Petak je popodne i svi poslovi su privedeni kraju. Kreće punjenje kombija - Sara Ercegović, Ivona Ivković i Eva Badanjak su već tu, kupe novinare Lupige i Tanju Minarik, a zatim i Snoopy. Ide se preko Slovenije prema Austriji. Sektorski timovi se javljaju na dužnost. Pitamo ih da kako to misle sektori, koliko ih ima.

"Bezbroj. Hoćemo li ih imenovat'?", kaže Ivona. Očigledno je da broj timova u Ženu brojčano nadmašuje broj članica benda. 

Snimio i montirao: Lupiga.Com 

"Neke ne možemo imenovat, ali tu je sektor hrana, sektor oprema, sektor vožnja, sektor pivo. Onda sektor logistika, sektor alternativne logistike, sektor napušteni psi i... Klub idijoti", nabraja Sara, glavna organizatorica, PR-ovka i bubnjarka. U tom klubu, poučavaju nas Žen-e, svi završe prije ili kasnije, tako da mu ekskluziva nije ključna karakteristika. Kada ih pitamo kako, uvjeravaju nas da se samo trebamo strpjeti. I, zaista, kako i rekoše, doznajemo to na prvoj benzinskoj pumpi prilikom kupovine goriva i grickalica. Pušimo na parkiralištu, Sara je taman izašla iz trgovine, kad kroz vrata proviruje i Eva. Viče iz sveg glasa: "Saaaraaa, koji je tvoj PIN?"

Brm, brm (FOTO: Lupiga.Com)

Sara, bez razmišljanja, glasno: "Devet...!" Iz sigurnosnih razloga nećemo otkriti ostale brojeve koje su pritom čuli svi u krugu od par stotina metara.

Ivona nas pogleda i kaže: "I... Gol!"

Dakle, tako se ulazi u cijenjeni klub. Neće proći dugo dok i novoformirani "tim novinari", koji u ovoj fazi puta tek objektivno bilježi događanja s puta, dobije pristupnicu spomenutom klubu. No, idemo redom. Nakon opuštajućeg prevaljivanja kilometraže uz muziku koju (uvijek) bira jednočlani tim "vozačica", stižemo u Linz. Gledamo okolo i ne vjerujemo. Nalazimo se u dvorištu crkve i ulazimo u nešto što bi u normalnom svijetu bilo logično mjesto za župni stan. Međutim, to nije tako u ovom slučaju.

Nije čudno ako po izlasku iz KAPU-a sretnete vjernike koji odlaze s mise (FOTO: Lupiga.Com)

Tamo je KAPU, klub koji već trideset godina pripada omladini Linza. Na jednoj etaži tu je klupski prostor s pozornicom, ali i bar u drugoj prostoriji. Kat više se nalaze prostori koji su "na izvol'te" za kreativno izražavanje, a sa zida u hodniku vas pozdravlja papirnati đavao, koji očigledno preferira žestoku muziku izvođenu na gitarama. 

Nečastivi u župnom dvoru (FOTO: Lupiga.Com)

Na putu do green rooma na najvišem katu prolazimo i pokraj kino dvorane. A u  green roomu dočekuje nas sve što je za takvo vrijeme i mjesto potrebno - hrana, cuga, ogroman kauč za zavaliti se i uživati dok si okružen išaranim zidovima s pozivom na anarhiju, ali i toleranciju i osvješćivanje ženske moći.

Mmmm... Pivica (FOTO: Lupiga.Com)

"Kurt Cobain je spavao ovdje", kažu nam, pokazujući na dugu crnu zavjesu. Zagledamo što ima tamo, kadli - spavaonica sa 16 ležajeva. KAPU je, naime, prije nego što je Nirvana postala planetarno popularna, u nizu underground glazbenika, ugostio i najvažniji grunge bend svih vremena.

Pogled koji je Kurt Cobain imao iz spavaonice (FOTO: Lupiga.Com)

Zato i ne čudi što je Unrecords, mala izdavačka kuća iz Beča koja je izdala i Ženov album, odabrala KAPU za prvo grupno gostovanje svojih bendova izvan matičnog grada. Unrecords se sastoji od više bendova koji svoju muziku miksaju s aktivizmom, zagovaranjem lijevih ideja, podizanjem svijesti o nužnosti solidarnosti i osvajanja javnog prostora. Ipak, feminizam i borba protiv diskriminacije LGBTQ osoba tu ipak zauzima počasno mjesto. Unrecords Label Night je, inače, bio povezan sa feminističkim simpozijem koji je organiziran u Linzu tih dana (dok će se u Zagrebu održati 16. svibnja u Attacku).

Žen-ski bendovi su super, kaže strop u green roomu (FOTO: Lupiga.Com)

"Da ćemo ići i vikat neke parole, to baš i ne", objašnjava nam Sara. 

"Da ćemo bubnjat... To hoćemo, he, he!", podvlači Snoopy, najveća obožavateljica, bar 50 posto Ženove logistike i članica više timova te neslužbena fotografkinja. Također je poznata i pod imenom Silvija Turković. 

'Tibetanka' koja voli bubnjati (Foto: Lupiga.Com)

Osim aktivizma povezuje ih i sklonost glazbenom eksperimentiranju. 

"Ja uvijek želim čuti novi zvuk, jer nikad ne znaš sviđa li ti se ili ne dok ga ne čuješ", govori Eva u backstageu dok lagano počinju koncerti. Inače, gitaristica i vokalistica Žena distorzira zvuk svoje gitare, baš kao što Ivona distorzira bas.

No, bilo je tu i distorziranog saksofona i - violine. Ovo prvo je zasluga Aurore Hackl (Petra und der Wolf), koja je nakon godina glazbene škole, gdje je učila svirati jazz saksofon, odlučila da joj je previše dosadan i da će ga "apgrejdati" uz pomoć elektrike.

Svestrana Aurora (FOTO: Lupiga.Com)

Birgit Michlmayr iz First Fatal Kissa je, pak, učena sviranju violine, ali ju je odlučila koristiti, kao i niz drugih instrumenata, malo drugačije. 

Birgit u ulozi bubnjarke (FOTO: Lupiga.Com)

Ipak, glavne zvijezde večeri su, kako po redoslijedu nastupa, tako i po reakcijama publike, ipak bile ženet'ne iz Žena. Bila je to već dobro uhodana igra zvuka, koja od agresije ide do krajnje mekih i nježnih tonova; i svjetlosti, za koju je zaslužna VJ-ica Tanja Minarik.

Projektor i samoljepljiva traka. Zašto? Zlatno pravilo o dijelovima koji se pomiču nam je objasnila Tanja: Ako se treba micati - podmaži; ako se ne trebaju micati - zalijepi (FOTO: Lupiga.Com)

Melankolična atmosfera koja tjera na smješkanje i cupkanje. Na ovom mjestu treba reći da "tim novinari" nisu "tim glazbeni kritičari", al' da mu je bilo fino i da je tu noć "pao" na jedan od onih ležajeva u green roomu prije nego li članice benda, kako i pristaje muzičarkama. Glavne zvijezde pronašli smo ujutro na kauču.

Prašenje u KAPU-u (FOTO: Lupiga.Com)

Burna noć skratila je planirani obilazak omiljenog Hitlerovog grada u kojem se planirao skrasiti nakon što se zasiti osvajanja, ali i odgodila je polazak u Beč, gdje se za nekoliko sati trebala održati druga gaža. A onda, kada smo se konačno dočepali autoceste, došao je trenutak inicijacije u Klub idijoti.

"Tim novinari" zaboravio je neke svoje neophodne elektroničke naprave u spavaonici KAPU-a, koja je po svoj prilici zaključana do daljnjega. Okreći kombi. Pukom srećom, uletjeli smo u KAPU pred samo zatvaranje, a čovjeku koji se taman spremao napustiti napokon prazan objekt jedva objasnili na bastardu englesko-njemačkog tko smo i što hoćemo.

"Lakše je održavati sustav, nego bend. Ljudski faktor... je najgori", tvrdi Sara, inače informatičarka koja održava sustav u jednoj velikoj financijskoj tvrtki pa većinu dana dijeli na dva dijela.

'Lakše je održavati informatički sustav, nego bend' (FOTO: Lupiga.Com)

"Prvi dan je do 4-5 do kad radim, i nakon toga mi je drugi dan. Često mi se događa da se čujem s nekim ujutro i da mu kažem: 'Vidimo se sutra u 7', što zapravo znači taj isti dan u 7 navečer", objašnjava imenjakinja supruge biblijskog praoca Hebreja.

Tanja, pak, izrađuje i reklame, dok Ivona, samoprozvana "propala strojarka" prevodi tehničke priručnike za, recimo, tetrapak mašine. Eva je, pak, pri kraju studija modnog dizajna, a radila je svašta: od koordinacija i organizacije koncerata do protupožarne zaštite kluba, suradnje na projektima razmjene umjetnikâ, sve do...

Preprodavačica brkova u publici (FOTO: Lupiga.Com)

"Da. To je jedan poslić sa strane, sasvim slučajno se desio i ponekad mi donosi novac od kojeg se ne može preživjeti. To je užasno slučajno, ali i apsurdno i smiješno. Ja sam preprodavač brkova...", otkriva nam vokal Žena, poznatija po imenu prve biblijske žene. 

Stižemo u klub Ost, koji se nalazi preko puta spomenika sovjetskim borcima u Drugom svjetskom ratu. Treba ponovno tegliti svu tu opremu, što je u prošlosti znalo dovesti do nesporazuma.

Oprema nije nimalo laka (FOTO: Lupiga.Com)

"Često se događa da dođemo na tonsku probu, raspakiramo svojih 150 kila opreme, doteglimo je do stejdža, sve se namjestimo, pokopčamo, nekad nema miksete, nekad nema tonca. I onda ljudi budu iznenađeni: 'Oh, gle ove žene znaju s kablovima! Oh, gle one znaju gdje je koji priključak'. Znalo mi se dogoditi da mi lik dolazi i pita me znam li gdje se trebam uštekat'. Pa valjda znam...", govori nam Ivona.

Na ljubazna pitanja tipično upućivana pripadnicama nježnijeg spola, poput onoga: "Treba li ti pomoć?", Sara je, otkrivaju nam, alergična.

Ne dirajte joj večeras... (FOTO: Lupiga.Com)

"Generalno ne volim kad mi itko pomaže oko bubnjeva, jer ih ja volim složiti na svoj način, nekim redoslijedom. Pomažu mi prijatelji iz benda, ali tako da mi dodaju stvari, a ne da mi zatežu činele i to. A mislim, godinama sviraš bubnjeve i onda te netko pita jel' možeš sama namjestiti činele, snare i trebaju li ti palice!", sekira se Sara.

"Stvar je u tome da se to ne dešava muškim glazbenicima. Nisam čula da netko dođe bubnjaru i da ga to pita... Možda bih ja to mogla probat'!", dodat će.

Ost je također zanimljiv klub sa nekoliko pozornica. Dok u jednoj prostoriji slušate vokalisticu koja izvodi pjesme Šabana Bajramovića, par desetaka metara dalje, možete prisustvovati koncertu bubnjara i vokalista koji izvode napjeve kakve smo navikli čuti od pripadnika društva Hare Krišne.

Op! Op! Zvukovi Šabana u OST klubu (FOTO: Lupiga.Com)

U green roomu ponovno opušteno - za razliku od ostatka kluba, ovdje se može neometano uživati u trovanju duhanom. "Tim novinari" je sretan. Prilazi nam nekakav momak s brkovima i u radničkom odijelu, pogledava nas kao da nas poznaje, na što odvraćamo nedefiniranim odzdravljanjem kakvo priliči situaciji: "'Ko je, pak, ovaj?".

Birgit u solo izdanju (FOTO: Lupiga.Com)

Proći će neodređeni broj hektolitara vode ispod dunavskog mosta Radetzkybrücke dok ne uvidimo da je taj momčić zapravo Birgit Michlmayr u solo-izdanju koje naziva MAYR.

E, kako objasniti tu vrstu muzike? Ona ga zove "genderfuck noise punk pop riot chanson rock trash jazz", a njen solo nastup uključuje sviranje gitare, klavijatura i violine uz miksetu, uz pomoć kojih proizvodi svakojake zvukove - od onih tipičnih za šansone do... deranja mačke. Nakon ovog neuobičajenog glazbenog iskustva na red dolazi Žen.

Tako otprilike izgleda ono što neki nazivaju Ženergijom (Foto: Lupiga.Com)

I ponavlja se opet ona atmosfera, s tim da publika više skače. Tanja iz pozadine projicira robote i mrkvice na platno iza svojih kolegica iz benda. Ima nekakav issue sa zečevima, no to je drugi par opanaka. 

Uvijek u pozadini, Tanja Minarik (FOTO: Lupiga.Com)

"VJ-ing prati ritam, prati ambijent i priča svoju neku priču koja nadopunjava njihovu glazbenu", objašnjava. Nakon koncerta prilazi joj cura da je pita može li joj dizajnirati tetovažu.

"Na žalost, tetovaže ne dolaze u pokretu", ljubazno odbija Tanja. I ove večeri su članice benda Žen nadvisile "tim novinare" u tulumarenju, što je ponovno pomaklo rokove povratka u Zagreb. Ali bez strašnijih posljedica.

Slika nije mutna, zadimljeno je (FOTO: Lupiga.Com)

"Ljudi pretjeruju kad misle da se bendovi, pogotovo veliki, svode na seks, drogu i rokenrol. Ne možeš biti profesionalan i raspadat' se. Oni koji su to pokušali jednostavno su se.... Ubili, nestali", kaže Eva Badanjak.

Žene nam kažu i da im ne pada na pamet gurati popularnost po svaku cijenu, jer je cilj benda svirati dobro, bez obzira koliko će "velike" na kraju postati. 

Ispod čudovišta (FOTO: Lupiga.Com)

"Razmišljanje o tome ubija kreativnost. Ako ćeš reći da ćeš se samo zezat', ovo-ono, onda nikad nećemo ići na to da stvarno radimo master-pieceve. A ako brijemo da ćemo biti veliki...", kaže Sara, a Eva je dopunjava: "Onda ćemo biti opterećeni tom činjenicom... U Rijeci dosta bendova pokušava zvučati kao Laufer, a frontmen im se trudi izgledati kao Urban... Ali zašto? Postoji Urban, postoji Laufer".

"Ne postojiš ti", zaključuje Ivona.

Lupiga.Com