U sklopu 16. Human Rights Film Festivala u ponedjeljak je u kinu Europa održana tribina pod nazivom „Prostitucija i trgovanje ženama: modeli zakonske regulative prostitucije i njihov utjecaj na društvo?“. Kroz zanimljivu raspravu razmatrana su različita iskustva i odnosi europskih zemalja prema ovom društvenom problemu i to kroz komparaciju slučajeva Francuske, Njemačke i Hrvatske.

Prije samog okruglog stola prikazan je i dokumentarni film „Bordel Deutchland“ koji je poslužio za plastični prikaz okrutnog stanja njemačkog iskustva. Njemačka je, naime, 2002. godine uvela zakon s kojim je u potpunosti legalizirala prostituciju što je, kako je istaknuto na tribini, dovelo do „pakla na zemlji“ odnosno povećanja usluga u prostituciji za čak 30 posto, uz istovremeno dramatično spuštanje cijena usluge – sve ovo njemačkoj državi donosi prihode od dodatnih 15 milijardi eura godišnje od poreza, a sve na štetu ženskih tijela.

Usred promijenjenog tržišta u Njemačkoj su se od 2002. godine otvorili i bezbrojni mega bordeli u kojima je seksualna usluga na najgori mogući način bagatelizirana ‒ svoje cijene često izražavaju u tarifama odnosno tzv. flat rate cijenama pa tako muškarci iz cijeloga svijeta za 70 eura mogu „fuck all you can fuck“ uz naravno, dodatak besplatnog pića. 

"Žene su svedene na komad mesa – većina ih ostaje u tom poslu dok se ne sruše" jedan je od zaključaka koje se moglo čuti na tribini (FOTO: Mladen Pobi)

Njemačka psihologinja Ingeborg Krauss iznijela je na tribini kako to izgleda u praksi – de facto grupna silovanja unutar flat rate tarife, inzistiranje na seksu bez kondoma, sveprisutni svodnici kojima žene moraju isplaćivati najveći dio zarade, plaćanje rente u bordelu za čiju je isplatu katkad potrebno imati i po 15 mušterija dnevno, osamnaestsatno radno vrijeme s desetinama opsluženih muškaraca, ovisnost o alkoholu i drogama te istovremeno jako loša zdravstvena zaštita. 

„Žene su svedene na komad mesa – većina ih ostaje u tom poslu dok se ne sruše. Stalno je prisutno pitanje zašto te žene ne izađu iz prostitucije ali njihova volja je srušena, ne mogu ni zamisliti budućnost o kolikoj se traumatizaciji radi“, rekla je Krauss ističući kako je riječ o mitu da je prostituiranje posao kao svaki drugi jer je nasilje neodvojivo od prostitucije. 

„Žene su žrtvovane kako bi muškarci mogli imati seks s kim žele i kad god to žele – radi se samo o pravima kupca i to bez ograničenja“, zaključila je.

Iako je generalno dosta prisutno uvjerenje o beneficijama dekriminalizacije koja bi trebala dovesti do veće zaštite žena na način da se prostituiranje tretira kao svaki drugi posao, iskustvo Njemačke pokazuje da stanje stvari nije postalo bolje već da se dramatično pogoršalo.

Na okruglom stolu iznesene su komparacije slučajeva Francuske, Njemačke i Hrvatske (FOTO: Mladen Pobi)

Kao suprotnost njemačkom modelu iznesen je nordijski primjer kojeg je prva uvela Švedska 1999. godine i s kojim je u potpunosti zabranjena prostitucija, odnosno s kojim je došlo do kriminalizacije kupaca usluge i potpune dekriminalizacije onih koje uslugu pružaju. Ovaj pristup, istaknuto je, doveo je do prepolovljena ulične prostitucije odnosno ograničenja ponude i potražnje, ali i do povećanja svijesti o društvenoj neprihvatljivosti kupovanja ženskog tijela za novac. 

Francuska se povela za abolicionističkim pristupom prostituciji i 2014. godine uvela potpunu zabranu o čemu je na tribini pričala Laurence Rossignol, francuska parlamentarna zastupnica i bivša ministrica za obitelj, djecu i ženska prava. Kako je istaknula, ova tema je duboko podijelila francusko društvo. Iako je prošlo već dvije godine od usvojenja zakona još uvijek nisu primjetne stvarne promjene, a i sam zakon je ugrožen s obzirom da se nalazi pred Ustavnim sudom čija se presuda još očekuje. 

„Ne možemo se boriti protiv seksualnog nasilja nad ženama ako je legalno plaćati silovanje“, istakla je Rossignol i pozvala Hrvatsku da bude ta koja će preuzeti povijesnu odgovornost i prikloniti se potpunoj zabrani i kriminalizaciji prostitucije. 

A kakva je zapravo situacija u Hrvatskoj? O tome je govorila pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, Višnja Ljubičić. Objasnila je kako naš zakonski okvir uglavnom kažnjava žene koje su u odnosu na svoje klijente u podređenom položaju. Prekršajni zakon tako i dalje kažnjava osobe koje se odaju prostituciji, iako se radi o zastarjelom zakonskom okviru donesenom još 1977. godine, dok se kaznenim zakonom kažnjava svodnike. Ljubičić je navela i primjer policije koja često kažnjava žene i uskraćuje im prava dok su istovremeno izložene fizičkom i psihičkom nasilju od strane svodnika od kojeg nemaju nikakvu zaštitu uz istovremeno izlaganje velikim zdravstvenim rizicima – spolno prenosive bolesti, depresija, anksioznost, napadi panike…

Dobar uvod u javnu raspravu o potrebi promjene zakonskog okvira u Hrvatskoj gdje je na snazi zakon iz 1977. godine (FOTO: Mladen Pobi)

Istraživanja pokazuju kako je većina žena u prostituciji proživjela seksualno nasilje u djetinjstvu i/ili su kasnije prinuđene na to radi obiteljskih ili financijskih razloga. Kako pokazuje njemački primjer, liberalizacija nije dovela do nestanka fenomena svodništva, pa se tako žene i dalje nalaze u zatočene u obliku modernog ropstva u kojem su njihova tijela svedena na robu. Prostituiranje iz čistog užitka samo je još jedan mit jer kao popratna pojava uvijek dolazi nasilje i prinuda. Kako je istaknuto, prostitucija nije najstariji zanat na svijetu već najstarija eksploatacija žena od strane muškaraca.

Ova iznimno zanimljiva tribina mogla bi poslužiti kao dobar uvod u javnu raspravu o potrebi promjene zakonskog okvira u Hrvatskoj, a organizirana je u suradnji Centra za žene žrtve rata - ROSA iz Zagreba i Ženska udruge „IZVOR“ iz Tenje u partnerstvu s Veleposlanstvom Francuske Republike u Republici Hrvatskoj.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Pixabay

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Korak dalje: Izazovi europske Hrvatske"