Pregled noktiju, ušiju, podpazušja, te mjerenje razine genitalne svrbeži pokazali su kako u tom pogledu Hrvati definitivno pripadaju europskom kulturnom ili, bolje rečeno, higijenskom krugu.
Činjenica je donekle začuđujuća jer higijena ovisi o razvijenoj vodopskrbi, higijeni pripreme hrane i odvodnom sustavu, kao i kvalitetnom zdravstvenom nadzoru, a znajući kako je u Hrvatskoj 10 posto stanova bez klozeta, 11 posto bez kade, te 6 posto bez vodovoda i izmetoodvodnje, nikom nije jasno kako nam je to pošlo za rukom, a da se nismo zaprljali.

Što se tiče trbušnog tifusa, posljednja epidemija s 42 osobe zabilježena je ratne '92. godine, dok je neratnih godina, u vrijeme "crvenog" mira, prije pola stoljeća znalo biti i tisuću srdoboljnih Hrvata. Dok je od nekakve bacilarne dizenterije još 80-ih znalo biti i po 3.000 oboljelih, danas se jedva nađe 30 ljudi godišnje koji bi patili od intenzivnog i krtakotrajnokroničnog poremećaja probave, koji se očituje u intenzivnom proljevu.
Ne perući ruke, zaraznom žuticom se zarazilo 280 klinaca, dok je šporkih 60-ih godina, u vrijeme dok nije bilo Palmolivea, bilo i po 15.000 slučajeva.
Kamovljevskog iskašljavanja krvi i komadića pluća poradi TBC-a ima deset puta manje nego li 50-ih, svega 1.500 godišnje.
Dodajmo tomu da SIDE jedva i da ima, a gonorejičara i sifiličara svega 60-ak u 365 dana i noći dugoj godini.
A 5.000 zaraženih salmonelom je, vjerovali ili ne, dobar podatak jer svjedoči kako živimo europskim stilom života koji sa sobom nosi i pojačano konzumiranje fast-food hrane. A još kada nam poraste broj terorističkih akcija, odmah će nas primiti u EU.
Sve u svemu, ispada kako postoje loše, tradicionalne i dobre, suvremene, bolesti. Pa birajte.