Trijumfalna vladina objava rekordnog tzv. usklađivanja mirovina zasjala je prošli tjedan po ekonomskim rubrikama domaćih medija, naoko ublažujući opću tjeskobu izazvanu stalnim izvještajima o energetskoj krizi, rastućoj inflaciji i predstojećoj recesiji. Redovno se pritom ističe da je baš umirovljenička populacija najizloženija kriznom udaru, pa je zaokružen i dojam o političkoj brizi za goruću socijalnu problematiku. 

No veći dio te akcije u biti otpada na vladin marketing, ako uzmemo u obzir interpretaciju Sindikata umirovljenika Hrvatske (SUH): „Svi prijepori oko dosad najvišeg postotka usklađivanja mirovine za prvo polugodište 2022. godine, riješilo je Upravno vijeće Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje na sjednici održanoj 24. kolovoza, kad je potvrđen izračun usklađivanja na 6,18 posto. Bilo je jasno da će to biti godine do danas najviši postotak 'rasta' mirovina još od 1999. godine, koji je aktualnu vrijednost mirovine (AVM) od 1. srpnja 2022. godine podigao na 77,65 kuna odnosno 10,31 €. Toliko je u drugom polugodištu vrijednost jedne godine radnog staža za najnižu mirovinu.“

„Euforične reakcije na takav postotak usklađivanja su bespredmetne“, nadalje saznajemo, „jer je kompletan iznos već pojela inflacija. Tako je prosječna mirovina od 2.707 kuna porasla za 167 kuna, što iznosi 8,4 litara Zvijezda suncokretovog ulja ili 16 litara trajnog mlijeka, ali taj iznos svakako ne pokriva nadolazeći porast cijena struje od oko 30 posto, vode od 50 posto i plina od 76 posto. Sve gladniji umirovljenici će se grijati u sredstvima javnog prijevoza, npr. u Zagrebu vozeći se tramvajima ukrug.“ 

O kakvom je vladinu vozikanju umirovljenika riječ, otkrivaju podaci koje nam podastire Jasna A. Petrović, predsjednica SUH-a. Cijene hrane su u proteklih godinu dana prema službenim podacima porasle za 18,3 posto, ali brojni ekonomisti kažu da su to pogrešne računice i da porast iznosi najmanje 30 posto. Ili, kad uzmemo samo pet glavnih prehrambenih proizvoda koji su najčešće na spisku umirovljeničkih prehrambenih proizvoda – krumpir, žitarice, jaja, povrće i mlijeko – njihova je prosječna proizvodna cijena porasla za čak 53 posto. I to je doista najpribližnije stvarnom galopu inflacije.

Obratili smo se tim povodom Željku Garači, jednom od rijetkih hrvatskih ekonomista koji stanje izračunava vlastitom te znanstvenom pameću namjesto reproduciranja vladinih ili krupnokapitalskih marketinških projekcija. 

"Do pada standarda mora doći jer su glavni uzroci ove inflacije uvezeni i izvan kontrole domaće vlasti" - Željko Garača (SCREENSHOT: YouTube)

„Mirovine se zakonski usklađuju s rastom plaća i inflacijom, no to nije dovoljno da se kompenzira pad kupovne moći umirovljenika i sačuva ionako nizak standard velike većine, posebice pri ovako visokoj inflaciji. Napomenimo da je posljednjih godina realno zaostajanje mirovina započelo još 2018. godine, te uz blagi oporavak 2020. snažno ubrzava od kraja 2021. godine“, kaže Garača.

Ovaj profesor s Ekonomskog fakulteta u Splitu, nekadašnji dekan te ustanove, dodaje kako je umirovljenička potrošačka košarica po strukturi drugačija od one koja služi za statističko mjerenje inflacije jer većinu izdataka čine oni za hranu, stanovanje i energiju pa je inflacija za njih u srpnju de facto iznosila preko 18, a ne službenih 12,3 posto.

Mirovine se usklađuju dva puta godišnje, a kod visoke inflacije to je posebno nepovoljno jer se usklađuju sa stanjem koje je bilo, a ne s onim koje upravo je i koje je nepovoljnije. To znači da imamo i nominalno i još veće realno opadanje kupovne moći mirovina. 

„S druge strane, uz sve razumijevanje za položaj velike većine umirovljenika“, napominje Garača, „moramo biti svjesni da nije moguće, a s aspekta obuzdavanja inflacije nije ni dobro pokušati potpuno nadoknaditi gubitke koje ona donosi jer bi to značilo njen daljnji rast.“ 

Promatrano iz pozicije nacionalne ekonomije, to nas stavlja u paradoksalan položaj koji se može usporediti s onom poznatom slikom psa dok lovi vlastiti rep. Osim toga, ni svi umirovljenici nisu u jednakom položaju te dio mjera prema njima mora biti selektivan i stupnjevan. 

„Višak proračunskih prihoda treba kroz selektivne mjere usmjeriti prema najugroženijim skupinama radi ublažavanja, a ne potpunog otklanja posljedica visoke inflacije. Do pada standarda mora doći jer su glavni uzroci ove inflacije uvezeni i izvan kontrole domaće vlasti“, zaključuje Željko Garača.

No što to onda znači za 280.000 umirovljenika s najnižim mirovinama od prosječno 1.840 kuna - priupitali smo zatim predsjednicu SUH-a. 

„Znači samo 113 kuna više mjesečno“, tumači ona, „što ostavlja tu kategoriju umirovljenika u očajničkom siromaštvu iz kojega ih spasiti može samo smrt. Istodobno će bivši saborski zastupnici s prosječnom mirovinom od 10.696 kuna dobiti povećanje od 660 kuna, čak šest puta više nego što je iznos usklađenja za najniže mirovine. Je li to pravedno? Dakako da nije.“

"Mnogi su prionuli uzgoju vlastitog povrća i pripremi zimnica" - Jasna A. Petrović (FOTO: mrosp.gov.hr)

Umirovljeničke udruge ponajprije zahtijevaju hitnu izmjenu modela usklađivanja mirovina kako bi se zaustavio njihov kontinuirani realni pad koji je prosječnu mirovinu već sveo na samo 36 posto prosječne neto plaće. Svaka treća osoba starija od 65 godina je u zoni rizika od siromaštva, a svaka druga od onih koje žive u samačkom domaćinstvu. K tome, čak 75 posto mirovina je ispod hrvatske linije siromaštva, za koju se smatra da je dosegla 3.200 kuna. Mnogi umirovljenici bi htjeli da se mirovine usklađuju linearno, tj. da svaki umirovljenik dobije isti iznos usklađenja, što bi svakako bilo nepravedno za one koji su plaćali visoke doprinose i radili više od 40 godina radnog staža. 

Ipak valja reći da u je nekim zemljama, npr. Italiji, na snazi veoma razrađen model kojim se prevenira bujanje siromaštva starijih osoba, pa tako 100 posto indeksa usklađivanja daju onima s najnižim mirovinama, onima s niskima 90 posto, a 75 posto onima s višim mirovinama. Pri usklađivanju se dakle primjenjuje socijalni kriterij, a ne samo kriterij visine mirovine i uplaćenih doprinosa.

Još neke zemlje Europske unije – Češka, Portugal, Latvija – imaju dobro razrađene razrede za isplatu usklađivanja i to tako da niže mirovine imaju viši postotak rasta. U nekima drugima pak, poput Austrije, Bugarske i Španjolske, povremeno se utvrđuju postotci višeg usklađivanja za one s nižim mirovinama. Upravo je to i prijedlog umirovljeničkih udruga u Hrvatskoj: hitna promjena formule usklađivanja mirovina, i to za sve, a za neke i više. 

„Umjesto sadašnjeg odnosa 70 prema 30 posto rasta indeksa plaća i cijena, Sindikat i Matica zahtijevaju da se to usklađuje sa stopostotnim iznosom rasta povoljnijeg indeksa, ali da mirovine do 2.000 kuna iznosa budu usklađivane za 120 posto, a one od 2.000 do 4.000 kuna za 110 posto. Time bi se model popravio na način da se prevenira daljnji realni pad svih mirovina, a k tome bi se preveniralo jačanje siromaštva onih s najnižim mirovinama“, rekla nam je Petrović.

Naša sugovornica se povrh svega pita je li Hrvatska spremna donositi politike koje će zaustavljati rast siromaštva umirovljenika i svih starijih od 65 godina, ili će i dalje posezati za neoliberalnim politikama pogodovanja bogatijima. 

„Nadamo se da se zna da je srce na lijevoj strani grudnog koša, da ono kuca za potrebite“, izjasnila se, uz opomenu da je pred nama zima gladi i smrzavanja, te će Vlada RH morati donijeti i neke konkretnije mjere za najsiromašnije. 

Najprije se tako očekuje novi jednokratni energetski dodatak, kakav je bio u prvoj polovici godine, uz energetske vaučere za sve umirovljenike s mirovinama do 2.000 kuna, plus po 400 kuna mjesečno, kako to dobivaju potrebiti sa zajamčenom minimalnom naknadom i nacionalnom naknadom. Hrvatske umirovljenike težeg socijalnog položaja, međutim, i dalje očekuje pobiranje ostataka povrća i voća po tržnicama pred zatvaranje, sakupljanje plastičnih boca i limenki te pretresanje kontejnera i kanti za smeće. 

Nije uputno biti optimističan, a tu su strategiju ovdašnji umirovljenici ionako organski usvojili, radi preživljavanja bez viška prostora za iluzije (FOTO: Flickr/PedroRibeiroSimoes)

„Mnogi su prionuli uzgoju vlastitog povrća i pripremi zimnica“, svjedoči Jasna A. Petrović, „ali sve je to daleko od istinskog dostojanstva. A zanimljivo je da neke umirovljeničke stranke istodobno zagovaraju populističke mjere, poput podjele mandarina i ribica ili povećanje mirovina većem dijelu povlaštenih mirovina, umjesto da se pomogne siromašnima. Superhik umjesto Robina Hooda!“

Konačno, da ne ostanemo isključivo na vatrogasnim mjerama i finom uštimavanju strukturno kvarnog sustava, nipošto se ne smije iz vida izgubiti pogubni efekt drugog stupa mirovinskog osiguranja. To je ona četvrtina ukupnih obaveznih radničkih davanja za mirovinsko osiguranje koje od početka ovog stoljeća prepuštamo bankovnim fondovima da ih tobože oplođuju na tržištima dionica i obveznica. No pokazalo se da od toga korist imaju samo banke, dok se prikupljena vrijednost u fondovima topi sa svakim burzovnim stresom i globalnom krizom, a bilo ih je u međuvremenu već nekoliko. Normalno, gotovo nigdje se ne može pročitati da smo ustvari žrtvovani bankovnom profitu, jer se dio njega uredno odvaja za medijski angažman.

„Nepravedan mirovinski sustav može se popraviti tako da se ukine drugi obvezni mirovinski stup i transformira u dobrovoljni, te vrati oduzetih pet posto doprinosa (od ukupnih 20 posto davanja iz svake plaće – op. Lupiga) u prvi javni mirovinski stup“, uvjerena je predsjednica SUH-a. 

Željko Garača se po tom pitanju također već godinama sukobljava s čitavom bulumentom povlaštenih kolega (neo)liberalne orijentacije koji inzistiraju na pojačanom tržišnom rezonu uvijek i svud. Potonji sva rješenja baziraju na zahtjevu odricanja države od poreza i javne potrošnje, te na deregulaciji rada u obliku tzv. fleksibilizacije.

U najranjivijoj socijalnoj skupini, stanje je takvo da se čak i fleksibilizirana mogućnost rada i dopunske zarade nakon umirovljenja promatra kao politički ustupak. Otprilike onako kao što bezbrojnim radnicima na digitalnim platformama puno znači prilika da zarade bilo što, pa i pod uvjetima suštog izrabljivanja. Ili kao što Nepalcima i Filipincima u Europi dobro dođe i mrcvarenje na baušteli za mizernu nadnicu, jer cijena rada općenito drastično pada sa svakim daljnjim meridijanom u smjeru izlazećeg sunca. 

„Obvezno treba provesti reviziju svih mirovina po posebnim propisima, ali i invalidskih mirovina, jer se sve češće uočavaju brojne prijevare i lažiranja. Usklađivanje mirovina mora postati pravično i socijalno definirano, jer prvi mirovinski stup i treba imati elemente međugeneracijske i unutargeneracijske solidarnosti. Naročito je potrebno umjesto kategorije najniže mirovine uvesti ponovno minimalne mirovine, te presložiti način izračuna mirovina. Čeka nas puno posla, osobito novoimenovanu radnu skupinu za analizu mirovinskog sustava, u kojoj su i predstavnici umirovljeničkih udruga“, zaključak je Jasne A. Petrović.

Do novog usklađenja mirovina, vidjet ćemo hoće li išta od navedenih pojedinosti biti uvaženo, ili će glavno svojstvo vladine mirovinske politike ostati ono reklamno. Nije uputno biti optimističan, a tu su strategiju ovdašnji umirovljenici ionako organski usvojili, radi preživljavanja bez viška prostora za iluzije. Najave zime su zloslutnije nego ikad, i prebrojavanje bi nakon nje moglo biti najmučnije u povijesti RH, rekordno poput ovog usklađenja, ali po ljudskim gubicima.

Lupiga.Com

Naslovna ilustracija: Bljesak.info

Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog socijalnog fonda

 Sadržaj ovog teksta isključiva je odgovornost udruge Lupiga