PULS NACIJE, HTV 1

“Zašto je Hitler napao Židove, zato što su bili Židovi ili zato što su bili bankari?” javlja se neki ingeniozni gledatelj u ingenioznu emisiju Branimira Bilića. Lice novinarke Ruže Ištuk, koja čita dotično pitanje, podsjeća na Bustera Keatona. Na njemu nema ni jedne jedine emocije.

Dan poslije, u obranu imena Ruže ustaje Branimir Bilić.”Kad govorimo o Ruži Ištuk, uvjeravam vas da je riječ o ženi i novinarki koja ne bi ni mrava zgazila” objašnjava Bilić novinaru Indeksa Branislavu Zekiću. Ispod teksta, deseci komentara. Ljudi se zgražaju. Ali ne zgražaju se nad antisemitski intoniranim pitanjem. Zgražaju se zgražanjem nad pitanjem anonimnog gledatelja i osudama Ruže Ištuk.

Sve je tu. U kratkom intervalu između pitanja koje je otišlo u eter, nemušte Bilićeve obrane i world wide web komentara puka, opisan je cijeli hologram holokausta. Nacizam nije mrtav. On se samo sakrio i čeka svoj trenutak. Ako dođe, naći će gorljive web podržavatelje (” Koliko su patili isto toliko i više su i zasrali”); odvjetnike (“Ruža Ištuk ne bi ni mrava zgazila” – to je vjerojatno i točno, no ne zove li se i knjiga Slavenke Drakulić, o srpskim zločincima u Haagu, upravo tako – “Oni ne bi ni mrava zgazili”?) i egzekutore (“i današnje bankare bi trebalo progoniti kao Židove”).

Antisemitizam je idealni temelj svakog fašizma. Za njegov razvoj uopće nisu potrebna praktična iskustva sa Židovima. Na pitanje zašto smatra da bi trebalo uništiti Židove, kad ih je u Hrvatskoj ionako ostalo malo, jedan je lik autoru ovih kritika posve hladnokrvno odgovorio: “Zato što oni vladaju svijetom. Zato što je Amerika njihovo oruđe. Zato što Bilderberg grupu čuvaju naoružani tjelohranitelji… ” Ove slaboumne teorije zagovaraju čak i obrazovani ljudi. U vremenima krize one nailaze na najplodnije tlo: to je abeceda teorije društvenih devijacija. Za sve čega smo prikraćeni u životu kriv je Židov. Židov je kriv ako je bankar, ali u Auschwitzu su završavali i bankari i radnici. Kriv je ako je odrastao ali u logorima je ubijeno nekoliko milijuna židovske djece. Kriv je ako je internacionalni komunist, ali u logorima je pobijeno mnogo Židova koji su bili najbolji Nijemci i Austrijanci.

Antisemitizam je jedna od najživotinjskijih pojava u ljudskom rodu. Dobro je da nas je Puls nacije upozorio na njegov nepotrošivi potencijal. Na kraju krajeva, ni jedan nacist nije izvođen na sud zbog gaženja mrava – ali stotine su osuđene zbog plinskih komora i dimnjaka koji su godinama u nebo rigali gusti, smrdljivi dim, kojega stanovnici sela oko logora nikada nisu primjećivali.

U EUROPI, HTV 1

Redatelj Roel van Broekhoven te povjesničar i autor bestselera Geert Mak putuju Europom 20. stoljeća. Već u prvoj epizodi obilaze poprišta što ih ljudi koji ne bi ni mrava zgazili, jednostavno nisu primjećivali. Odlaze na lokacije sovjetskog Gulaga, na grob Hitlerovih roditelja, u Buchenwald. “Amerikanci nisu Nijemcima pružili priliku da se prave ludi i kažu: nismo znali” kaže autor. “Naprotiv. Kada su oslobodili Buchenwald, vojska je pokupila njemačko stanovništvo iz susjednog Weimara i odvela ih u logor. Morali su gledati trupla, žive mrtvace, krematorije, dimnjake, žive ljude u kojima su samo oči bile žive.” Weimar je, inače, grad poznat kao rodno mjesto njemačkog prosvjetiteljstva, a u njemu se rodio simbol njemačke intelektualnosti, Goethe.

Autor Geert Mak u jednom se trenutku, pred kamerom, pita nešto supstancijalno. Ne zašto osuđujemo Hitlera, Staljina, Miloševića (baš njih je naveo) kada budu poraženi, nego kako to da je moguće da ih podržavamo dok su živi i na vrhuncu moći. Zašto ne prepoznajemo njihov zločinački potencijal? Pretpostavljamo da će serija ponuditi niz mogućih odgovora na to pitanje. Đelo Hadžiselimović opet je dobro odabrao.

OTVORENO, HTV 1

Samo malo kasnije, u emisiji Otvoreno odvjetnik HDZ-a Vladimir Gredelj pita se o smislu imuniteta. “Da li bi gospodina Jovanovića imunitet štitio i ako bi u Saboru rekao da je Milošević imao pravo kad je napao Vukovar”. To  pitanje proizlazi iz iste logike kao i pitanje “Je li Hitler ubijao Židove zato što su Židovi ili zato što su bankari”. Ono, naime, posve životinjski – jer riječ animalno, suvišnim intelektualiziranjem zakrila bi bit priče – polazi od pretpostavke da svi pripadnici jednog plemena misle o istim problemima na isti način.

Gospodin Jovanović, Gredeljeva aluzija je tu savršeno jasna, je Srbin, dakle četnik, dakle potajni simpatizer Slobodana Miloševića koji sada (“Židovi su korozivno drugačiji od Nijemaca” kako kaže povjesničar Goldhagen) koristi jedan saborski imunitet da bi podrivao temelje države. U razmišljanju gospodina Gredelja posve je strana zamisao da bi gospodin Jovanović ikada mogao biti hrvatski patriot, iako je bio na ratištu, i bio zastupnik Sabora. “Gospodin Jovanović mora znati da živi u Hrvatskoj” kaže Gredelj.

Iza ove bukvice Jovanoviću, krije se ipak jedna dublja ideološka podvala. Kakvu to Hrvatsku brani Gredelj? Odgovor je vrlo jasan. Hadezeovsku. To je ova i ovakva u kojoj danas živimo. Jadna je stranka čiji je najfrekventniji glasnogovornik odvjetnik. Hrvatskoj je nužna stabilna, velika, konzervativna stranka desnog centra – ali ta stranka mora biti poštena, a ne takva da joj za pola javnih prozivki treba pomoć odvjetnika.

DNEVNIK, HTV 1

- Puno ste ljepši nego na televiziji, kaže radnica Đakovštine za vrijeme premijerkine posjete tvrtki.

- Stvarno? Stvarno? Premijerka je tako ushićena da dva puta ponavlja isto pitanje. Potom, vidimo u kadru, naziva ministricu Dalić.

- Možete kliknuti ministrice, i uplatiti novac….

Kosor potom nastavlja predizborno putovanje. Kampanja još nije službeno počela, ali cijeli uži kabinet danima putuje, o državnom trošku, po cijeloj zemlji. Bilo bi preuzetno reći da “proizvodnja trpi”. Naprotiv – proizvodnja, ona koju dotični jedino znaju, ide fantastično.

Gospoda proizvode maglu, ali opasnu maglu. Sada će, naime, radnicima Đakovštine – iz koje su isparili milijuni tona žita, za što nitko nije bio kriv – iz državnih pričuva, u izravnom prijenosu, isplatiti otpremnine. U idućih 40 dana do izbora nitko im neće postaviti sličan zahtjev. Poeni su skupljeni. Ali još više: idućoj vladi posijano je široko minsko polje. Što kad se jave radnici drugih tvrtki u sličnim problemima, i zateknu praznu blagajnu? Što ako dijelu zdravstvenih radnika budu povećane plaće, pa ih naredna vlada bude morala rezati? Koliko će stranačkih uzdanica opet biti zaposleno, kako bi iduća vlada morala biti prozivana za revanšizam? Najkorektnije bi bilo da HDZ opet dobije izbore, pa da sam rješava sve te probleme, ali šanse za to su ipak sve manje.

Tekst preuzet iz tjednika Novosti

Boris Rašeta