„Ja živim u predgrađu Stokholma. Ujutru pročitam novine i upalim TV i mogu da vidim dva različita izveštaja o mom predgrađu i problemima koje ima, a da niko od tih novinara nije stavio nogu ovdje. Postoji osjećanje koje treba da se prevaziđe, ljudi treba da osjete da imaju glas i da ga vide u medijima“, kaže Haris Grabovac, novinar i predavač u EXPO-u, švedskoj organizacijin koja se bavi istraživanjem nacionalizma, rasizma i ksenofobije kroz predavanja u školama. Intervju s Grabovcem donosi prijateljski nam portal Kontrapress.

Oni koji još uvijek imaju račun na Myspaceu, nekada iznimno popularnoj društvenoj mreži, trebali bi ga ugasiti čim je prije moguće, navodi britanski Independent, ali i brojni drugi svjetski mediji, nakon što je stručnjakinja za cyber sigurnost, Leigh-Anne Galloway, otkrila ozbiljne poteškoće s Myspaceom.

"Croatia Records je, razumije se, mogla zatražiti od YouTubea da snimku s ustaškom poskočicom ukloni zbog toga što se njome širi govor mržnje i potiče šovinistička histerija, pa bi videoservis to promptno učinio i zabranu proglasio trajnom, ali time bi nacionalna muzička kuća neoprostivo diskreditirala „jednog od naših najuspješnijih izvođača“, a onda i vlastite estradno-političke temelje", piše Viktor Ivančić u svom komentaru za web portal Peščanik.

„Nekoliko dana dijeli nas od 20. rođendana Motovun Film Festivala, a mnogi još ne znaju što darovati Brdu filmova u povodu te jubilarne obljetnice. Naš festival ima samo jednu želju, a to je – odjenuti svoje volontere!“, stoji na službenoj stranici Motovun Film Festivala koji se ove godine održava od 25. do 29. srpnja.

„Prekjučer se, na Senatu Sveučilišta, rektor Boras malo obrecnuo na mene. Ni najmanje mi ne bi smetalo da se, još uvijek, moj rektor kritički osvrnuo samo na moj novinarski rad. No rektor mi je svoju ‘kritiku’, valjda u nedostatku argumenata, uputio i na osobnoj razini“, stoji u „pismu“ koje je novinarka portala srednja.hr, Dora Kršul, napisala kontroverznom rektoru zagrebačkog Sveučilišta Damiru Borasu.

Nije to „bilo jednom u Hrvatskoj“. Bilo je mnogo češće od „jednom“, bilo je zapravo toliko puta da – strogo ikonografski – nije moglo biti jedino „bilo kako“. Tako kako je bilo, moglo je biti bilo kad, bilo gdje i bilo zašto