„Sukob autoriteta i poslušnika, uskogrudnost malih moćnika u sredinama gdje sve od njih ovisi, ispraznost i podlost sadržaja nekih društvenih mreža na kojima je, naravno anonimno, moguće sve izreći i svakoga ocrniti bez ikakvih posljedica, položaj boraca iz nedavnog rata, mjesto i uloga žene u društvu danas, prijetnje Isilovaca svakome koji ne misli isto kao oni, migranti u potrazi za novim domom – neke su od tih scenskih slika u kojima nije teško prepoznati trenutke života i društva u kojem jesmo“, tako je Lupigin kazališni kritičar Mladen Bićanić opisao „Pedagogiju otpora Branka Ćopića”, predstavu jednog od najboljih kazališnih režisera na ovim prostorima, Zlatka Pakovića, koja u nedjelju gostuje u zagrebačkom Exitu.

Predstava je u Exitu na rasporedu u 20 sati, a na ovom mjestu Lupiga vam poklanja ulaznice za ovo izvrsno djelo. Nećemo postavljati nikakva pitanja i testirati vaše znanje. Jednostavno je – prvo dvoje čitatelja koji nam pošalju e-mail na urednistvo(at)lupiga.com dobit će svaki po dvije ulaznice za „Pedagogiju otpora Branka Ćopića”.

Za one koji neće imati tako brze prste, reći ćemo da je ovo trenutno jedinstvena prilika da u Zagrebu pogledate ovo Pakovićevo ostvarenje, obilježeno impresivnom glumačkom postavom. Naime, predstava se u Exitu igra samo u nedjelju, nakon čega se seli u Beograd gdje će 28. studenog biti izvedena na Prvom Reflektor teatar Festivalu. 

PEDAGOGIJA OTPORA BRANKA ĆOPIĆA: „Ko su danas ti tamni dželati u ljudskom liku?“

Kako smo već pisali, Paković Branka Ćopića ne doživljava (samo) kao pisca za djecu, već kao odgajatelja koji nas vlastitim primjerom podučava otporu. Beskompromisna dosljednost iritantna je karakteristika što dugoročno rovari kontra površnosti, komocije i partikularnih interesa. 

Predstava je premijerno je odigrana na prošlogodišnjem Bihaćkom ljetu i odmah, kao i gotovo sve što Paković radi, izazvala određene kontroverze. Tu je premijeru popratio i Lupigin kritičar primijetivši kako je predstava „usredotočena na govor, odnosno razotkrivanje istine i laži na našoj društvenoj sceni, a kroz prizmu djela i života čovjeka koji se sa onim što se tih, osamdesetih godina prošloga stoljeća događa u društvu za koje se iskreno borio, nije mogao pomiriti“. 

„Pedagogija otpora Branka Čopića“ nastala je u koprodukciji Pozorišne scene Krajine, Narodnog pozorišta Tuzla, Kulturnog centra Bihać i Kulturnog centra Novi Pazar, a u koprodukciji Centra OMAHA Cazin. Glazbu za predstavu potpisuje Jasmin Hadžisadiković, a sklopljena je od devet scena u kojima glavne uloge tumače Siniša Udovičić, Mirza Salihović, Erna Begatović, Elvis Jahić i Adnan Omerović.

Poput Ćopića, ni Paković nije imun na boljke društva, a ne boji ih se demokratski podijeliti i s onima koji ga možda ne žele čuti, a rado bi mu zabranili i da režira. Naime, početkom godine u Zenici je umalo linčovan nakon praizvedbe predstave „Grobnica za Borisa Davidovića, kako je danas zidamo” kada su zenički intelektualci, braneći islam, navalili u napad na beogradskog režisera. Međutim, Zlatko Paković nije omiljen niti u rodnom gradu gdje mu velike kazališne kuće pod utjecajem vladajuće elite, uz različite izlike, dozvoljavaju da se kod njih eventualno pojavi tek u ulozi gledatelja, a nikako kao režiser. Najdalje su pak otišli u Podgorici čiji su gradski oci lani zabranili izvođenje predstave „Pier Paolo Pasolini režira Strašni sud”. U predstavi se pojavljuju predsjednik Crne Gore Milo Đukanović i patrijarh Srpske pravoslavne crkve Porfirije, no Grad Podgorica nije predstavu smatrao adekvatnom za ciljeve i vrijednosti koje promoviraju.

Ramiz Huremagić iz Centra OMAHA o predstavi govori ovako: „Mi inače na nju gledamo kao na naš skromni doprinos pokušaju da očuvamo sve ono što Branko jeste bio i šta mu je bila životna misija. Tako da je logično da predstava obiđe Brankove gradove, a i sam Branko s nama. Osim Bihaća, tu su Zagreb i Beograd, a u decembru igramo i u Sarajevu. Na određeni način bih se usudio reći da je Branko naša štafeta. Najmanje što zaslužuje, jeste da se ukaže u svim ovim sredinama koje su se, uglavnom i u potpunosti, odrekle našeg Brančila. No, mi smo ubijeđeni da širom nam bivše zemlje još uvijek žive ljudi koji znaju koliko je Ćopić bitan, i što je još važnije – relevantan. Na žalost, među ovim gradovima nema Brankove rodne Bosanske Krupe, koja još nije našla za potrebno i shodno da vrati sebi svog Branka. Biće da još nije vrijeme za tako nešto.“

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Centar OMAHA