UPOZNAJTE OBITELJ KHALIL

Oni su drugo ime za hrabrost!

ritn by: Ivan Kegelj | 20.09.2015.

Obitelj Khalil upoznao sam prije četiri dana na tratini ispred prihvatilišta za izbjeglice smještenog u nekadašnjem hotelu Porin, koji je do prije nekoliko dana služio kao Centar za tražitelje azila. Najprije sam spazio Huseina i njegovog sina Alana. Alan je u invalidskim kolicima i kao takav je privukao pažnju baš svakog novinara koji se u tom trenutku zatekao ispred Porina. Kasnije sam susreo cijelu obitelj, njih devetoro. Družili smo se satak, dva, sporazumijevali se služeći se rukama, nogama i onomatopejom, a onda je Husein okupio djecu, ustali su i krenuli put autobusnog kolodvora i dalje, prema slovenskoj granici. Sutradan sam na jednoj fotografiji vidio Huseina kako gura sina u kolicima kroz nekakvu travu kod Brdovca. Obitelj Khalil putuje u Njemačku, gdje Alanov otac ima dvije sestre. Do sada je obitelj prevalila preko četiri tisuće kilometara, a pred njima je još samo koja stotina.

Obitelj Khalil upoznao sam prije četiri dana na tratini ispred prihvatilišta za izbjeglice smještenog u nekadašnjem hotelu Porin, koji je do prije nekoliko dana služio kao Centar za tražitelje azila. Najprije sam spazio Huseina i njegovog sina Alana. Alan je u invalidskim kolicima i kao takav je privukao pažnju baš svakog novinara koji se u tom trenutku zatekao ispred Porina. Kasnije sam susreo cijelu obitelj, njih devetoro. Družili smo se satak, dva, sporazumijevali se služeći se rukama, nogama i onomatopejom, a onda je Husein okupio djecu, ustali su i krenuli put autobusnog kolodvora i dalje, prema slovenskoj granici. Sutradan sam na jednoj fotografiji vidio Huseina kako gura sina u kolicima kroz nekakvu travu kod Brdovca.

(FOTO: Lupiga.com)

Ovo je, dakle, Alan Khalil. Ne znam koliko ima godina, rekao bih oko dvanaest. Njegov otac Husein ispričao mi je da je Alan stradao u padu s petog kata, prilikom jednog od napada na rodni im grad Aleppo. Obitelj Khalil putuje u Njemačku, gdje Alanov otac ima dvije sestre. Sestrama im, rekao je još, nije bilo dozvoljeno da obitelj u Njemačku presele dajući garantno pismo. Do sada je obitelj prevalila preko četiri tisuće kilometara. Osim Huseina i Alana, u karavani obitelji Khalil putuje i Naima Al Salum - Alanova majka, a Huseinova supruga, zatim Huseinov otac, a Alanov djed - Muhamad Id Khalil, te još petero Huseinova djeca - Lama, Lana, Ali, Nur i Luna.

(FOTO: Lupiga.Com)

Ovo je Luna, najmlađa putnica u karavani obitelji Khalil. Ne znam koliko je stara, ali punoljetna sigurno nije. Začudilo me kako majka Naima uspijeva tako čistom držati Luninu odjeću i deke u koje je zamotana. Lunu na putovanju nosi majka. Njoj je najljepše, ona se neće sjećati.

(FOTO: Lupiga.Com)

Husein je Alanov i Lunin otac. On je vođa puta na koji je obitelj krenula. Pričao mi je da su na moru između Turske i Grčke ostali u čamcu, bez goriva. Plutali su tri sata, a onda ih je spazio ribar, koji je zvao obalnu stražu. Mislio je da su u tom trenutku najbliže smrti. Pitao sam ga kako su prošli Makedoniju i Srbiju. Rekao je da je sve bilo super, kao da su na turističkom putovanju, a ne na putovanju na život i smrt. Husein ne kaže niti jednu riječ koja bi nekog mogla uvrijediti pa tako loše ne govori niti o najtvrđoj granici koju su prešli - makedonskoj. Pretpostavljamo da je svjestan da i najmanja greška na ovom putu može biti fatalna. U tom slučaju bolje je o svima govoriti lijepo. Pokazivao mi je fotografije Aleppa prije i poslije bombardiranja, da bih bolje razumio od čega bježe.

(FOTO: Lupiga.Com)

Snimio sam Alanov portret. Dječak inače nije ovako ozbiljan. Neprestano se smiješio i pokušavao ostvariti kontakt. Zbog ozljede vrata govori vrlo tiho, gotovo nečujno. Još jednu ozljedu ima na bedru. Njegov otac mi je htio to pokazati, ali nisam je želio vidjeti. Kad mi je Husein dao žele-bombon, ja sam ga pružio Alanu. On je odbio, dajući mi gestikulacijom od znanja da moram pojesti bombon. Mali je ful simpatičan, a oči su mu čarobne.

(FOTO: Lupiga.Com)

U jednom trenutku obitelj je počela skupljati stvari. Husein je dozivao djecu. Nije im trebalo niti deset minuta da se ekipiraju i natovare sve što nose. Majka je uzela Lunu, djed je uzeo Alanova kolica i od prihvatilišta Porin krenuli su prema Autobusnom kolodvoru.

(FOTO: Lupiga.Com)

Zadnji put sam ih sreo na Sarajevskoj ulici. Kad sam stigao kući objavio sam Luninu i Alanovu fotografiju na Facebooku. Nakon toga su mi se javili neki ljudi iz Slovenije, koji su im željeli pomoći. Međutim, nisam znao gdje su, jesu li prešli slovensku granicu ili su još pred njom.

(FOTO: Facebook)

U komentarima pod Alanovom fotografijom na Facebooku, prijateljica Vedrana postala je idućeg dana ovu fotografiju. Snimljena je blizu slovenske granice. Volio bih znati kad obitelj Khalil stigne do cilja. Da će u Njemačku stići, u to sam uvjeren. E kako cijela priča ne bi ostala na personalizaciji jedne seobe naroda, recimo i to da su ratovi od kojih bježe obitelj Khalil i drugi ljudi posljedica politike koju bogate zemlje desetljećima vode na Bliskom Istoku. Ta politika zla motivirana je grabežljivošću zapada za resursima koje imaju Sirija, Irak, Libija i druge zemlje. U pitanju su nafta i plin, ali o tome više čitajte u tekstovima Zlatka Dizdarevića. Neke od njih naći ćete i na ovoj stranici.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Lupiga.Com

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Neki novi klinci".

Do sada komentara: 5

Komentiraj

Maja prije više od 8 godina

I ja im zelim sve naj!
X prije više od 8 godina

Hrvatski mediji u svakom kadru prikazuju malu djecu, dok strani mediji prikazuju izbjeglice kako ulaze u vlakove kroz prozore, međusobno se fizički sukobljavaju, kamenjem napadaju policiju, nemaju dokumente, ne žele dati otiske prstiju, skoro svi imaju mobitele i novca, fizički su u jako dobroj kondiciji, bježe od rata ali ne žele ostati u Srbiji, Makedoniji, Grčkoj, itd, oni žele u centar Europe. Svi mi jako dobro znamo da je među izbjeglicama velik broj terorista, i dovoljno ste pametni da shvatite što će se uskoro dogoditi kada padnu prve bombe. link
Alex-Vojvodina prije više od 8 godina

Alex, potpuno se slažem sa time da bi bilo dobro kada bi ovi nesretnici uopšte imali želju da ostanu kod nas. Nažalost ni mi sami nismo baš uvek srećni što smo ovde gde smo...
Bog je velik prije više od 8 godina

Sramotno se ponaša Mađarska, Slovenija, Austrija, u Njemačkoj su opet zapaliti izbjeglički kamp, gadi mi se takva Europa. Ajmo Hrvatska, pokažimo humanost, ako svaki stanovnik primi nekoliko izbjeglica u svoje domove sve ih možemo spasiti. Afriku također možemo smjestiti u hotele. Isto tako ako je zaposlen jedan član naše obitelji, onda bi bilo humano da ostali članovi obitelji radno mjesto prepuste izbjeglicama. To je prava humanost, stegnimo remen jer svi smo mi braća, napravio nas je Adam i Eva. Ajmo se sada svi na portalu zagrliti i pomoliti. Oče naš i zdravo Marijo. Hvaljen Isus i Marija.
alex prije više od 8 godina

E pa, nek im sa srećom i uz najbolje želje da konačno nađu mir i dostojne uvjete za normalan život. Više nego su to i zaslužili. Samo je šteta što ni oni ni ostali ne žele ostati tu kod nas. Ne toliko zbog njih samih, nego zbog nas samih. To bi značilo da smo bogato, radišno, prosperitetno, uređeno, demokratsko i humano društvo. Jednom rječju: da smo mi Njemačka.