Možda niste znali, ali i životinje peru zube.

Što bi, recimo, slon bez zuba kada se zna da ova grdosija dnevno sažvače oko 136 kilograma zelenila?
Od tolikog žvakanja, slonovim zubima dešava se isto što i ljudskim - istanje se.
Slon ih zato čitavog života dobro čuva: od 48 zuba koliko ih ima, on nikada ne koristi više od 8 odjednom. Kako se koji zub istroši, nekorišteni zub iza njega pomiče se naprijed, i tako redom.
Tamo gdje slon živi uz čovjeka, on je navikao da mu se zubi peru. Peru ih kako čime i kako gdje, a u Šri Lanki na primjer tvrdim ljuskama kokosovih oraha.
Kako je svaki slonov zub velik i težak kao prosječna cigla - čišćenje je u tom slučaju vrlo naporan posao, zar ne?

Majmuni obično sami čačkaju zube grančicama i slamčicama, dok ostalim žiteljima zoološkog vrta u tome ipak pomažu veterinari.
A zašto bi konji bili gori od majmuna?
I oni su zdraviji i bolje služe gospodaru kada im se zubi uredno održavaju. Znao je to i predsjednik SAD-a George Washington te se zato tvrdokorno držao jednog: mojim konjima zubi ima da se čačkaju i čiste svakog božjeg dana!
Htio je čovjek da onih 6 bijelaca (konja, naravno) što su vukli njegove kočije izgledaju tip-top.
No, što se samog Georga tiče, on je imao vještačke zube. A ti su vjerojatno prilično tužno izgledali s obzirom da su bili - od drveta.

Napoleon ni kada je ratovao (a to je činio, kao što znamo, jaaaako često) nije zaboravljao higijenu svoje usne šupljine.
Na bojno polje sa sobom je uvijek nosio četkicu sa zlatnom drškom, poklon voljene mu žene Marie Louise.

No, ni Washington ni Napoleon nisu izmislili pranje zuba: još su stari Grci primijetili da im je dah slađi, a zubi dugovječniji trljaju li ih redovito nanom.
Rimljani su pak u istu svrhu umakali spužvicu u mješavinu meda, a neka plemena u Africi peru zube korijenjem drveta arak.