Što će biti s HDZ-om? Je li istraga stranačkih računa i mafijaške prakse po kojoj je funkcionirao HDZ trebala započeti baš sad, četrdesetak dana uoči izbora? Ili se sve to moglo puno prije, da do izbora riješimo sumnje, HDZ izbaci lopove iz svojih redova i takav pročišćen ih zbije za slikanje za predizborni plakat na kojemu će velikim slovima ispisati "Čuvajmo Hrvatsku"? Il' je bilo bolje da smo s istragom pričekali dok ne prođu izbori? Pa što ima veze ako se pokaže da ti naši izabrani odmah nakon izbora moraju ravno u prdekanu, kad i Hrvatski sabor sve više liči na običnu prdionicu?

Uglavnom, je li se moglo i tako da se HDZ-u da šansa da na izbore izađe bez repova, ravnopravno s drugim političkim strankama? Je li se to Mladen Bajić uključio u predizbornu kampanju, izabravši baš ovakav tajming za pokretanje istrage, želi li time osigurati drugi mandat na istoj funkciji, možda zato što se na njoj dosad baš i nije pretrgao, pa da s novom vladom nastavi u ladovini? I, uopće, što će biti s HDZ-om ako se pokaže da su sumnje opravdane, kampanje financirane maznutim novcem, dakle protuzakonite? I što će biti ako to naruši jedinstvo i u HDZ-u i dovede do podjela, ili raspada stranke? Ima li Hrvatska budućnost bez jedne takve jake stranke desnoga centra?

"Ma, hajte, ljudi! Idite već jednom radite svoj posao!", zavapila je hladno mrzovoljna sjedokosa princeza kad su joj novinari ovih dana pred središnjicom prosječnom čovjeku odavno sumnjive, a sad i službeno osumnjičene stranke, na Trgu žrtava fašizma, pokušali postaviti jedno od spomenutih pitanja. Da je princeza pristala, možda bi joj redom postavili baš sva. Unatoč tome što su ih sve već po stoput preokrenuli s nekim drugim sugovornicima, sve odreda pametnim ljudima koji iz dana u dan u jednom te istom sastavu sjede s one strane tv ekrana i drže nam predavanja o tome kakva je budućnost HDZ-a i što njihova prošlost bez eventualne budućnosti znači za nas ...

Eno Press kluba u Otvorenom: u četvrtak uprli da je besmisleno razgovarati o optužnici protiv HDZ-a, kad ona nije podignuta, nego se po medijima o tome samo špekulira (istim onim medijima u kojima ta gospoda rade, naravno). I da nema smisla razgovarati o kolektivnoj krivnji, jer krivci imaju ime i prezime. I da su se sve stranke ionako financirale netransparentno (hm, zar nismo rekli da nema kolektivne krivnje?), pa što ćemo sad rasturat samo HDZ? Sramota je, valjda, napadati stranku koja nas je godinama vodila prema ovom užasu gdje smo sada, iako je k'o dan jasno da su provizijom koju su 'dizali' na kredite potrošili i onaj kredit proizašao iz zasluga za stvaranje države. Čak i da im ga priznamo, da zanemarimo činjenicu da su državu stvorili ljudi koji su stvarno bili na bojištu, a ne brigadirke i brigadiri koji se danas kočopere državom, do danas su sve to potrošili.

U ponedjeljak, bogami, Press klub malo okrenuo ploču, iako su ostali na 33 obrtaja. Jest da je optužnica potvrđena, ali našem se srać-klubu važnijim čini pitanje kakva je budućnost HDZ-a nakon toga. Ko jebe državu i narod, ili budućnost naroda kojemu je mafija uništila prošlost i dobar dio šansi za to da napokon izmili iz Jadrankinog tunela. I onda eto danas, u nedjelju, nekih novinara, koji pred vratima HDZ-a čame ne bi li čuli objavu princeze o tome je li blokirana HDZ-ova imovina. Među ostalim baš zgrada na Trgu žrtava i računi s kojih bi se - ovaj put valjda pošteno?! - trebala financirati predizborna kampanja. Pa bi sljedeće pitanje upućeno nervoznoj princezi, valjda, bilo: što će biti s HDZ-om ako su računi stvarno blokirani, kako će, jadan, financirati kampanju? I hoće li sad ublažiti rat protiv crvene opasnosti i u plavo ofarbati pokajnički slogan "Čuvajmo Hrvatsku"?

A ona hladno šuti. Promrsi jedva to da ništa ne zna. Kao što, naravno, ništa nije znala ni dok je teatrolog hodao okolo s torbama punim novca (Kud ja tud i Ivo više ne drži vodu), niti kad je on zbrisao ostavivši joj u naslijeđe svoja sranja, ili dok su se, davnih 90-ih u vrijeme dok je dio naroda nosio pušku, a drugi dio sjedio po podrumima, u bespućima HDZ-ovih hodnika izgubile silne torbe s novcem koji je dijaspora slala za obranu zemlje. Ne, ona još ne zna je li HDZ-u blokirana imovina. Ali se zalaže za to da institucije odrade svoj posao. I da pritom moraju imati punu slobodu, jer je to dokaz da smo pravna država. Ovo je, ipak, najgore vrijeme za nju i njen HDZ, za Hrvatsku koja, valjda, ne zna što će bez tog HDZ-a...

Ne dao Bog većeg zla! Dosta je bilo sranja! Idite, ljudi, radite svoj posao! A to sigurno nije zdvajanje nad jednom neprijeporno korumpiranom klikom u blindiranim BMW-ima, s primitivnim nećacima po HŽ-ovim uredima, "zaslužnim" govnarima koji su okupirali javna poduzeća, a da u pet godina staža nisu napunili pet radnih dana s punim radnim vremenom i premijerima i potpredsjednicima Vlade, uglednim menadžerima godine i čelnicima javnih poduzeća koji svoje živote po novom krate čučnjevima u Remetincu, umjesto opernim arijama iz Verone, za koju račun, bogami, još nije stigao ... Da ne spominjemo zapjenjene histerike koji po Saboru vrijeđaju, a onda upiru prstom u druge i izriču im zabranu govora do kraja zasjedanja ...

Puno više od svih ovih besmislenih pitanja novinarski bi posao bila jedna jedina rečenica: "Sjebali su nam život". Trebali su je, naravno, na prvim stranicama novina razviti puno prije, no ni sad nije kasno, pogotovo ako uslijedi ozbiljna, argumentirana rasprava o tome kako nas izvući iz gliba u koji su nas uvalili, a za koji se i zadnjih dana zemljom spuštaju kameni temeljci. Sve dotle dok besmisleno raspravljamo o budućnosti i šansama HDZ-a, mi ih imamo sve manje.

Lupiga.Com