I konje ubijaju, zar ne?

14.03.2002.
I konje ubijaju, zar ne?
Konj, lijepa i pametna životinja koja je našla svoje mjesto u povijesti odmah kraj čovjeka. Ponosna i radišna konjska vrsta toliko me opčinila da sam im oprostio i pokušaj ugriza kad sam kao mali bio u Lipičkim toplicama. No, nakon što ih je domovinski rat skoro protjerao iz Slavonije, političke igre oko Sinjske alke ih marginalizirale u dalmatinskoj Zagori, sada ih je konjski AIDS eutanizirao oko okolice Siska.

Kažu da je pas možda čovjekov najbolji prijatelj, ali da je konj zajedno s čovjekom izgradio civilizaciju. Jahali su ga najveći vladari, a i u hrvatskoj povjesti zasigurno ima veliku ulogu. U radu su ih zamijenili strojevi, a konji su ostali ljubav i ponos svojih vlasnika i privlačnost konjičkih sportova. U mnogih seljaka-uzgajivača konja ljubav prema ovoj lijepoj životinji dokaz je njegovog imovnog stanja.
Po podacima radne skupine predsjednika republike iz 1998. godine u Hrvatskoj je te godine bilo 16,335 konja (stranice Državnog zavoda za statistiku ne sadržavaju podatke o broju konja u 2002), a najviše ih je bilo u Sisačko-moslavačkoj županiji, njih 3,740.
Ovih je dana baš tom županijom odjeknula vijest da je od tzv. konjskog AIDS-a uginulo 15 konja, a 41 konj biti će eutaniziran. Nevjerica i šok vlasnika konja bio je dobro vidljiv na televiziji gdje je velika većina vlasnika neutješno plakala gledajući kako ih veterinarska služba odvodi. Konjski AIDS zapravo je infektivna anemija kopitara (IAK), zarazna i virusna bolest koja zahvaća konje i nažalost nije izlječiva. Prenose je insekti i nije štetna za ljude, a ovaj put velikom se brzinom proširila na cijela stada u županiji, bez obzira što je veterinarska služba po zakonu o zaštiti životinja od zaraze dužna dvaput godišnje kod pravnih (siječanj, lipanj) i jednom godišnje u ergelama, pastuharnama, športskim društvima i na šumskim radilištima izvršiti pregled goveda. Nažalost zakon neće spasiti konje koji su već zaraženi, a nama preostaje samo podjela tuge sa vlasnicima koji su tako ostali kako bez pomoćnika u radu, tako i bez plemenitih i dragih životinja koje su kroz stoljeća inspirirali pjesnike, ratnike, slikare i eto mene priučenog novinara.

Anketa

Varga je otkazao tulum jer je shvatio da:

Kolumne

  1. ZAMOR OD DEMOKRACIJE: Baršun iz studenog 1989. godine nakon 35 godina izgleda kao grubo sukno

    20.11.2024.

    Sofija Kordić

    ZAMOR OD DEMOKRACIJE: Baršun iz studenog 1989. godine nakon 35 godina izgleda kao grubo sukno

  2. POSLANICA LANE BOBIĆ: Snažni dečki

    18.11.2024.

    Lana Bobić

    POSLANICA LANE BOBIĆ: Snažni dečki

  3. BURE BARUTA: Kako su nam mučkim faulom s leđa polomili noge

    16.11.2024.

    Ahmed Burić

    BURE BARUTA: Kako su nam mučkim faulom s leđa polomili noge

Lupiga predstavlja: Priče iz zagrebnog života

E-ciklopedija

  1. Povijesni put Hitlerove 'klonje'
  2. Yugo - urbana legenda
  3. Freedom Theatre (Teatar slobode)
  4. Japanske čestitke i razglednice
  5. Russellov čajnik

Recepti

  1. Domaći sok od bazge
  2. Burek (bosanski) za 1 odraslu osobu
  3. Drugačija svinjska jetrica
  4. Bosanska pogača
  5. Piletina u košuljici od sezama
Projekt se provodi uz pomoć:
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Agencija za elektroničke medije Grad Zagreb
Medijski partneri: Balkan Insight - Balkanska tranziciona pravda CINS - Centar za istraživačko novinarstvo Nezavisnog udruženja novinara Srbije