Kako do sada nismo imali tako raskošno uređeno mjesto na kojem bismo u javnosti obavljali svoje vrlo jednostavne potrebe, smatram da je ovo vrijeme upravo pogodan trenutak za napisati poneku riječ o bontonu koji nam neće biti naodmet sada kada smo u prilici uživati u raskoši nove javne toalete.

Pretpostavljam da su vas, jednako kao i mene, učili da poslije svakog obavljanja nužde treba oprati ruke. To se smatra kao jedna od osnovnih navika kada je o osobnoj higijeni riječ, a i o higijeni drugih ljudi s kojima dolazimo u kontakt nakon što smo izašli iz prostora u kojem smo obavili ono što smo imali potrebu obaviti u njemu. Nije zdravo ni dobronamjerno pružiti nekome neopranu ruku s kojom smo maloprije pomagali samome sebi u obavljanju nužnih potreba, ili takvom rukom dodirivati predmete koje i drugi ljudi u našem okruženju dodiruju. Ako sam u pravu kada mislim da su i vas tako naučili, onda mi je drago zbog toga, jednako kao i zbog činjenice da su oni koji su nas tome učili, vjerojatno, u prvom redu mislili na sebe ne želeći da ih dodirujemo neopranom rukom po izlasku iz WC-a.

Sasvim je u redu da ljudi misle na sebe i na svoje zdravlje prvenstveno, pa bismo i mi sami trebali jednako tako postupati. Zbog toga i ne možemo očekivati od bilo koga drugog da nas nauči kako da se brinemo za vlastito zdravlje, pogotovo jer živimo u vremenu i društvu u kojemu je svatko sebi na prvom mjestu, bez obzira želi li to netko otvoreno priznati ili se skriva iza fraza o dobrobiti drugih, a takvih parola su puna usta mnogima čije riječi imamo svakodnevno prilike slušati ili pročitati.

Briga za dobrobit nas osobno trebala bi nas uputiti u to da je vrlo važno, misleći na svoje zdravlje, da ruke operemo i prije obavljanja nužde, a ne samo poslije, jer ćemo s takvim opranim ili neopranim rukama dodirivati sami sebe za vrijeme koje smo si posvećeni u samoći toaletnog prostora. Dakle, opravši svoje ruke pri samom ulasku u WC pokazujemo da mislimo na svoje osobno zdravlje, a opravši ih i neposredno prije izlaska iz njega pokazujemo da nam je stalo i do zdravlja drugih ljudi.

Smatrao sam da je potrebno napisati da obično pranje ruku ima različite konotacije, zavisno od trenutka u kojem ga obavljamo, a oboje vezano uz istu toaletnu potrebu, odnosno da nije točno da se brinemo za zdravlje drugih, ako se prije toga ne pobrinemo za svoje osobno zdravlje. Ne znam točno kako danas stojimo sa tom vrstom poduke u školama i da li postoji predmet pod nazivom "Osnove higijene", ali u moje vrijeme imali smo u razredima takozvane higijeničare. To je uvijek bio netko od nas učenika, pa sam siguran da kao djeca tada nismo bili dovoljno kompetentni za progovoriti ozbiljnije o tome i ovim prilogom odrađujem svoj dug prema curama i dečkima iz razreda, iako se ne mogu točno sjetiti da li sam ikada bio dežurni higijeničar. Naučivši osnove možemo mirno zakoračiti u toaletne prostore.

Kako sumnjam da je gradska uprava izvjesila neko slično "Uputstvo o upotrebi" u novootvorenom javnom WC-u, učinio sam to umjesto njih ovim člankom, a oni mi na tome mogu najbolje zahvaliti ako građanima prikažu troškovnik s priloženim računima. Ili misle da uvid u tako nešto ne bi bio dobar za nečije osobno zdravlje?