ARKTUR

Zovem se Arktur. U sazviježđu Volar živim.
Moram glasno reći: sam se sebi divim.
Na sjevernoj polutki najsjajnije sjajim,
Zar da tu divotu pred drugima tajim?
Uvažen sam čuvar Velikog medvjeda,
Nisam neka zvijezda, obična il' blijeda.
Od planeta Zemlje ne živim daleko,
trideset šest svjetlosnih godina, tu, preko.
Na proljetnom nebu, pod medvjeđim repom
Promatrači dive se mom treptaju lijepom.
Narančastom bojom ja treperim, svijetlim,
Kraj zenita drijemam mjesecima ljetnim.
Na noćnom sam nebu čak četvrti po sjaju,
Sve knjige o nebu mene vrlo dobro znaju.
Pa čak i da sam starac koji samo bunca,
stosedamdeset puta veći sam od Sunca. 

Ana i Ron (FOTO: Mali zmaj)

ŽUTI PATULJAK

Žuti patuljak s danom se druži,
Treperi, zadirkuje, nad gradom kruži.
Cijelo se jutro po nebu razbacuje,
do morskog dna zrake dobacuje.

Čak i lijepu dugu nakon kiše gađa,
Zbog toga na nebu izbije i svađa.
Popodne u mekom oblaku odmara,
Za to vrijeme ni riječ ne progovara.

A kad mu do odmora više stalo nije,
obasja zemlju i glasno se smije.
S istoka polako sve do zapada dođe,
Zarumeni se, umoran, i u krevet pođe.

IZNAD GLAVE

Oblak mi nekad iznad glave skače
Nekad samo skače, nekad i plače
Najčešće mi to smeta,
ako se ne zbiva usred ljeta.

Magla mi ponekad na glavu pada,
Nekad me pozdravi, nekad se prikrada.
Najčešće mi to smeta,
Ako se ne zbiva usred ljeta.

Vjetar me ponekad po glavi tuče,
Nekad samo tuče, nekad i vuče.
Najčešće mi to smeta,
Ako se ne zbiva usred ljeta.

Rosa mi ponekad oko glave cupka.
Nekad samo cupka, nekad i lupka.
Najčešće mi to smeta,
ako se ne zbiva usred ljeta.

Sunce mi ponekad oko glave sija,
To mi nikad ne smeta,
baš uvijek mi prija. 

(ILUSTRACIJA: sirensmidnightsong.deviantart.com) 

VJETAR

Brzo trči, pa odjednom stane.
Šušti lišće, razmiču se grane.
Nevidljiv je, nema boje,
Ali lice škaklja tvoje.

Ponekad ga grije sunce,
Ponekad ga hladi kiša,
Vrlo često glasno pjeva,
A onda se samo stiša. 

PRIJE KIŠE

Vjetar priča prije kiše
Pričaj, pričaj, više, više!
A dok kiša glasno diše
Pričaj tiho, pričaj tiše
Šapći nježno nakon kiše
Da te sunce ne izbriše 

Oblak leti prije kiše
Leti, leti, više, više!
A dok kiša glasno diše
Leti tiho, leti tiše
Budi miran nakon kiše
Da te vjetar ne izbriše

More šumi prije kiše
Šumi, šumi, više više.
A dok kiša glasno diše
Šumi tiho, šumi tiše
Budi mirno nakon kiše,
Da te kiša ne izbriše.

NOĆ NA VEČERI

Danas bi preko naše ulice 
noć trebala proći,
Kaže da smo uz put 
pa će na večeru doći.

Kada dođe, obično 
ostane do jutra
I ako ne otputuje iz grada, 
navrati i sutra.

(ILUSTRACIJA: hybrid-creation.deviantart.com)

ŠTO SANJAMO DOK SPAVAMO

Što sanjamo dok spavamo
Slatke snove ili strašne more
Što sanjamo dok spavamo
Bistro more ili mračne gore

Tek tišinu ili strašnu buku
Snove o ovci ili o vuku
Raznobojno, ili crno bijelo
Je li do pola, ili je cijelo

Što sanjamo dok spavamo
Smijemo li san nekome dati
Što sanjamo dok spavamo
Unaprijed ne možemo znati
 

SNOVI

Sred livade stvorio se mali lijepi san,
pristojno ga pozdravim,
šapnem: „Dobar dan“.
Upitam ga čiji je i odakle stiže,
No, u trenu nestade
jer java sve je bliže. 

Snovi uvijek bježe kad dijete se budi,
Gdje li samo odlaze,
to me uvijek čudi?
Spavaju li možda u kapljici rose,
sanjaju li snovi snove,
kome li ih nose?

Lupiga.Com

Naslovna ilustracija: Sibenik.in 

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Neki novi klinci".