Srpski tisak u Hrvata - neisplativ
Završeno je razdoblje svakodnevne kupovine Politike na Trgu bana Jelačića, koje je započelo odlukom hrvatskog Sabora koja kaže kako su stvoreni uvjeti za distribuciju tiska iz SRJ na područje RH. Mora se priznati to vrijeme nije dugo trajalo, od listopada 2002. godine do sad. Svi se sjećamo novinskih natpisa "Srpski tisak planuo u samo pola sata" ili "Iznimno zanimanje Hrvata za srpske novine", a od danas se sjećajte i ovog naslova "Srpski tisak u Hrvata - neisplativ".
Iz beogradske tvrtke "Press net" koja uvozi hrvatski, a u Hrvatsku izvozi srpski tisak, priopćeno je kako se svakodnevna razmjena dnevnih novina između Srbije i Hrvatske više neće odvijati. Razlozi dakako nisu političke, već isključivo ekonomske naravi, što će reći nit' se Hrvatima više čitaju srpske novine, nit' Srbima hrvatske. Posao najavljivan kao "mrak biznis" uz fraze kao što je "idu novine 'ko halva", pokazao se kao čisti debakl, na što nam ukazuje podatak kako je remitenda "susjednih" dnevnih novina i u Srbiji i u Hrvatskoj iznosila nezamislivih i nevjerojatnih 90 posto.
Prvi s otkazivanjem su počeli iz Europapress holdinga, koji su na srpsko tržište slali svoje dnevne asove u vidu Jutarnjeg lista i Sportskih novosti, nakon njih otkazao je i Večernjak, dok su Srbijanci prvotno Hrvatima uskratili Blic i Večernje novosti.
Što se tiče srbijanskih tjednih i mjesečnih novinskih izdanja, ona će se još uvijek moći kupovati na hrvatskim kioscima koje će opskrbljivači puniti srpskim novinama tri puta u tjednu, među kojima će se naći i neke srbijanske dnevne novine, primjerice Politika i Sportski žurnal. Iz iste tvrke (Press net) ustvrdili su kako prodaja hrvatskih revija u Srbiji ide puno bolje nego srpskih u Hrvatskoj. Od hrvatskih revija Srbijanci najviše čitaju Cosmopolitan, Elle, te kompjutorske i tinejdžerske časopise.
Uzroke ekonomskog neuspjeha ovog kulturnog pothvata, nazvanog friške susjedne (komšijske) novine trebalo bi dobro izanalizirati, ali ovako, na prvi pogled čini se da su se dva svijeta udaljila jedan od drugoga, te kako to više nema veze s ratom i agresijom, već sa različitim načinom življenja i različitom kulturom, a samim time i različitim potrebama. Čini se i kako je sve bliži dan kada, primjerice mađarski tisak Hrvatima neće biti ništa bliži nego srbijanski. Je li to dobro ili loše, na prosudbu ostavljam vama. Eurocrem je u sjećanju ostao dobar, a da li je dobar još uvijek?
Vezano uz ovu temu svesrdno preporučam čitanje teksta Petra Lukovića objavljenog u Feralu.
www.feral.hr/index1.php?article=2002,855,lukovic
Tko zna, možda i ne bi!