Poštovani,

obraćam Vam se kao dragovoljac i invalid Domovinskog rata, te sportski djelatnik koji je odgojio generacije mladih ljudi, čime se ponosim. Obraćam Vam se da bih zaštitio svog sina i upozorio na pritiske kojima je izložena naša obitelj.

Ne zato što se moj sin Marko Gašpar, mladi i uspješni diplomat koji je sve postigao svojim učenjem i radom, nije sposoban sam obraniti, već zato što je on kao diplomat obvezan na šutnju. Obraćam Vam se iz razloga što ste Vi u ovom trenutku vjerojatno jedini koji možete spriječiti nepravdu i medijski progon koji se događa mojoj obitelji. Sigurno ste upoznati s pričom moga sina Marka Gašpara, koja je u subotu (Novi list) objavljena pod naslovom "Mobbing u ministarstvu Kolinde Grabar-Kitarović".

Žao mi je što moram reći da je riječ MOBBING samo ublažila sigurno prikladniji naziv, a to je ZLOSTAVLJANJE. Zlostavljanje ne samo Marka nego i cijele njegove obitelji, supruge Sandre i dvogodišnje kćeri Tare, već i mene. Cijela hajka nastala je kada je Marko Gašpar generalnom konzulu uputio dopis kojim upozorava na nepravilnosti u radu Konzulata o kojima ovih dana čitamo.

Zamislite kako sam se ja osjećao kada me državni dužnosnik nazove i traži od mene da prisilim sina da se vrati s mandata  jer će mu u protivnom biti uništena karijera. Cijela je obitelj mjesecima držana pod terorom, a još i danas svjesno se puštaju lažne informacije o Marku i njegovom radu.

Na žalost, ne mogu reći da to nije utjecalo na zdravlje moje obitelji i mene osobno. Recite mi kako bih se ja kao dragovoljac Domovinskog rata, koji sam cijeli rat proveo kao pripadnik oružanih snaga RH i nagrađen brojnim odlikovanjima (Spomenica domovinskog rata od 28.10.1992., Spomenica domovinske zahvalnosti za 5 godina od 26.01.1999., Red hrvatskog trolista od 18.06.2002., te medalje Oluja od 28.09.1995. i Ljeto od 28.09,1995.,  kao i pet pohvala zapovjednika), trebao osjećati kada vidim kako ga ministrica Kolinda Grabar-Kitarović i državni tajnik Željko Kuprešak kleveću na televiziji, svjesno prešućujući činjenicu da je Marko rješenjem Službeničkog suda (klasa: UP/I-114-01/06-01/31, Ur.broj: 515-07/2-06-16 od 06. studenog 2006.g.) oslobođen svake odgovornosti po svim točkama iz njihovog Zahtjeva te kojim sud upozorava na nezakonitost određenih radnji ministarstva (presuda u prilogu).

Recite mi kako bih se ja trebao osjećati kada me sin nazove da mu pošaljem nešto novca jer mu generalni konzul Ante Barbir neće isplatiti plaću i nema čime nahraniti 18 mjesečno dijete. Objasnite mi kako bi se trebala osjećati njegova supruga Sandra kad je ministrica vraća s mandata zbog potreba službe te joj se daje 4 dana da se spremi te preseli cijelo kućanstvo jer je toliko neophodna za rad ministarstva da joj se ne može odobriti 2 tjedna da cijepi dijete. Kako bih se trebao osjećati kada ministarstvo s jedne strane lažno optužuje mog sina, a s druge brani dilere drogom i narkomane kao uzorne djelatnike i primjer kako bi trebali izgledati djelatnici hrvatskih veleposlanstava i konzulata u svijetu, samo iz razloga što su oni prijatelji Biance Matković, predstojnice kabineta premijera Ive Sanadera.

Kao dragovoljac domovinskog rata od prvog dana nisam dobio stanove ni aute. Jedino što sam dobio jest sin koji je završio fakultet, magistrirao i do jučer slovio kao naročito uspješan diplomat. Danas su ga proglasili problematičnom osobom, samo zato jer je ukazao na dilere droge u diplomaciji, pa od njega hoće napraviti primjer za sve druge koji žele iznijeti istinu.

Molim Vas da razumijete nelagodu koju osjećam kad me nazivaju prijatelji da me obavijeste da su ih kontaktirali stanoviti djelatnici Ministarstva vanjskih poslova i raspitivali se o meni i mojoj obitelji. To nije Hrvatska za koju sam se borio i za koju sam dao svoje zdravlje. Stoga Vas molim da sljedeći put kad navedene osobe uzmu sebi za pravo da zanemaruju sudske odluke te budu i dalje iznosile laži da ih upozorite da koliko ih god ponavljali da one neće postati istina. Molim Vas da reagirate jer mediji su nažalost ne posljednja već jedina crta obrane od ove najgore vrste korupcije koja svakim danom sve više nagriza našu državu, državu koju smo teško izborili kako bi služila nekolicini.

S poštovanjem,
Mirko Gašpar