Kažu da je pas možda čovjekov najbolji prijatelj, ali da je konj zajedno s čovjekom izgradio civilizaciju. Jahali su ga najveći vladari, a i u hrvatskoj povjesti zasigurno ima veliku ulogu. U radu su ih zamijenili strojevi, a konji su ostali ljubav i ponos svojih vlasnika i privlačnost konjičkih sportova. U mnogih seljaka-uzgajivača konja ljubav prema ovoj lijepoj životinji dokaz je njegovog imovnog stanja.
Po podacima radne skupine predsjednika republike iz 1998. godine u Hrvatskoj je te godine bilo 16,335 konja (stranice Državnog zavoda za statistiku ne sadržavaju podatke o broju konja u 2002), a najviše ih je bilo u Sisačko-moslavačkoj županiji, njih 3,740.
Ovih je dana baš tom županijom odjeknula vijest da je od tzv. konjskog AIDS-a uginulo 15 konja, a 41 konj biti će eutaniziran. Nevjerica i šok vlasnika konja bio je dobro vidljiv na televiziji gdje je velika većina vlasnika neutješno plakala gledajući kako ih veterinarska služba odvodi. Konjski AIDS zapravo je infektivna anemija kopitara (IAK), zarazna i virusna bolest koja zahvaća konje i nažalost nije izlječiva. Prenose je insekti i nije štetna za ljude, a ovaj put velikom se brzinom proširila na cijela stada u županiji, bez obzira što je veterinarska služba po zakonu o zaštiti životinja od zaraze dužna dvaput godišnje kod pravnih (siječanj, lipanj) i jednom godišnje u ergelama, pastuharnama, športskim društvima i na šumskim radilištima izvršiti pregled goveda. Nažalost zakon neće spasiti konje koji su već zaraženi, a nama preostaje samo podjela tuge sa vlasnicima koji su tako ostali kako bez pomoćnika u radu, tako i bez plemenitih i dragih životinja koje su kroz stoljeća inspirirali pjesnike, ratnike, slikare i eto mene priučenog novinara.