"KONAČNO! Dnevni boravak može lagano počet s radom, makar jednom tjedno obzirom na druge obveze zaposlenika. Vrata Boravka bit će otvorena srijedama od 10 do 18 sati. Pravovremeno javimo eventualne promjene. Dobro nam došli u novi Boravak na adresi PREČKO 33!", objavio je, sudeći po velikim slovima, uzbuđeni Danijel Vuga, voditelj zagrebačkog Doma nade, dnevnog boravka za beskućnike.

Radi se, naravno, o istom onom domu koji je prvog travnja ostao bez krova nad glavom - u raskoraku između prethodne adrese, iz koje su morali iseliti zbog prodaje stana u kojem su obitavali, i buduće adrese, naprasno otkazane nakon što su gazde shvatile da su iznajmile svoju nekretninu ljudima što pomažu jednoj od najstigmatiziranijih društvenih skupina, beskućnicima.

Dnevni boravak za beskućnike izbačen na ulicu!

Pri useljenju pomogla je i Deseta gimnazija "Ivan Supek" - donirali su klupe, koje su ujedno i sredili. Bilo je tu i donatora usluge prijevoza, darovatelja boje i kistova, te raznih volontera.

Ovo je već četvrta lokacija na koju se seli dnevni boravak za beskućnike.

Godinama bili nepoželjni podstanari, čak i za Crkvu

No, spomenimo ovdje i da je sudbina dnevnog boravka za beskućnike, koji je prethodio ovome u organizaciji Doma nade, vrlo zanimljiva. Crkva mu je, naime, nakon samo godinu dana uskratila gostoprimstvo. Vodila ga je udruga Ulični suputnik, a nalazio se u zagrebačkom Sigetu, u prostorima Hrvatske franjevačke provincije Sv. Ćirila i Metoda. Sedamdesetih godina 20. stoljeća u Sigetu je izgrađena prva i najveća novozagrebačka Crkva. Kako piše na stranicama Župe Svetog križa, sakralna građevina zauzima površinu od 1.500 metara kvadratnih, visine je 28 metara i ima zvonik od 33 metra. Tu je i samostan od 800 kvadrata. Uličnom suputniku, zajedno s još dvije udruge, crkva je ustupila sedamdesetak kvadrata. U tom skučenom prostoru djelovao je dnevni boravak, a svaka je udruga imala i odvojene sobe za urede. Morali su napustiti prostor, jer nisu imali novca.

Boravak u Badalićevoj napustili su proljetos, jer je vlasnik odlučio prodati stan (FOTO: Lupiga.Com)

"Nekako se krpalo godinu dana, ali nije bilo dovoljno donacija i novca da se plaćaju režije, ako se sjećam dobro. Uvjet je bio da sami plaćamo režije koje su iznosile nekakvih 1.500 do 2.000 kuna", kaže nam Blaž Grbac iz Uličnog suputnika. Za preostale dvije udruge pretpostavlja da još uvijek borave u tom prostoru. Projekt dnevnog boravka zatim je predan udruzi Dom nade, jer su oni uspjeli doći do financija.

ReStart

Od početka djelovanja udruge, kroz dnevni boravak prošle su stotine korisnika, a broj zainteresiranih se, s obzirom na širenje glasa o boravku, ali i na sve očajniju situaciju u društvu, povećava.

Premda bi bilo najkorisnije da se nalazi u centru grada, što je tu je - beskućnicima će konačno biti na raspolaganju dnevni boravak, u kojem se mogu zadržavati preko dana, okupati se, oprati veš, popiti kavu, ošišati se, koristiti internet, spremiti se za razgovor za posao.

Upravo je ponovno zaposlenje jedan od glavnih ciljeva dnevnog boravka za beskućnike. Između selidbi Dom nade je zajedno sa Gradom Zagrebom, Socijalno-uslužnom zadrugom Martinov plašt, Pravnim fakultetom zagrebačkog sveučilišta, Caritasom Zagrebačke nadbiskupije i tvrtkom Hedona d.o.o., pokrenuo projekt ReStart. Cilj mu je poticanje razvoja socijalnih usluga za podršku beskućnicima u svrhu podizanja zapošljivosti i integracije na tržištu rada.

U Zagrebu, prema procjenama, živi oko 400 beskućnika, a njih oko stotinu bi trebalo biti uključeno u prvu fazu projekta ReStart, koja bi trebala potrajati 14 mjeseci. Financije za ovaj pilot projekt, u vrijednosti od 1,5 milijuna eura, osigurane su kroz Ugovor o dodijeli bespovratnih sredstava iz Europskog socijalnog fonda, a uz Grad Zagreb supotpisnici su i Ministarstvo socijalne politike i mladih te Hrvatski zavod za zapošljavanje.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Dom nade/Facebook