"Građani Hrvatske koji u mirovini žele zadržati životni standard - pod uvjetom da su otplatili kredite, odnosno nemaju većih zaduženja - tijekom aktivne dobi trebali bi za dodatnu štednju izdvajati šest do 12,5 posto svojih primanja", savjetuje Michela Coppola, stručnjakinja za demografska pitanja i probleme koje donosi starenje populacije. Ona je za Grupu Allianz početkom ove godine radila istraživanje o tome koliko je hrvatski mirovinski sustav spreman za budućnost. Procjena je to na temelju koje bismo - uz mirovinu iz sustava generacijske solidarnosti i onu iz drugog mirovinskog stupa - u mirovini iz različitih izvora mogli doseći oko 70 posto primanja koja smo imali tijekom aktivne dobi, pri čemu se stopa potrebne štednje mijenja, ovisno o tome kako se mijenjaju odnosi očekivanih mirovina iz prvog i drugog stupa. 

Tako procjene Allianza za Hrvatsku pokazuju da bi oni koji očekuju umirovljenje u 2027. godini, kada započinje isplata prvih kombiniranih mirovina osiguranika, koji su u drugi stup ušli po sili zakona, bez mogućnosti izbora modela štednje (i bez mogućnosti da izađu iz drugog stupa i ostvare mirovinu u prvom), trebali izdvajati po 12,5 posto svojih prihoda.

OČEKUJU NAS NOVI PROBLEMI: Viši savjetnik Svjetske banke za Lupigu analizira stanje u mirovinskom sustavu

ANALIZA MIROVINSKOG SUSTAVA: Hoće li nas čekati naše mirovine?

S POSLA NA GROBLJE: Cilj je ispunjen – radimo više da bi nam mirovine bile manje

ANALIZA - STANJE U MIROVINSKOM SUSTAVU: Oko 900.000 mirovina nije zarađeno

Desetak godina kasnije za istu razinu ukupnih prihoda (70 posto) bilo bi dovoljno izdvajati po osam posto godišnje, da bi se još neko vrijeme taj postotak smanjivao, pa onda opet počeo rasti. Procjene kažu da će oni koji u mirovinu idu 2060. godine - odnosno mladi, koji će se zaposliti između 2015. i 2020. godine - do mirovine opet trebali izdvajati po 12 posto prihoda. Naravno, u slučaju povećanja izdvajanja za drugi mirovinski stup, slijedom čega se može očekivati i porast kombiniranih mirovina iz drugog i trećeg stupa, potreba za dodatnom štednjom se mijenja, odnosno manja je, a oni koji ipak "izdrže" moći će računati na veće ukupne prihode. No, s obzirom na to da je još uvijek teško reći kada bi se izdvajanja za drugi stup mogla povećati, te kojim tempom, nije realno očekivati da potrebe za dodatnom štednjom neće biti.

Svaka treća starija osoba koja živi sama u riziku je od siromaštva (FOTO: Lupiga.Com)

Pritom valja upozoriti da se procjene o potrebi dodatne štednje posebno odnose na žene, pogotovo one generacije koje će u prosjeku raditi kraće od muškaraca, zbog toga što koriste mogućnost da u mirovinu odu ranije, po prijelaznim uvjetima za umirovljenje. To su sve žene koje će pravo na mirovinu početi koristiti do 2030. godine.

Naime, podaci o riziku siromaštva u Hrvatskoj pokazuju kako smo 2013. godine među starijima od 65 godina imali 23,4 posto osoba koje žive u riziku od siromaštva, što znači da su živjeli u jednočlanom kućanstva s prihodima manjim od 22.196 kuna godišnje, ili 1.849 kuna, odnosno u kućanstvu koje čine dvije odrasle osobe i dvoje djece mlađe od 14, čiji prihodi ne prelaze 48.124 kune na godinu (4.010 kuna na mjesec).  

No, stopa rizika siromaštva među muškarcima starijim od 65 iznosila je 18,6 posto, dok je stopa rizika od siromaštva među ženama starijim od 65 godina čak 26,6 posto. Pritom je posebno zabrinjavajući podatak po kojemu je stopa rizika od siromaštva u jednočlanim kućanstvima u kojima živi osoba starija od 65 godina iznosi 32,8 posto, odnosno - svaka treća starija osoba koja živi sama u riziku je od siromaštva. Kako žene u prosjeku dulje žive, češće ostaju kao udovice u jednočlanom kućanstvu, odnosno, u pravilu je riječ o ženama. Pogledamo li samo kategoriju umirovljenika (dakle, bez osoba starijih od 65 godina koje nisu zaradile mirovinu), rizik od siromaštva je nešto manji, 18,4 posto, i muškarci su nešto manje ugroženi (16,5 posto umirovljenika mirovine živi ispod granice siromaštva), no i dalje je 20 posto žena izloženo tom riziku. 

Jedan od razloga za takve razlike je činjenica da žene tijekom radnog vijeka imaju i do 20 posto niže plaće za isto radno mjesto, teže se i sporije uspinju prema funkcijama u upravama, ili menadžmentu, gdje su plaće više, pa u startu kreću u mirovinu s lošijeg prosjeka. Također, žene u prosjeku rade kraće od muškaraca i tako će biti sve do 2030. godine, do kada traje izjednačavanje uvjeta za mirovinu za žene i muškarce, a zbog toga su i mirovine žena koje su štedjele u prvom i drugom stupu u prosjeku manje od "muških". Razlog je kraće razdoblje tijekom kojega izdvajaju doprinose u drugi stup, ali i kraće razdoblje tijekom kojega ostvaruju pravo na prinose na tu štednju. Ukratko, prosječna mirovina danas iznosi oko 43 posto prosječne plaće, one zarađene na temelju 40 i više godina staža kreću se oko 59 posto i sve projekcije pokazuju da se to, bez povećanja doprinosa za drugi mirovinski stup, neće značajnije mijenjati do 2060. godine te da je dodatna štednja, uz obavezni prvi i drugi mirovinski stup, jedini način da se osiguramo za starost. 

Dajana Cvrlje: "Više od 65 posto građana neuspješno ili nisko uspješno u upravljanju novcem" (FOTOGRAFIJA: efzg.unizg.hr)

Očekivano, više od 65 posto građana je neuspješno ili nisko uspješno u upravljanju novcem. Većina građana o tome ne razmišlja dok im se mirovina ozbiljno ne počne približavati.

"Naime, iako u mnogim anketama čak dvije trećine građana iskazuje svijest o potrebi da štede za stare dane i vrlo su skeptični prema očekivanjima od mirovine, relevantna istraživanja o financijskoj pismenosti i uspješnosti u upravljanju osobnim financijama pokazuju da je više od 65 posto građana neuspješno ili nisko uspješno u upravljanju novcem, dok je više od 40 posto ispitanika u Hrvatskoj financijski nepismeno", kaže Dajana Cvrlje, asistentica na Ekonomskom fakultetu, na kolegiju Osobne financije, koja je lani doktorirala na temu povezanosti koncepta financijske pismenosti s uspješnošću upravljanja osobnim financijama. Dodaje kako većina nas kad razmišlja o štednji misli da za to nema mogućnosti. I istraživanje koje je lani za potrebe Udruženja obveznih i dobrovoljnih mirovinskih fondova provela agencija Ipsos, pokazalo je da je dvije trećine građana pesimistično kad je riječ o očekivanjima vezanim uz dane u mirovinu, ali - uglavnom ne razmišljaju o štednji, odnosno o planiranju prihoda za te dane.

Polovina građana smatra da će u mirovini imati lošiji životni standard nego sadašnji umirovljenici, a još 32,8 posto njih da će im biti isti, što kad se uzme u obzir visina današnjih mirovina nipošto nije utješno. Štoviše, najmanje o tome razmišljaju upravo oni koji imaju najbolju priliku učiniti najviše za sebe: čak 74 posto mladih između 15 i 29 godina nikad ne razmišlja o planovima za mirovinu, dok samo deset posto njih to čini često ili vrlo često. Možda to i ne treba zamjeriti, s obzirom na to da je uglavnom riječ o onima koji još nisu zaposleni, ili su tek započeli raditi. No, istodobno, čak 47 posto ispitanika u dobi između 30 i 39 godina nikad to ne čini (često ili vrlo često samo 14 posto!), dok nam pamet uglavnom "udari" u glavu kad je već kasno. Tako među onima iznad 50 godina starosti, koji do mirovine imaju deset do 15 godina, ima i više od 65 posto njih koji često razmišljaju kako će krpati kraj s krajem po umirovljenju. No, to je kategorija građana koji bi zbog relativno kratkog razdoblja koje im ostaje za štednju trebali izdvajati relativno visoki iznos, za što većina nas - nema mogućnosti. 

"Svijest o potrebi da štedimo najčešće se spotakne o uvjerenje da nemamo novca za štednju, odnosno da smo presiromašni za to s obzirom na prihode, što je loš pristup", upozorava Cvrlje.

Struktura članova otvorenih dobrovoljnih mirovinskih fondova prema dobi i spolu (IZVOR: Hanfa)

"Upravo oni s niskim primanjima morali bi najviše razmišljati o tome, jer su izloženiji riziku osiromašenja i prezaduženosti te će svaki značajniji neočekivani izdatak i poremećaj u novčanom toku na njih djelovati opasnije nego na one s visokim dohotkom", dodaje. Nema jedinstvene preporuke o tome kada započeti sa štednjom te koji oblik štednje treba izabrati, sve ovisi o očekivanjima i potrebama. Također, oni koji imaju i redovito mogu izdvajati "pristojan" iznos za štednju svakako bi trebali razmisliti o diversifikaciji ulaganja, što će minimalizirati rizike, ali i omogućiti da čovjek tijekom duljeg razdoblja ostvari pravo na više različitih vrsta isplata, čime može podmiriti više ciljeva. Na primjer, životnim osiguranjem možemo platiti školovanje djece, ili ga iskoristiti kao polog za kupnju prve garsonijere djeteta koje se osamostaljuje, a da istodobno ne diramo u paralelnu štednju za vlastitu starost.

"Međutim, kad je riječ o vrlo malim iznosima, često je isplativije ukupan iznos uložiti u jedan specifičan štedno-ulagački proizvod i na taj način osigurati si veći prinos. Upravo iz tog razloga potrebno je detaljno analizirati ponude i napraviti kalkulaciju mogućeg povrata za nama prihvatljive kombinacije štedno-ulagačkih proizvoda", ističe naša sugovornica.

Dodaje kako ulaganje u dobrovoljni mirovinski fond može biti dobar način za povećanje prihoda i sigurnosti u mirovini, pa čak i ranije, budući da se sredstva iz fonda mogu povući s navršenih 50 godina života. Osim toga, država i dalje potiče taj oblik štednje direktnim uplatama iz proračuna, s 15 posto na sve uplate do 5.000 kuna godišnje (do 750 kuna godišnje po osiguraniku) pa su prinosi daleko viši od onih koji se mogu ostvariti u nekim drugim oblicima ulaganja ili štednje. Pojednostavljeno rečeno: svatko tko uplati do 5.000 kuna godišnje u dobrovoljni mirovinski fond u startu ima 15 posto kamate koju mu sufinancira država, na što ostvaruje i prinos koji ulaganjem tog novca na tržištu ostvari izabrani fond, što se, s obzirom na prosječne stope prinosa fondova koji trenutno posluju na hrvatskom tržištu, penje i preko 20 posto. Jedini oblik štednje koji država dodatno potiče opet je stambena štednja, za koju se od početka ove godine primjenjuju poticaji od 4,9 posto. 

Za većinu koja ne razmišlja o štednji za mirovinu, a pogotovo za mlade, važno je naglasiti kako bi upravo mladi s tom vrstom štednje trebali započeti što ranije, jer im to omogućava da uz relativno male iznose dođu do boljih rezultata.

"Kao i kod svakog oblika štednje, uvijek je isplativije krenuti što ranije, pa tako u slučaju da danas odlučimo krenuti s uplaćivanjem dobrovoljnog mirovinskog osiguranja i narednih 20 godina izdvajamo 5.000 kuna godišnje, uz prosječnu kamatnu stopu od četiri posto i državna poticajna sredstva, na kraju tog razdoblja na računu bi mogli imati oko 170.000 kuna. Međutim, ako započnemo štedjeti za mirovinu tek s 50 godina ili više, razdoblje štednje bit će kraće i u tom slučaju za isti iznos uštede morat ćemo izdvajati značajno više", upozorava naša sugovornica. 

Relativno slab odaziv poslodavaca za takav oblik poticanja mirovinske štednje njihovih zaposlenika treba pripisati i gospodarskoj krizi (FOTO: pixabay)

Na žalost, jednako kao što to pokazuju istraživanja, i praksa kaže da hrvatski građani dobrovoljnu mirovinsku štednju još nisu prepoznali kao isplativ oblik štednje za starost. Prema podacima Hanfe, krajem lipnja račun u jednom od šest otvorenih dobrovoljnih mirovinskih fondova na tržištu imalo je 228.294 građana, koji su do sada uplatili oko 2,9 milijarde kuna neto doprinosa. Njihova imovina trenutno vrijedi oko 2,8 milijardi, odnosno nešto manje u odnosu na uplate, dijelom i zbog toga što raste udio onih koji započinju koristiti pravo na mirovinu, pa fondovi moraju isplatiti njihova sredstva. Još 23.951 građana štedi u zatvorenim dobrovoljnim mirovinskim fondovima, onima kojima su osnivači poslodavci ili sindikalne udruge. Na njihovim je računima još 657 milijuna kuna, pri čemu nekoliko vodećih poslodavaca redovito uplaćuju doprinose i pridonose mirovinskoj štednji svojih radnika.

Na žalost, i dalje su vrlo rijetki poslodavci koji imaju dobrovoljnu mirovinsku štednju u kolektivnim ugovorima, ili pravilnicima, iako to danas može biti vrlo "zanimljiv“ način za poticanje radnika ili nagradu za njegovu lojalnost. Naime, poslodavac do 500 kuna mjesečno (do 6.000 kuna godišnje) po radniku može odbiti od porezne osnovice, što je dobar način da se povojno isplati svojevrsna stimulacija za radnika.  Naši sugovornici u dobrovoljnim mirovinskim fondovima procjenjuju da relativno slab odaziv poslodavaca za takav oblik poticanja mirovinske štednje njihovih zaposlenika treba pripisati i gospodarskoj krizi, no zanimljivo je da su mali obrtnici ipak prepoznali mogućnosti koje nudi te da se već godinama bilježi lagani porast onih koji se odlučuju za tu vrstu ulaganja. Donekle logično, budući da su u pitanju male obiteljske tvrtke u kojima je to dobar način da se članovima obitelji osigura povoljnija mirovina, te tvrtkama koje se obično brže prilagođavaju i prepoznaju novosti. Ipak, pomalo zabrinjava što to još nije postao prihvaćeniji oblik ulaganja za vodeće hrvatske tvrtke i da se češće ne koristi u javnim poduzećima, možda i kao model obuzdavanja porasta troškova za plaće.

No, nekolicina sugovornika s kojima smo razgovarali u tome ne vide veliki problem, uvjereni da dobrovoljna mirovinska štednja u Hrvatskoj "zaostaje“ prvenstveno zbog još uvijek vrlo snažne navike ulaganja u nekretnine. Tako je, prema podacima za 2011. godinu, u prosjeku 70,1 posto građana EU živjelo u vlastitom stanu ili kući. Hrvatska je po udjelu građana koji žive u vlastitoj nekretnini bila treća, sa 92,1 posto onih koji žive u vlastitoj nekretnini. U isto vrijeme, u Njemačkoj, Danskoj, Nizozemskoj, Švedskoj, Luksemburgu i Austriji udio onih koji žive u unajmljenom stanu i plaćaju najam po tržišnim cijenama bio je veći od 25 posto, a u Švicarskoj veći i od 50 posto.

U skladu s tim su i podaci o opterećenosti stambenim kreditima, koji u Hrvatskoj mnogima danas "pojedu“ većinu prihoda i tako, zapravo, slabe mogućnost da se sredstva usmjere u štednju za starost. Uz visoku nezaposlenost, odnosno činjenicu da je Hrvatska u proteklih nekoliko godina izgubila značajan broj radnih mjesta, to je vjerojatno prvenstveni razlog zbog kojega dobrovoljna mirovinska štednja još nije doživjela vjetar u leđa kakav se očekivalo i tek će rijetki u idućih dvadesetak godina biti u prilici koristiti njene prednosti u mirovini. Do sada, tu prednost osjeća nešto manje od 15.000 osoba koje primaju mirovinu iz trećeg stupa. Zanimljivo je, međutim, da zaračunata bruto premija životnih osiguranja i u kriznom razdoblju bilježi kontinuirani rast te da je premija u prvih šest mjeseci ove godine čak 20 posto viša u odnosu na isto razdoblje 2014. godine.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija:pixbay.com

Ovaj tekst nastao je u okviru projekta "Financijska održivost i socijalni aspekti mirovinskog sustava u Hrvatskoj – povijesni pregled i očekivanja do 2050. godine" koji je podržalo Ministarstvo kulture temeljem Programa ugovaranja novinarskih radova u neprofitnim medijima