NORMALAN ŽIVOT, EMISIJA O OBITELJI

“Prosvjedujem, jer su me tu ispitivali što ću vas pitati…”, kaže neki gledatelj Ani Tomašković.  Odmah uočavamo da je čovjek goli davež. Zašto bi se, uostalom, prisebno stvorenje subotom oko podneva javljalo u eter i postavljalo nekakva pitanja?

“Nisu vas tražili pitanje, nego samo o čemu ćete govoriti”, uzvraća voditeljica. “Znate, mene ljudi svašta pitaju što nema veze s temom…”

To je živa istina. Ana Tomašković ima fan klub i brojne obožavatelje na internetu. Svi su ludi za Anom. Neki obožavatelj na forumu je ustvrdio kako je Bog ustanovio ljeto samo zato da bi se još jasnije vidjelo koliko je lijepa. Deseci likova na webu objavljuju njene slike. Ana je ledena kraljica, ali pomaže ljudima i izvan termina svoje emisije, pa je i po tome prava rijetkost na ovom bijelom svijetu.

“Ali, bla-bla-bla…”

“Doviđenja, gospodine…”

U slabo gledanom terminu, subotom oko podneva, u deset godina rada ova je voditeljica napravila popularnu i vrlo gledanu emisiju, što dokazuje da nije bitan termin nego voditelj. Simpatičan i empatičan.

Potom se javlja novi lik.

“Ne postoji ni jedan slučaj”, egzaltira neka žena u eteru, “da majka ne voli svoje dijete…”

“Točka! Točka, gospođo. Ovo što ste rekli je obična bedastoća.”

“Ali…”

“Doviđenja gospođo. Isključeni ste! Vaš slučaj će biti prvi u idućoj emisiji.”

Eto, tako to radi Ana Tomašković, oštro i pametno, bez rukavica. Samo zahvaljujući činjenici da se ne bavi politikom uspjela je uspjeti i opstati. Neka, bar negdje netko. Što joj ne daju bolji termin? Ah da, to je HRT.

DIJALOG, TV4R (REPRIZA)

“Mnogi ne znaju da je Crnu legiju osnovao Bećir Lokmić”, znalački će voditelj “Dijaloga” Ante Prkačin, inače član HSP-a, Anti Đapiću, gostu “Dijaloga”, inače članu HSP-a. “E, svaka mu čast!” omakao se Đapiću nepatvoren uzdah divljenja prema div-junaku.

Oba će naša dijalogičara na zimu na izbore, pa kom opanci a kom obojci. Ovdje su se susreli da malo prodivane o boljoj prošlosti. Zato Prkačin nastavlja u epskom tonu, kako su dva heroja, Hrvat islamske vjere Bećir Lokmić i Srbin Simela Šolaja – “polučetnik,  polupartizan, ali veliki borac” – tragično poginuli istoga dana, a Prkačin ne može da im ne prizna junaštvo, pa mu se, en passant, omaklo i priznanje kako se divi i Drugoj i Petoj dalmatinskoj partizanskoj brigadi. Opća pomirba partizana i ustaša kao vodič za 21. stoljeće – to zvuči vrlo pristalo, avangardno i nekako baš ko-mi-fo. Fali još samo Waffen SS i Leibstandarte Adolf Hitler, pa da zdrug bude kompletiran, ali terorizam po Norveškoj svjedoči o tomu da i arijevski predjeli slijede avangardne balkanske barbarogenije.

DNEVNIK

Bivšeg skladištara koji je umislio da je šef države, Gorana Hadžića, u Haagu dočekuje Branimir Farkaš. Prošlog zločinca, Mladića, dočekao je zagrnut u bijeli šal, a ovoga dočekuje u snažno roza košulji s tamnom kravatom. Malo je magenta, ali je koncentrirana do bola, pa tuče ravno u oči. Tako i treba, zato je i navučena ta roza košulja, kako bi podvukla crtu personalnosti.

Branimir Farkaš postaje idealno prisavsko utjelovljenje dendija, čiji bi lik podjednako dobro pristajao u neki kostimirani film Jamesa Ivoryja (idealan cast: “Soba s pogledom”, “Na kraju dana”), kao i u Informativni program HTV-a. On je, kako bi rekao Baudelaire, “živa optužba protiv demokracije na putu standardizacije…” Baudelaireov dendi u sebi sjedinjuje sve džentlmenske vrline koje su još i dan-danas moguće: “On je dorastao svakoj situaciji i nikad ga ništa ne zaprepašćuje: on nikad nije prost i uvijek uspijeva sačuvati hladan stoički osmijeh. Dendizam je posljednje otkrovenje heroizma u doba dekadencije, zalazak sunca, posljednji blistav znak ljudske gordosti. Otmjenost u odijevanju, profinjenost u ophođenju i mentalna strogost samo su znaci spoljne discipline koju pripadnici ovog višeg reda sebi nameću u današnjem banalnom svijetu; ono što je u stvari važno jest unutarnja nadmoć i neovisnost, praktična besciljnost i nezainteresiranost za život i rad…”

NOVA TV, IZVANREDNE VIJESTI IZ REMETINCA

Na HRT-u su ta praktična besciljnost i nezainteresiranost za život i rad postali opće mjesto. Fina su to gospoda. Recimo, u vrijeme dok Ivu Sanadera transportiraju iz Austrije i Nova TV na Karavankama već ima čeku, HTV piči neku talijansku seriju – baš kao da im Ivo dr. Sanader nikada nije bio glavni urednik. Kakva nezahvalnost prema onemoćalom Pigmalionu! Nema da gospoda prekidaju program, nije to Benedikt pa je brejking njuz dobrodošao za spas duše, ili neka press-konferencija Jadranke Kosor. Bilo bi drsko i minusinteligentno uznemiravati javnost činjenicom da se sada tu procesuira nekog bivšeg premijera i predsjednika stranke, pa da nacija mora piti voltarene.

Jednako tako je i prvo obraćanje Sanaderovih odvjetnika javnosti, u 15.00 ispred Remetinca, išlo preko Mislava Bage; HTV ima svoje prioritete, ljetna je sezona, bivši premijer je kiseli krastavac. Tako treba, za to plaćamo pretplatu, da bi gospoda s telke mogla ljetovati bez stresa. Dođe li do državnog udara, gledat ćemo “Capri”, nadomjestak “Čarolije”, dok će Jarak ili Bago, s pancirnim mikrofonima, remetiti javni red i mir.

NEDJELJOM U DVA

Isus na Marjanu je izvrstan predizborni spin, otvara Nevenka Bečić, sestra Kerumova, dušu Aci Stankoviću. Na pitanja o nekršćanskom životu Željkovu, ona odgovara baš kao Kain, onaj biblijski: “Zar sam ja čuvar brata svojega?” Na tvrdnje kako su Kerumi zaveli nepotizam u gradskoj upravi, uzvraća da nisu. Žena koju svi smatraju arhitektom Kerumova carstva izgleda otmjenije od brata, ali oni, nema nikakve sumnje, vode istu politiku.

“Tko su urbani Jugoslaveni?”

“Nemam pojma, pitajte brata.”

“Što mislite o mišljenju ovih novinara u prilogu?”

“A, to su Jugoslaveni, oni mrze sve što je hrvatsko…”

Čini se da će obitelj iz Ogorja pokoriti nacionalnu političku scenu jednako kao i onu gradsku, splitsku. Imaju sve što im treba: jaku volju, dugove, želju za bogatstvom, osnovnu školu… S tim kvalifikacijama teško ovdje mogu propasti.

Tekst preuzet iz tjednika Novosti

Boris Rašeta