Vratite svoju porciju zelembaća!
O čemu je riječ, pitate se? E pa ovako:
Najvećih pet USA distributera compact discova i tri velike, također američke, muzičke trgovine odlučili su se međusobno dogovoriti i platiti iznos od 44 milijuna dolara. Taj iznos je utvrđen prilikom izvansudske nagodbe, a povodom tužbe koja spomenute optužuje za prijevaru kupaca putem nelegalnih podizanja cijena. E, pa čije su to sada pare? Tih 44 milijuna dolara podijelit će svi oni koji su od 1995. do 2001. godine kupili bilo koji CD, bez obzira imate li potvrdu da ste proizvod doista platili. Naknada bi trebala iznositi 20 dolara po osobi.
Pitate se postoji li tu ipak neka caka, pa normalno da postoji. Naime, ukoliko naknadu zatraži više od 8,8 milijuna osoba (što je definitivno sigurno ukoliko se ova vijest proširi SAD-om), iznos naknade će pasti ispod 5 dolara i tada će isplata biti obustavljena, jer je slanje čekova s tako malim iznosom preskupo i potpuno neisplatno. U protekla tri mjeseca za svoju se dozu zelembaća pribilježilo negdje oko 30 000 osoba.
Spomenute tvrke, a među njima su EMI, Warner Bros, Universal, Sony, Virgin, odreda tvrke prepune kešovine, su na ovaj način izbjegle pravnu bitku koja bi se godinama povlačila po svim mogućim vrstama sudova i koja bi ih na kraju oštetila za neuporedivo veći dolarski iznos, što objektivno gledajući i ne bi bila velika šteta.
E, pa sada, ukoliko ste na teritoriju Država (a po posjećenosti vidim da vas dosta trenutno živi tamo) kupili neki CD u spornom razdoblju, trebate ispuniti formular u kojem je postavljeno par osnovnih pitanja, što traje maksimalno pet minuta, nakon čega im možete reći na koju adresu da pošalju ček. Sve to možete napraviti preko weba, na siteu napravljenom upravo zbog nagodbe, www.musiccdsettlement.com . Ukoliko niste kupili nikakav CD, mogli bi posuditi neki od poznanika, pa im uvaljat foru. Joj, jest mi žao, po prvi puta zato što ne živim u SAD-u. Ili nije?
Najvećih pet USA distributera compact discova i tri velike, također američke, muzičke trgovine odlučili su se međusobno dogovoriti i platiti iznos od 44 milijuna dolara. Taj iznos je utvrđen prilikom izvansudske nagodbe, a povodom tužbe koja spomenute optužuje za prijevaru kupaca putem nelegalnih podizanja cijena. E, pa čije su to sada pare? Tih 44 milijuna dolara podijelit će svi oni koji su od 1995. do 2001. godine kupili bilo koji CD, bez obzira imate li potvrdu da ste proizvod doista platili. Naknada bi trebala iznositi 20 dolara po osobi.
Pitate se postoji li tu ipak neka caka, pa normalno da postoji. Naime, ukoliko naknadu zatraži više od 8,8 milijuna osoba (što je definitivno sigurno ukoliko se ova vijest proširi SAD-om), iznos naknade će pasti ispod 5 dolara i tada će isplata biti obustavljena, jer je slanje čekova s tako malim iznosom preskupo i potpuno neisplatno. U protekla tri mjeseca za svoju se dozu zelembaća pribilježilo negdje oko 30 000 osoba.
Spomenute tvrke, a među njima su EMI, Warner Bros, Universal, Sony, Virgin, odreda tvrke prepune kešovine, su na ovaj način izbjegle pravnu bitku koja bi se godinama povlačila po svim mogućim vrstama sudova i koja bi ih na kraju oštetila za neuporedivo veći dolarski iznos, što objektivno gledajući i ne bi bila velika šteta.
E, pa sada, ukoliko ste na teritoriju Država (a po posjećenosti vidim da vas dosta trenutno živi tamo) kupili neki CD u spornom razdoblju, trebate ispuniti formular u kojem je postavljeno par osnovnih pitanja, što traje maksimalno pet minuta, nakon čega im možete reći na koju adresu da pošalju ček. Sve to možete napraviti preko weba, na siteu napravljenom upravo zbog nagodbe, www.musiccdsettlement.com . Ukoliko niste kupili nikakav CD, mogli bi posuditi neki od poznanika, pa im uvaljat foru. Joj, jest mi žao, po prvi puta zato što ne živim u SAD-u. Ili nije?
