Njegovo novinarsko veličanstvo Viktor Ivančić napisao je za tjednik Novosti tekst u kojem analizira napad gospodina Lignje na predstavnika srpske manjine u Hrvatskoj Milorada Pupovca, kao i predani rad hrvatske medijske hobotnice koja je taj napad gotovo svesrdno podržala. Toplo preporučujemo ovaj tekst, jer predsjednik jedne države ne dobiva svaki dan komplimente kao što su "državnik bez pameti" i "mentalni invalid". Viktor je krenuo oštro, a zatim kirurški precizno secirao sliku društva u kojem živimo. Sigurni smo da će najmanje jedna osoba, ona na dužnosti predsjednika države, kvalitetno popizditi zbog ovog teksta.

Zanimljiv razgovor nedavno su u Mostu Radija Slobodna Evropa vodili filozof Boris Buden i njegov kolega Rastko Močnik sa ljubljanskog Filozofskog fakulteta. Između ostalog analizirali su političku ljevicu u regiji i pokušali dati odgovor na pitanje zašto su pojedine stranke na zapadnom Balkanu, a sebe nazivaju lijevima, izrazito nacionalistički orijentirane. Moćnik će ustvrditi i da na prostoru bivše Jugoslavije ljevica u parlamentarnom smislu uopće ne postoji, dok Buden smatra da je nema ni u javnom ni u političkom smislu

Ljeto mi je najteže, jer svi bi na more, a ja im usput. Navratit će na kavu, da se vidimo i ispričamo. Uzajamno je samo ovo: da se vidimo, sve drugo jednostrano. Oni rade, primaju plaće i planiraju godišnji na moru. Prvi dio u srpnju, drugi dio u kolovozu. Ja ne radim, nemam prihoda i nisam vidjela more ni u julu ni u augustu. Navratit će u polasku, pa će navratiti u povratku. Njih je uvijek brojčano više, pa više i pričaju, nema to veze s razgovorom. Baš im je bilo super, lijepo da smo se vidjeli, odoše oni, navratit će, kao što rekoh, u povratku. Oni su već na plaži, a ja još nisam stigla oprati čaše, tanjure, šalice

“Vjerojatno bih do danas o Bori Stjepanoviću mislio da je teška prznica, koja je u stanju braniti nebranjivo, pa nalikuje vlastitoj glumačkoj prispodobi sitnoga negativca, da nas doba nije krenulo gaziti i mljeti nam uspomene u sitan sivi prah”, piše Miljenko Jergović na Radio Sarajevu. Prisjetio se kako ga je Stjepanović „nalijepio“ nakon što je osamdeset i neke napisao nešto protiv Audicije, a ponukan, kako nedavno napisasmo, jednim od najboljih i najdojmljivijih intervjua koje smo ikada pročitali, gdje Stjepanović pokazuje da nije samo maestralan glumac, već i čovjek, Jergović je napisao odličan tekst o profesoru, ali i ne samo o njemu

„Koliko dugo je Hollande predsjednik Francuske? Dobra dva mjeseca“, pitao je, pa odmah i dao odgovor čitatelj Dela, a onda poentirao nabrajanjem postignuća francuskog predsjednika Françoisa Hollandea. Očito impresioniran francuskom socijaldemokracijom, a rezigniran svojom Vladom, navodi načine na koje je Francuska od Hollandea do danas uspjela iznaći sredstva i volje da se zaposle obrazovani kadrovi, da se ukinu neke ogromne potpore katoličkoj crkvi, nametnu porezi vrlo imućnim Francuzima, prodaju protokolarna vozila, kazne ili nagrade banke

„Gledajući televiziju ljudi mogu zaključiti kako Afganistan nikad nije izašao iz Srednjeg vijeka. Međutim, to nije Afganistan kakvog se ja sjećam“, napisao je američki sveučilišni profesor Mohammad Qayoumi koji je odrastao u Kabulu 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća. O tome će posvjedočiti i galerija fotografija iz vremena prije nego li su Sovjeti i Amerikanci odlučili krojiti sudbinu ove zemlje, a daleko prije nego li je „demokracija“ u Afganistan ušla na velika vrata. Tada je Afganistan, za zapadnjačke pojmove, živio sasvim normalnim životom. Za razliku od danas