročitati na ovom linku.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: screenshot/YouTube/depo.ba