Daily Mail je, inače, u samom vrhu po tiraži u toj zemlji, također i u anglofonom svijetu govorimo li o prenošenju njihovih tekstova. Ako im, pak, sudimo prema drugim standardima osim čitanosti, poglavito novinarskim, nalaze se pri samom dnu, prije svega kada je riječ o perfidnom širenju ksenofobije, ali i neprovjerenih informacija koje služe isključivo povećanju publike. To im, nažalost, uspijeva, jer internet je savršeno igralište za viralno prenošenje senzacija koje nemaju utemeljenja u stvarnosti. Daily Mail je vizualno i stilski, ali i tematski, najsrodniji hrvatskom Jutarnjem listu, što se može detektirati jednostavnom usporedbom sadržaja, naslovâ, donekle i grafičkim rješenjima koji tjeraju pažljivijeg čitatelja na zaključak: Daily Mail je više od uzora, on je poremećena majka Jutarnjeg lista. 

Natalie Bennett je u svom izlaganju na Zelenoj akademiji oštro kritizirala vladu Davida Camerona, prije svega zbog olakšavanja multinacionalnim kompanijama da ne plaćaju porez, usprkos njegovim predizbornim obećanjima. Naglasak je stavila i na štetnost fleksibilizacije radnog zakonodavstva u Velikoj Britaniji, koja se i Hrvatskoj dogodila nedavno. U Britaniji je popravila statistiku o nezaposlenosti, ali joj se mogu pripisati i zasluge za činjenicu da jedna petina radnika u šestoj ekonomiji svijeta po snazi živi ispod granice siromaštva. Poslodavcima je omogućeno da manjem broju "fleksibiliziranih" radnika plaćaju doprinose. 

Budući da građani Velike Britanije po potrošnji energije i stilu života troše resurse kao da na raspolaganju imaju tri, a ne samo jedan planet, Zelena stranka uz reformu energetskog sektora i pojačanje zaštite okoliša, snažno zagovara i temeljitu izmjenu postojećeg neodrživog ekonomskog sustava i "prešaltavanje" na "lokalni zeleni New Deal". Novo bi se uređenje temeljilo, među ostalim, na snažnoj lokalnoj mreži malih i srednjih poduzeća, minimalnoj plaći koja je dovoljna za preživljavanje i postupnom smanjenju radnoga tjedna. Radnici bi po tom prijedlogu svake četiri godine dobili dnevno po jedan sat života više, sve dok se broj radnih sati tjedno ne spusti na samo 21. Stoga smo s njom razgovarali prvenstveno o radu i nezaposlenosti u Velikoj Britaniji, toj bogatoj zemlji gdje je financijsko tržište još manje regulirano nego u Sjedinjenim Američkim Državama i gdje se unatoč velikom bogatstvu milijun ljudi svakog dana hrani u pučkim kuhinjama. 

Tekst je ilustriran ulomcima tekstova iz Daily Maila od 30. kolovoza ove godine, dva dana nakon razgovora s Bennett, koja nam govori o britanskom "ekstremnom hiperkapitalizamu" s naglaskom na nezaposlene i tržište rada te o argumentima kojim se ta potrošena doktrina služi u njenoj zemlji. 

Kako se Velika Britanija nosi s nezaposlenošću mladih?

- Rekla bih da to radi vrlo loše. Imamo vladu koja u suštini pokušava okriviti mlade nezaposlene ljude za svoju sudbinu, a zapravo imamo ekonomiju koja za njih ne proizvodi poslove. Imamo također i poslodavce koji ne žele ulagati u ljude, njihovo obrazovanje i dugoročno zaposlenje. Zato se ogromni broj ljudi suočava s borbom za život, jer ne dobivaju šansu na tržištu rada. 

Što je s osobama s invaliditetom?

- S njima imamo poseban problem, jer vlada pokušava uštedjeti novac gurajući sve veći broj ljudi izvan dosega pomoći, odnosno plaćanja invalidnina. Tvrde da su u stanju raditi i to je duboko nepošteno jer se zapravo to izvršava preko privatnih izvođača, proizvodi bol, patnju i stres ljudima koji su proglašeni radno sposobnima, iako to očito nije tako. Nakon toga im slijede borbe sa sustavom kako bi bili prepoznati kao osobe s invaliditetom. 

"Bušenje" socijalne države medijski se odrađuje isticanjem priča o potkradanjima sustava, poput ove o isprikama onih koji su raskrinkani. Naslov teksta kaže: "Prevara sa socijalnom pomoći? 'Da, ali proživljavao sam vantjelesno iskustvo...'" (FOTO: Lupiga.Com)

Kako se to dogodilo?

- To je počelo s laburističkom vladom, prije ove konzervativne, dok su se trudili poboljšati statistike o broju nezaposlenih. Nastupili su s filozofijom: "Ljudi trebaju imati priliku da rade". To je točno, ali se to nije provelo u smislu stvaranja mogućnosti zaposlenja, nego tjeranja tih ljudi na rad. Sada ih ima mnogo prisiljenih da rade mjesecima bez plaće, uz istovremeno minimalna socijalna primanja. Kao da će ih to nekako učiniti sposobnim za rad! To je na neki način slično onome što se događa i s mladima. 

Na koji su način nacionalne manjine tretirane na tržištu rada kod vas?

- U Velikoj Britaniji je dokazana diskriminacija protiv crnaca i etničkih manjina na tržištu rada, kako u profesijama koje zahtijevaju profesionalizaciju tako i na svim ostalim razinama. Imamo i dio ljudi koji se u Britaniji nalaze ilegalno i tretirani su ekstremno loše. Imamo i imigrante koji savršeno legalno dolaze iz Europske unije, ali često nisu upoznati s vlastitim pravima. Mi imamo minimalnu plaću, iako ona nije dovoljna za preživljavanje, a vlada je ni na koji način ne podupire i zato se, pogotovo u poljoprivrednom i tvorničkom radu, događa teško izrabljivanje. 

U izlaganju na Zelenoj akademiji ste kazali kako dio britanske javnosti i stranaka poput UKIP-a koristi potpuno pogrešan argument protiv Europljana koji traže bolji život u Britaniji, jer bi došlo do brojčanog poravnanja kada bi se svi Britanci s europskog kontinenta zamijenili s imigrantima na otoku; s tim da bi vam se vratili daleko stariji građani.

- Da. Imamo strašnu antiimigrantsku retoriku; pravu utrku tko će biti gori kada se govori o prirodi tog izražavanja. Useljenici su okrivljavani za ogroman dio problema u Velikoj Britaniji. Istovremeno, imate tu situaciju s gotovo istim brojem britanskih iseljenika na kontinentalnom dijelu Europe. To je ono što se događa kada se ljudi kreću, a ja snažno zagovaram slobodu kretanja.

Daily Mail iznosi podatak o zatvaranju čak tisuću škola u Engleskoj i jednostavno ga dalje prešućuje.  Razloge pretrpanih osnovnih škola pronalazi u, dakako, u imigrantima. (FOTO: Lupiga.Com)

Ljudi su, naravno, sasvim legitimno zabrinuti zbog niskih plaća, problema u rješavanju stambenog pitanja, visokih troškova života, pretrpanih škola i bolnica. Za sve se te probleme okrivljuju doseljenici, a zapravo se radi o stvarima koje vlada zanemaruje desetljećima. Plaće su niske jer se ne podržava povećanje minimalne plaće na razinu koja bi zadovoljila osnovne čovjekove potrebe; stambeno pitanje je problem zato što se na stanove i kuće gleda financijski, kao na investicije, a ne mjesta gdje ljudi žive. Socijalna kupnja stanova nije riješena. Škole i bolnice su posljedica pomanjkanja ulaganja u školstvo i zdravstvo te mjera štednje. 

Jedna od tema kojima ste se intenzivno bavili su i problemi žena na tržištu rada. U Hrvatskoj su žene iznad 50 godina tretirane kao teško zapošljive, što se vidi u statistikama, a opet nisu u stanju otići u mirovinu. 

- U Britaniji se neravnopravnost među spolovima svodi uglavnom na nejednakost u visini plaće. Nakon izvjesnog perioda smanjivanja razlika (u plaći između muškaraca i žena) se počela ponovno povećavati. Svjedoci smo i diskriminaciji žena koje ostanu trudne, što rezultira čak i otkazom za njih, pa i onda kad se pokušavaju vratiti na posao. Kada govorimo o osobama, to se počelo osvještavati kao problem, ali mislim da to nije prvenstveno stvar spola. Jednako je teško pronaći posao osobama koje dobiju otkaz nakon 50 godina života, nevezano je li u pitanju žena ili muškarac. To je vrlo teško i počinje se prepoznavati u Britaniji. Počeo se događati rast samozapošljavanja, jer se pogotovo tim ljudima događa da im na zavodima za zapošljavanje kažu da za njih nema posla i da si ga moraju stvoriti sami. I sada imamo povećan broj ljudi koji su se okrenuli samozapošljavanju, ali rade s vrlo malim prihodima. Drugim riječima, nivo plaće samozaposlenih građana drastično pada i to se najčešće događa ljudima te dobne skupine.

Spomenuli ste da je fleksibilizacija radnog zakonodavstva dovela do velikih nejednakosti u britanskom društvu.  

- Ono što sada imamo jest da su ljudi prisiljeni na ugovore s 'nula radnih sati'. U najgorem slučaju to znači da su na raspolaganju šest sati tjedno i da u 6 ujutro čekaju poziv koji će im reći hoće li raditi ili ne. Tjedan mogu završiti tako da ne zarade ništa ili taman toliko da prežive. Ne znaju hoće li do kraja tjedna moći preživjeti s onim što će zaradili.

U tekstu u kojem obilato napada nefleksibilno radno zakonodavstvo u Francuskoj, autor prigovara visokim porezima na bogatstvo, Francuze prikazuje kao neradnike koji parazitiraju na socijalnoj pomoći, a Rome kao kriminalce. (FOTO: Lupiga.Com)

Tako se ne može živjeti, to nije posao na kojem možete graditi život. Sve češće se događa da se ljudima nudi nepuno radno vrijeme i ljudi ga moraju prihvatiti, iako žele puno zaposlenje. Imamo situaciju u kojoj jedan od deset radnika radi manje sati nego što želi. S druge strane, imamo jako puno onih koji se suočavaju s 12-satnim radnim vremenom, primjerice u trgovini, koji uključuju i subotu i nedjelju i to su sati koji zadiru u obiteljski život. I svejedno ne mogu doći do dostojnog stalnog posla. 

Je li to pomoglo vašoj ekonomiji?

- Dokazano je da se na tome ne može graditi održiva ekonomija. Imamo dominaciju sve većeg broja multinacionalnih kompanija koje nude ovakve poslove, a istovremeno sve manje poslova. U supermarketima imamo sve više stvari koje si sami možete kupiti pa jedan čovjek radi na šest redova koji su za samoposluživanje. Zaposlenost tako pada, a ljudima se daje minimalna plaća ili nekoliko penija više. Ovi se trendovi kontinuirano potiču, a sve manje ljudi si može priuštiti osnovne stvari. 

I dobro staro zaplašivanje terorizmom (FOTO: Lupiga.Com)

Gdje vidite rješenje?

- Moramo potpuno izmijeniti teren kada su u pitanju poslovi: potrebni su nam poslovi temeljem kojih se može graditi život. Mislim da se multinacionalne kompanije može natjerati da minimalnu plaću učine dovoljnom za život i da se mogu zabraniti ugovori s "nula sati" radnog vremena, ali to nije dovoljno. Potrebna nam je drugačija ekonomija temeljena na malom poduzetništvu i kooperativama, novac bi trebao kružiti unutar lokalnih zajednica tako da svaki grad ima poslove i za računovođu i za stolara, koji rade za niz lokalnih poduzetnika. Moramo ponovno proizvesti tu lokalno orijentiranu ekonomiju i poslove temeljem kojih se može graditi i planirati život pojedinca. 

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Lupiga.Com

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Socijalna pravednost u uvjetima visoke nezaposlenosti".