Svjetska zdravstvena organizacija prošlog je tjedna preporučila primjenu cjepiva proizvođača AstraZeneca neovisno o tome jesu li različiti sojevi virusa prisutni na određenom području, kao i kod cijepljenja osoba starijih od 65 godina čime je donekle smanjila rastuće nedoumice u dijelu javnosti. Cjepivo koje su razvili stručnjaci sa Sveučilišta Oxford posljednjih je tjedana pod povećalom medija ne samo zbog sukoba Europske unije i švedsko-britanske farmaceutske kompanije oko neisporučenih doza, nego i zbog naznaka da nije učinkovito protiv tzv. „južnoafričkog“ soja virusa SARS-CoV-2, te zbog nedostatka dokaza da pruža zaštitu starijoj populaciji. Iz stručnog odbora za imunizaciju (SAGE) Svjetske zdravstvene organizacije, međutim, stigla je preporuka u kojoj se navodi kako nema razloga da se u oba slučaja cjepivo ne primjenjuje i dalje. 

ZNANSTVENICI ODGOVARAJU: Što znamo o imunitetu na COVID-19?

„AHILOVA PETA“ KORONAVIRUSA: Kako funkcionira i kako je nastalo cjepivo koje iščekujemo

INTERVJU – TEMA CJEPIVO PROTIV KORONE: „Odlično je što neželjenih efekata za sad gotovo da nema“

NOVINAR JOHN YANG: Kako mi je bilo sudjelovati u kliničkom ispitivanju cjepiva za COVID-19

EPIDEMIOLOG IZ VLADINOG ZDRAVSTVENOG SAVJETA: „Cjepivo neće biti dovoljno“

Podsjetimo, iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo početkom mjeseca su ustvrdili da se tijekom veljače očekuje isporuka 150.000 doza ovog cjepiva u Hrvatsku. Prošle je godine u predviđenoj raspodjeli ukupne količine cjepiva na razini EU Hrvatskoj namijenjeno 2.705.000 doza, s obzirom da je upravo ovo cjepivo bilo i prvi izbor hrvatske vlade. To cjepivo Oxforda i AstraZenece, poznato i kao ChAdOx1, najpoznatije je iz grupe trenutno dostupnih COVID-19 cjepiva rađenih tzv. tehnologijom virusnog vektora, kojoj primjerice pripada i ruski Sputnik-V.

Sjedište britanske podružnice AstraZenece (FOTO: Wikimedia/D Wells)

Slično glavnom cilju postojećih mRNA cjepiva, i ova vrsta cjepiva pokušava naš imunološki sustav pripremiti na borbu protiv COVIDA-19 tako da umjesto cijelog SARS-CoV-2 virusa tijelo „upozna“ samo s jednim njegovim malim dijelom – tzv. spike proteinom (proteinom „šiljka“), pomoću kojeg se ovaj virus inače veže na naše stanice. Tehnologija virusnog vektora podrazumijeva da se u te svrhe, kao svojevrsno „dostavno vozilo“, koristi drugi, za ljude bezopasni virus koji se ne može razmnožavati u našem tijelu. Često se, kao i u slučaju cjepiva AstraZenece, koristi bezopasni adenovirus koji izaziva običnu prehladu kod čimpanzi. Taj se virus modificira kako bi u sebi sadržavao genetsku sekvencu SARS-CoV-2 spike proteina. Kad primimo cjepivo, ovaj se genetski kod pomoću virusnog vektora dostavlja do naših stanica koje ga pročitaju i počinju proizvoditi spike protein. Naš imunološki sustav potom spike protein prepoznaje kao strano tijelo i aktivira imunološki odgovor koji za cilj ima stvaranje imuniteta - odnosno imunološkog pamćenja na SARS-CoV-2 virus. 

Ponovo, kao i u slučaju mRNA cjepiva, i ova se tehnologija razvija duže od dva desetljeća. Prva eksperimentalna cjepiva koja su na ovaj način koristila modificirane viruse pojavila su se već početkom novog milenija. Ubrzo su se u te svrhe počeli koristiti adenovirusi, zbog njihovog kapaciteta da izazovu moćni imunološki odgovor. Da tome ne bi smetao potencijalni već stečeni imunitet na ljudske adenoviruse, kao jedan od boljih kandidata nametnuo se adenovirus specifičan za čimpanze. 

Do 2016. godine dva su cjepiva temeljena na virusnim vektorima dobila ograničenu autorizaciju, a velika epidemija ebole 2014. godine ubrzala je rad na razvoju ove tehnologije. Prvo cjepivo za ebolu, temeljeno upravo na virusnom vektoru, dobilo je, međutim, autorizaciju za primjenu u Kongu tek 2017. godine. Cjepivo koje je razvio Nacionalni mikrobiološki laboratorij u Winnipegu u Kanadi, baziralo se na VSV virusu koji inače napada stoku, a koji je modificiran da nosi genetsku sekvencu glikoproteina specifičnog za ebolavirus. Rezultati cijepljenja objavljeni 2019. godine pokazali su visoku učinkovitost cjepiva. 

Stručnjaci s Jenner instituta i Oksfordske grupe za cjepiva tvrde da su tehnologiju temeljenu na adenovirusnom vektoru razvijali i testirali posljednjih desetak godina, pripremajući je upravo za tzv. „bolest X”, jedan od prioriteta koje WHO vidi kao najveće prijetnje za razvoj smrtonosnih epidemija. Za razliku od konkretnih postojećih bolesti na ovoj dramatičnoj listi poput SARS-a, MERS-a, ebole ili Krimsko-kongoanske hemoragijske groznice, „bolest X“ uvijek označava stalnu prijetnju nedefiniranog patogena za kojeg se trenutno ne zna može li izazvati ozbiljnu bolest kod ljudi. COVID-19 je u međuvremenu dodan na listu. 

Prvo cijepljenje AstraZenecom u Splitu (FOTO: HINA/Mario Strmotić)

Upotreba ovog virusnog vektora, isticali su s Oxforda, unatrag par godina bila je testirana i na tisućama ispitanika u detaljnim kliničkim studijama za cjepivo protiv MERS-a, također uzrokovanog tipom koronavirusa, što im je omogućilo da relativno brzo razviju novo cjepivo. Jedna od prednosti ove moderne tehnologije u usporedbi s mRNA konceptom je i logistika transporta – cjepivo se može držati na uobičajenoj temperaturi hladnjaka.

No unatoč tome, za razliku od Pfizera i Moderne, Oxford i AstraZeneca nisu imali posve pravocrtni put u dokazivanju učinkovitosti cjepiva, pri čemu su najviše pažnje izazivali donekle zbunjujući rezultati kliničkih studija. Kod manje skupine ispitanika koji su svojevrsnom greškom dobili tek pola doze cjepiva rezultati su, i dalje neobjašnjivo, pokazivali vrlo visoku razinu zaštite – 90 posto. U kliničkim studijama gdje su ispitanici dobili pune dvije doze, uspješnost cjepiva u zaštiti od bolesti bila je manja, oko 62 posto. U sve četiri provedene kliničke studije, međutim, nije bilo dovoljno ispitanika starijih od 55 godina.

Za razliku od Velike Britanije koja je cjepivo autorizirala za upotrebu krajem prosinca, Europska agencija za lijekove (EMA) relativno je dugo procjenjivala dostupne rezultate kliničkih studija. U konačnici, cjepivo ChAdOx1 autorizaciju je za područje EU dobilo tek krajem siječnja, uz zaključak da su četiri kliničke studije na ispitanicima iz Velike Britanije, Brazila i Južne Afrike koje su uključivale oko 24.000 osoba pokazale da je cjepivo sigurno za korištenje. Ipak, EMA je svoju procjenu efikasnosti cjepiva na kraju temeljila samo na dvije studije iz Velike Britanije i Brazila, s obzirom da, kako navode, u preostale dvije nije bilo dovoljno slučajeva oboljelih od COVIDA-19 ni u kontrolnim skupinama koje nisu dobile cjepivo, da bi se mogla pravilno procijeniti efikasnost. EMA također nije uzela u obzir ni studiju gdje su ispitanici dobili samo pola doze cjepiva, pa je procjena Agencije na kraju bila da cjepivo Oxforda/AstraZenece ima 60-postotnu učinkovitost. Iako u trenutku autorizacije nije bilo dovoljno podataka o pacijentima starijima od 55 godina, stručnjaci EMA-e procijenili su da s obzirom na dostupne podatke, te na prethodna iskustva s mnogim drugim cjepivima, nije vjerojatno da će cjepivo biti neučinkovito kod starijih osoba. Sličnu preporuku donio je prošli tjedan i WHO.

U međuvremenu Oxford je u formi pre-printa (dakle, rada koji čeka službene recenzije) objavio nove rezultate na 5.500 ispitanika s dodatnih mjesec i pol praćenja, a koji ukazuju da se efikasnost cjepiva povećava nakon dužeg razmaka između dvije doze. Konkretnije, efikasnost nakon druge doze primljene tri mjeseca kasnije bila je 82.4 posto, što se poklapa s preporukom da se druga doza ovog cjepiva daje u periodu od četiri do 12 tjedana. Ista analiza pokazala je i da je efikasnost nakon samo jedne primljene doze 76 posto, te da analiza PCR testova u Velikoj Britaniji pokazuje da cjepivo za 67 posto smanjuje širenje virusa u populaciji. 

Poboljšano cjepivo trebalo bi biti spremno tek na jesen (FOTO: HINA/EPA/Joe Giddens)

Uslijed zamaha novih sojeva virusa koji se posljednjih tjedana šire svijetom, pri čemu se prvenstveno misli na tzv. britansku (B.1.1.7) i južnoafričku varijantu (B.1.351), cjepivo Oxforda i AstraZenece ponovo je pod lupom javnosti. Što se tiče britanske varijante koja je od nedavno zabilježena i u Hrvatskoj, preliminarni rezultati objavljeni u pre-printu za časopis Lancet ukazuju da cjepivo ostaje jednako učinkovito i kod ovog soja virusa, te da smanjuje virusno opterećenje kod pojave simptoma. 

To, međutim, ne važi i za južnoafričku varijantu koja ima dvije dodatne mutacije više. Studija s oko 2.000 ispitanika pod vodstvom Sveučilišta u Witwatersrandu u Južnoj Africi pokazala je da cjepivo AstraZenece pruža tek minimalnu zaštitu od blagih i srednje-blagih oblika bolesti izazvanih ovom varijantom. Južna Afrika objavila je da iz toga razloga obustavlja program cijepljenja. 

Ipak, preliminarne analize iz treće faze kliničkih studija, tvrde stručnjaci - uključujući i one iz WHO-a, pokazuju da cjepivo i dalje štiti protiv težih oblika bolesti koje izaziva ovaj novi i dosad očito najopasniji soj virusa. S Oxforda poručuju da već rade na drugoj generaciji cjepiva adaptiranog da štiti i protiv sojeva virusa sličnih B.1.351 varijanti, no poboljšano cjepivo trebalo bi biti spremno tek na jesen. 

Treba istaknuti da se donekle smanjena učinkovitost protiv južnoafričke varijante pokazala i kod Moderninog cjepiva, u njihovoj studiji izvedenoj u laboratorijskim uvjetima koja je kao pre-print objavljena krajem siječnja. Zaključak stručnjaka iz Moderne bio je da je cjepivo ostalo dostatno učinkovito kako bi se uspješno izborilo i s ovim sojem, no to zasad nije potvrđeno i kliničkim studijama.

Na koncu, najnovija studija, objavljena prije nekoliko dana, također u formi pre-printa, daje razloga za optimizam: znanstvenici s Oxforda pokazali su da je Pfizerovo mRNA cjepivo učinkovito protiv obje varijante virusa. U istraživanju sveobuhvatnijem od dosadašnjih kojima se proučavala učinkovitost cjepiva protiv varijanti, uzeti su uzorci krvi ljudi koji su preboljeli virus, te zdravstvenih radnika koji su dobili jednu ili dvije doze cjepiva. Uz to su izolirane i obje varijante - britanska i južnoafrička. Antitijela i T stanice iz krvnih uzoraka potom su testirane "protiv" varijanti, te originalne verzije virusa. Iako su antitijela dobivena poslije prve doze cjepiva tek djelomično mogla neutralizirati britansku varijantu, te su potpuno zakazala protiv južnoafričke, T stanice su i dalje dobro reagirale protiv svih sojeva virusa. No nakon druge doze cjepiva čak su i antitijela bila dovoljno jaka da se izbore protiv svih varijanti.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: HINA/EPA/Remko de Waal