Tajne službe maltretiraju mi obitelj
Otac mladog diplomata Marka Gašpara, zahvaljujući čijem slučaju je javnost upoznata s dvogodišnjim zataškavanjem diplomatskog narkoskandala u Los Angelesu, odlučio je putem medija tražiti zaštitu za svoju obitelj. Dramatični apel oca Mirka izazvao je veliko zanimanje javnosti i slobodnih medija. Za naš list Mirko Gašpar, dugogodišnji sportski radnik, dragovoljac i višestruko odlikovani invalid Domovinskog rata, otkriva da njegovu obitelj već nekoliko mjeseci 'obrađuju' Ministarstvo vanjskih poslova i pojedine 'službe'.
Prije dva dana uputili ste dramatičan apel javnosti zbog pritisaka na Vašu obitelj. O kakvim pritiscima je riječ?
- Najprije me nazvala državna tajnica MVPEI-a i rekla da joj je zapovjeđeno da me kontaktira. Broj je dobila od mog kolege. Bila je korektna. Rekla mi je da je situacija teška i tražila od mene da svog sina nagovorim da podnese zahtjev za povlačenje iz službe u Generalnom konzulatu Hrvatske u LA-u. Kad sam pitao zbog čega, ponovila mi je da joj je tako naređeno i pri tom čak pohvalila Marka i njegovu suprugu Sandru, koja je u konzulat u LA-u bila raspoređena kao prevoditeljica. Državna tajnica rekla mi je da će, ukoliko se Marko sam ne povuče, biti ono - ili... Rekla je da je to naredba Kolinde Grabar Kitarović, odnosno da se radi o zapovjedi s vrha. Ja sam mislio, kako s vrha kad je mali tek počeo živit'!? Kome se uspio zamirit, do sad je pohvaljivan s najvećim ocjenama, završio magisterij, dobio stipendiju od strane države i nitko ga nije školovao nego ja. Ja sam sportski radnik i sve što sam kao trener odgojio - to je uredno, kao što je uredan i moj sin. Ne mogu vjerovati da mi se ovo događa, ja sam dobio vrlo velika odlikovanja i pohvalila su me dva predsjednika, i Tuđman i Mesić.
U pismu kažete da netko naziva Vaše prijatelje i raspituje se za obitelj.
- Je, raspitivali su se o meni - tko je taj Gašpar i šta taj hoće, kao da sam ja nekakva tajna osoba. Ja sam javna osoba, odgajam sportiste cijeli život. Oni o meni nemaju šta saznat' niti mi šta izvadit'. Nisam tajan, živim u potkrovlju koje sam sam kupio, vozim auto na kredit, nikad nisam ništa uzeo niti smatram da mi je ova država nešto dužna.
Tko naziva vaše prijatelje?
- One ine službe, da ih sad ne nabrajam. Ne znam ni kako se zovu, ali znam da je riječ o ljudima koji rade u određenim službama, da ne govorim kojim. Zato sam i uputio ovo pismo, da vide tko sam što sam, šta sam radia i di sam bia.
Jeste li se nekom obratili da zaštiti Vašeg sina?
- Nešto sam pokušao, ali čekao sam odluku suda, da vidim je li šta pogriješio. Sud ga je oslobodio, a u isto vrijeme ministrica ga naziva problematičnim, a kad govori o onom Barišiću što je uhvaćen sa drogom naziva ga gospodinom. Za Kolindu Grabar Kitarović očito ne vrijedi pravna država, kao ni za državnog tajnika Kuprešaka. Mislim da bi svi oni sudski trebali odgovarati, jer u Europu se ne ide s lažima. Što se tiče konzula Ante Barbira, koji je lažno optužio mog sina, po mojim saznanjima on ima puno masla na glavi. On je prevaziđen čovjek, ali i dalje uništava mlade Hrvate, što je radio i prije, pa to nije ništa novo.
Kako je Vaš sin dobio posao u MVPEI-u? Jeste li povukli vezu?
- Kunem se svojom dicom i materom da Marko nije na posao ušao preko veze. Dvije godine je bio bez posla, iako je bio među prvima na rang listi natječaja. Nisu ga uzeli, rekli su da ministar ima pravo izabrati. Na drugi natječaj sam ga ja vozio i nikog nisam zvao. Molim Vas vjerujte mi, nisam ni u jednoj stranci i naučio sam svog sina da se sam izbori za svoj život.
Jeste li nešto propustili reći?
- Ja sam se borio za ovu državu, vjerujem u Boga i pravdu i nadam se da će istina izaći na vidjelo. Razočaran sam medijima, jer vidim da postoji strahovita medijska blokada prema istini. Dobivamo krivu sliku o stvarnoj situaciji u Hrvatskoj. I prije mi je to bilo jasno, ali dok se čovika ne dirne osobno nije svjestan razmjera i sve misli - popravit će se. Ali od tog ništa, očito je to naša sudbina. Napišite i da sam bio prvak države sa Ženskim košarkašim klubom Split.
L. T.
drivo bi rekao: ha, moglo je bit i gore. di mi to živimo !?