S tugom i boli obavještavamo vas da nas je napustio naš drug Bekim Sejranović. Sjajni književnik i vrijedni prevoditelj iznenada je danas u Banjaluci preminuo u četrdeset i osmoj godini života. Sve što u ovom trenutku možemo napisati čini nam se sasvim besmisleno i suvišno. 

Ono što treba reći o Bekimu možda je najbolje rekao on sam u svom romanu „Nigdje, niotkuda“ za koji je dobio prestižnu Nagradu Meša Selimović, a koji opisuje jedinu konstantu u njegovom životu – nigdje i niotkuda.

RAZGOVOR S BEKIMOM SEJRANOVIĆEM: Bosna je sjebana, ali Norveška je gora

„Tako se osjećam. Sve mi je nekako privremeno. Nije to počelo kad sam otiš'o u Norvešku, nego kad sam bio još klinac. Starci se razveli, stara otišla u Rijeku, stari u Beograd, a ja ost'o kod nene i djeda. Onda bi oni dolazili kod mene, pa bi' ja onda otiš'o kod njih. Onda bi me vraćali. Tamo – vamo. Na kraju ja nešto kontam, bolje da nisu ni dolazili, da su me pustili kod djeda i nene pa bih znao: oni su mi bog i batina. Znaš 'ko ti je gazda i gotovo. K'o cuko. Znaš ko ti je gazda. I tako, nikad nisi u miru. I ono kad si rahat, kontaš da nešto nije u redu. Nisi navik'o da si rahat. Radi u tebi taj neki crv“, rekao je Bekim jednom prilikom kada smo prije nekoliko godina poveli dug i sadržajan razgovor. 

(FOTO: Lupiga.Com)

Rođen je u Brčkom 1972. godine, a već u trinaestoj godini s ocem seli u Bosansku Gradišku. Nakon toga, s planom da bude pomorac, odlazi u srednju pomorsku u Bakar. 

„Zapravo, stari me najprije htio dat' u vojnu školu, ali me nisu pustili zbog ravnih tabana. Sva sreća. Inače bih najeb'o. Što god je stari htio..., da sam njega sluš'o pogin'o bih do sad deset puta. I tako, ja sam kao dječak sebi namašt'o – bit ću pomorac. Zamišljao sam jedrenjake, palme, ostrva koja te čekaju i to. Međutim, kad sam ja u Bakru završio pomorsku shvatio sam da toga više nema. Oploviš cijeli svijet, ne daju ti da se iskrcaš u jednoj luci. Nema više: iziđeš u luku, napiješ se, zabavljaš i to. Sad samo brod“, govorio je Bekim.

Do 1993. godine živi u Rijeci, a s ratnim godinama, nakon nekoliko neugodnih situacija, odlazi u Norvešku. Kaže, mislio je da ide na dva-tri mjeseca, dok se malo ne smiri … U kasnijim godinama, po vlastitom priznanju, želio se vratiti živjeti u Rijeku, ali nikada nije, barem ne na duže. Posljednjih godina živio je na relaciji Oslo – Zagreb – Ljubljana – Banja Luka. U Oslu je magistrirao južnoslavensku književnost, a osim što je pisao, uglavnom autobiografske priče gdje beskompromisno progovara o borbama koje je u životu prolazio, kako sa svojom okolinom, tako i sa samim sobom, preveo je nekoliko knjiga s norveškog jezika i priredio antologiju norveške kratke priče „Veliki pusti krajolik“.

(FOTO: Lupiga.Com)

Iza sebe je uz spomenuti roman „Nigdje, niotkuda“, ostavio i knjigu kratkih priča „Fasung“, romane „Ljepši kraj“, „Sandale“, „Tvoj sin Huckleberry Finn“ i, posljednje, „Dnevnik jednog nomada“ iz 2017. godine. Bekim i japanski redatelj Moku Teraoka 2011. godine snimili su dokumentarac „Od Tokija do Morave“, ploveći četiri mjeseca od Save do Morave. Obožavao je Brčko i rijeku Savu i bio impresioniran plovidbom po rijeci. O tome je ovako govorio: „Kad u Brčkom sjedneš na brod možeš stić' sve do Crnog mora. Možeš u Istanbul ili od Brčkog ideš rijekom sve do Amsterdama. Znam jednog tipa koji je tako iz Amsterdama došao do Siska. To je sve plovno, povezano, samo što ljudi o tome više ne razmišljaju. Sad imaš autoputove, ali rijeka je u davna vremena bila najbolja za putovanje. I znaš šta, prekrasna je priroda. Znaš ono, šumetina, čaplje. Da nekom pokažeš slike i kažeš da si bio u Amazoni – ljudi bi ti povjerovali“

Na Lupigi smo objavljivali brojne Bekimove priče kao što su "Zagrebački nadgrobni spomenici" u Lupiginom serijalu "Priče iz zagrebnog života" ili „Dabogda Tito umro“ ili „Pa ne možete vi sebe tek tako proglasiti Hrvatom“, a razgovor koji smo vodili u ožujku 2014. godine do danas će ostati primjer kako jedan književnik u javnim istupima može biti beskompromisan i otvoren. Bio je jedan od najboljih. Nedostajat ćeš, druže!

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Lupiga.Com