„U Hrvatskoj sloboda govora postoji samo do granice dok njome ne ugrožavate interese kapitala, odnosno imidž političkih moćnika koji obnašaju vladajuće dužnosti. Ukoliko ne začepite gubicu, budite sigurni da će se već naći netko tko će vam je začepiti. Neće vas gurnuti na Goljak, kao u vrijeme Informbiroa, nego u provaliju neizvjesnosti. Uzet će vam kruh iz usta“, secira medijsku scenu u zemlji Ladislav Tomičić u svojoj kolumni za Novi list. Svoju tvrdnju garnirat će brojnim primjerima iz bliske prošlosti, ali i sadašnjosti

Izvrsne i vrlo potresne fotografije, koje pokazuju kakav je danas život u Bosni i Hercegovini (kao u nekoj zemlji „trećeg svijeta“), snimio je prošle zime talijanski fotoreporter, Giuliano Camarda. On se obreo u Kaknju, gdje se nalazi jedan od najvećih rudnika uglja u ovoj zemlji i nekoliko dana proboravio snimajući ilegalne rudare, među kojima ima i djece. Vreće uglja, ćumura ili kako vam drago, od 50 kilograma, prodaju za svega dva eura, a da bi uopšte mogli kopati moraju da potplate osiguranje, što je već uhodana praksa, jednako kao i podmićivanje policajaca koji na njih nalete

„Tko u bilo kojoj hrvatskoj sportskoj redakciji može usporedbu neuspješne igre sa 'pičkom' prepoznati kao nešto potpuno neprimjereno? Nositeljice pički koje tamo sjede? Nemoguće. Da to učine dobile bi po pički“, piše Vedrana Rudan u novom postu na svom blogu, Rudan.info. Ne sumnjajte, ponovno se radi o tekstu koji će puritanci proglasiti „kontroverznim“, pogotovo kada se u naslovu diči ženski spolni organ ili možda karakterna osobina. Naime, upravo o tome je riječ u ovom Rudaničinom tekstu

Često ste na meti prijekih pogleda kada preko usta prevalite kakav “srbizam” ili turcizam? Znajte, dobro ste prošli, jer u vrijeme forsiranog nametanja jezične čistoće u Hrvata, tamo negdje sredinom 90-ih, bilo je i prijedloga koji bi vas zbog takvih drskih prijestupa strpali i iza rešetaka. Tako je Ivica Kramarić, nekadašnji viši pravni savjetnik u Ministarstvu pravosuđa, razradio cijelu ideju, prema kojoj bi, baš kao da je riječ o kakvom Lupiginom „konfabulatoru“, onaj tko se drzne na „neodgovarajuću uporabu hrvatskog jezika“ i na arku papira upotrijebi više od pet srpskih riječi, zaslužio novčanu kaznu ili kaznu zatvora. Ne, ne i ne. Ovo nije šala, pogledajte

Što je to razjarilo staloženog profesora Ivu Josipovića koji je svoju funkciju shvatio kao poligon za spletkarenje na najvišoj razini? On ne može podnijeti da list koji se financira javnim sredstvima kritički piše o njegovoj personi, koliko god to pisanje bilo potkrijepljeno službenim dokumentima, jer sebe smatra državom i smatra da on daje novac novinama koje ga kritiziraju, a s time se ne može i ne zna nositi. Josipović i mnogi važni pripadnici aktualne vladajuće strukture naprosto ne razumiju novinarstvo: ne shvaćaju da novinarstvo ima svoje profesionalne zakonitosti i svoj etički kod, koji se ne smiju mijenjati zavisno o tome tko je vlasnik ili financijer

Koga je od proizvođača i zvijezda briga za zdravlje djece? Je li itko ikad čuo da je neka popularna osoba odbila nešto reklamirati jer je smatrala da je proizvod štetan i opasan? Zato roditelji, ali i mladi koji više nisu djeca, a još nisu roditelji, moraju krenuti u akciju. Hajmo prema ministru obrazovanja sa zahtjevom da se iz školskih obroka izbace barem spomenute štetne namirnice. I prema ministru zdravstva s istim prijedlogom za dječje odjele u bolnicama. Pitajmo pravobraniteljicu imaju li djeca pravo ne jesti nekvalitetne obroke