Poštovani gospodine potpredsjedniče Hrvatskog sabora!

Obraćam Vam se kao vršitelju dužnosti predsjednika Hrvatskog sabora, najvišeg predstavničkog tijela u Republici Hrvatskoj koje sukladno Ustavu, između ostalog, nadzire rad i raspravlja o izvješću Državnih odvjetništava. Na ovo pismo, koje Vam pišem i kao bivši saborski zastupnik, potaknut sam pisanjem određenih medija o nezakonitom postupanju represivnog aparata u postupku koji se vodi protiv mene, i koji bi, kao uostalom i u svakom drugom slučaju bilo kojeg drugog hrvatskog građanina, trebao biti ogledni primjer objektivnog, stručnog te, iznad svega, zakonitog postupanja državnih tijela. Takvo je ponašanje represivnog aparata bez iznimke i uvijek neprihvatljivo, a pogotovo ako se događa upravo u završnoj fazi sudskih postupaka, kao što je to sad slučaju Hypo i INA/MOL.

U prvom od dva slučaja radi se o nezakonitom uhođenju mojih odvjetnika na njihovoj adresi stanovanja Čede Prodanovića i Jadranke Sloković te Gorana Suića koji je zajedno sa mnom te večeri bio kod njih i radio na obrani. Odvjetnici su o tom skandaloznom događaju izvijestili mjerodavne Saborske odbore, jer su i osobno snimili registracije i automobile, koji su bili pred njihovom kućom i u kojima su bile osobe koje su prisluškivale naš razgovor i tako kršile moje temeljno pravo na obranu.

Postavlja se pitanje - radi li se ovdje o svjesnoj demonstraciji sile Državnog odvjetništva i PNUSKOK-a? O tome da mjeru tajnog nadzora mojih odvjetnika provode bez sudskog naloga? Ili je riječ o (namjernom) proceduralnom propustu i svjesnom riziku s obzirom na činjenicu da ne postoji zakonski temelj za ishođenje sudskog postupka za ovakav nadzor? Postavlja se, iznad svega, i pitanje jesu li ove nezakonite metode uhođenja mojih odvjetnika znak nervoze Državnog odvjetništva u završnoj fazi sudskih postupaka koji se odvijaju pred očima hrvatske javnosti?

Drugi se slučaj odnosi na činjenicu da su moji odvjetnici kod Državnog odvjetništva još u veljači 2011. godine podigli kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja a u kontekstu nezakonitog "curenja" dokumenata iz tajne istrage, i to uglavnom onih svjedoka koji su nepovoljni za moju obranu. Dan nakon naše prijave stigao je iz DORH-a odgovor da je pokrenuta istraga o tome tko je medijima davao informacije iz faze istrage. Nakon što je od te istrage prošlo više od godinu i pol dana, a da se ništa nije dogodilio, moji su odvjetnici prije tri tjedna uputili dopis DORH-u i MUP-u u svezi sa sudbinom te kaznene prijave. Još uvijek čekamo odgovor.

U međuvremenu smo primili neslužbenu informaciju da su USKOK i MUP još prošle, 2011. godine završili istragu, po kojoj je metodom ispisa telefonskih kontakata utvrđeno da je upravo u vrijeme objavljivanja tih papira glavni državni odvjetnik Mladen Bajić osobno imao stotine telefonskih kontakata s urednicima i novinarima listova koji su te informacije objavljivali. Očekujemo da se ova informacija provjeri i da se po njoj postupi, jer je riječ o eklatantnom kršenju zakona.

Također smo u posjedu službenog sudskog zapisnika sa rasprave u slučaju tužbe moga brata don Vinka Sanadera protiv EPH, u kojoj novinar Igor Alborgheti na upit suda zašto nije kod župnika (mog brata) provjeravao te navode koje je objavio, odgovorio da ih nije smatrao nužnim provjeravati budući da ih je dobio izravno od USKOK-a.

Osim ovog navedenog slučaja tajni se dokumenti iz istrage permanentno daju na objavu u medije, tako da se ne radi o izoliranom slučaju, nego o metodi rada Državnog odvjetništva. Apostrofiram DORH kao izvor davanja tajnih podataka s obzirom na činjenicu da sam u nekim predmetima jedini optuženi, a moj interes sigurno nije da objavom tajnih podataka napadam sam sebe kroz medije. Napominjem da u tim slučajevima osim moje obrane i DORH-a nitko nema te dokumente iz istrage a oni se stalno objavljuju u javnim medijima čime se kontinuirano vrši utjecaj na javnost i pritisak na sud.

Poštovani gospodine potpredsjedniče Hrvatskog sabora!

Kao što Vam je vjerojatno poznato protiv mene se vodi više kaznenih postupaka tako da već na vlastitom primjeru mogu govoriti o nezakonitostima rada u DORH-a pri utvrđivanju moje navodne kaznene odgovornosti. Naime, u svim tim postupcima optužba se zasniva na iskazima pojedinaca koji su tereteći mene stekli za sebe pogodnosti u istim ili drugim kaznenim postupcima koji se protiv njih vode. Neke pogodnosti su čak i formalizirane, kroz nagodbe, oprosnice itd, dok su druge implicite jasno dane.

Ne bih se obraćao Hrvatskom saboru da su ti svjedoci svoje iskaze davali dragovoljno bez pritiska, prijetnji i ucjena od strane DORH-a, kojima se te svjedoke u konačnom ishodu nakon višekratnog ispitivanja (neki su ispitani i više od deset puta) slomilo i prisililo na takve iskaze. Uslijed toga sam danas u situaciji da sam umjesto njih, od kojih je većina priznala kazneno djelo, glavni optuženik ja. U odnosu na ovo svjestan sam da o tome može odlučiti samo sud a Hrvatski sabor sam želio informirati o nezakonitim metodama rada DORH-a, koje se ne primjenjuju samo u mom nego i u drugim slučajevima. Potvrdu toga, bojim se, vidimo i u podatku DORH-a da se u RH kazneni postupci iz područja nadležnosti USKOK-a završavaju sa 97 posto osuđujućih presuda. Usporedba sa Sjevernom Korejom ili Staljinovim Sovjetskim Savezom nameće se sama po sebi.

Budući da je na dnevnom redu Hrvatskog sabora i izvješće o rad Državnih odvjetništva za 2011. godinu držao sam nužnim obavijestiti Hrvatski sabor o neprihvatljivim i nezakonitim metodama rada DORH-a. Uloga i zadaća Državnog odvjetništva nije da po svaku cijenu pobijedi u sporu nego da pomogne sudu da dođe do istine!

S osobitim poštovanjem

Ivo Sanader   

P. S.  Navedeno pismo potpredsjednik Sabora Josip Leko proslijedio je saborskim odborima za pravosuđe, odnosno za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost.

Lupiga.Com