Autor, prof. dr. sc Ivan Markešić, sociolog je religije i znanstveni savjetnik na Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar. 

Kao jedna od mnogobrojnih udruga civilnoga društva, Katolička crkva u Republici Hrvatskoj zacijelo doprinosi općemu dobru društva. Ona je to – bez obzira na političke okolnosti - činila kroz povijest na raznorazne načine. I, neprijeporno je, ona to čini i sada. Međutim, temeljem najnovijih javnih očitovanja nekih njenih najviših predstavnika, sasvim razložno se postavlja pitanje hoće li ona to moći i dalje činiti bude li tako javno i bez zadrške podržavala samo jednu, i to onu tzv. "desnu političku opciju", bude li, dakle, svojim vjernicima, ali i "ljudima dobre volje", preporučivala da „svoje mreže bacaju samo i isključivo udesno“. 

Postavljeno pitanje dodatno se pojavljuje opravdanim, ako se zna da se time zanemaruje više od polovice hrvatskih katolika koji ne misle kao možebitno većina njihovih biskupa i svećenika, koji dakle ne misle glavom okrenutom „nadesno“. 

Zapravo, ne bi li se iz svega toga moglo postaviti barem dva sljedeća pitanja: 

1. Je li uistinu kršćanski – a hrvatski kler stalno se poziva na nauk Isusa Nazarećanina – izgrađivati društvo, u kojemu žive kršćani različitih političkih usmjerenja, bez sudjelovanja onih koji svoje mreže bacaju 'nalijevo' ili, pak, u sredinu, u centar, odnosno s MOST-a na obje strane? 

2. Je li - radi dobrobiti Katoličke crkve i Isusova nauka (upućenog svim ljudima bez obzira na stranačku privrženost) - konačno došlo vrijeme da katolički kler prihvati činjenicu postojanja političke punoljetnosti hrvatskih katolika, da nisu „stoka sitnoga zuba“ kojoj su potrebni čobani, i da se barem jedni izbori u Republici Hrvatskoj, svejedno tko bi mogao biti izborni pobjednik, održe bez njihovog izravnog uplitanja u njih. 

Razlog postavljanja tih i takvih pitanja jest tradicionalna navada hrvatskoga katoličkog klera da i dalje osjeća potrebu uoči izbora obraćati se porukama državljanima Republike Hrvatske – ma gdje oni bili – koju bi političku opciju trebali izabrati na danim izborima. Kao što je već poznato, uoči predstojećih izbora za Hrvatski sabor, u nedjelju 8. studenoga 2015. godine, takvu poruku najprije je poslala HBK - Hrvatska biskupska konferencija (19.10.2015. godine: Birajte valjane, pouzdane i nesebične ljude!), potom je to učinio Glas Koncila iz (naliv)pera svoga glavnog urednika (25.10.2015. godine, Upropašteni mandat), a nakon njega – smatrajući sve to nedovoljnim - svoju predizbornu poruku poslao je osobno i sâm kardinal Josip Bozanić (27.10.2015. godine) naznačujući u toj poruci da je „na ovim izborima potrebno birati one ljude i političke programe koji će sutra moći iznjedriti snažnu, dugoročnu, solidarnu, ali uvijek državotvornu viziju rješenja pitanja otvorenih migracijom“, pri čemu bi, smatra kardinal, bilo prije svega potrebno „izvršiti prekid slabljenja hrvatskoga državnoga sustava i državnih institucija.“ 

"Bacite mrežu na desnu stranu" (SCREENSHOT: Facebook)

Nije trebalo puno ni dugo čekati, u stopu su ih počeli pratiti seoski župnici sa svojim pisanim porukama župljanima.

Zapravo svi ti klerikalni pokušaji sasvim jasno pokazuju da neki hrvatski biskupi i neki svećenici svoje vjernike ne smatraju toliko dovoljno politički zrelim da bi znali kojeg pojedinca i koju političku opciju bi bilo mudro izabrati pa im je to, onako pastirski (da ne kažem čobanski: pastir = čoban) potrebno ša(p)nuti, dakle kazati u uho, i to u oba uha. 

Temeljem sadržaja iz sedam točaka koje je u gornjoj poruci dala HBK vidljivo je da biskupi vjernicima preporučuju da biraju pouzdane i nesebične (a ZNA SE u kojoj se partiji takvi 'altruisti' nalaze) kako nas tijekom njihova novog obnašanja dužnosti ne bi iznova zahvatila ravnodušnost i napalo malodušje. A katolicima se to neće dogoditi jer će se oni – svejedno kakvim (pred)bračnim životima živjeli – zauzimati za pravi kršćanski brak i njegove vrijednosti, za očuvanje dostojanstva i časti cijele Nacije (jer nitko od njihovih zbog krađe i otimačine nije u zatvoru) i svakoga pojedinca ponaosob, ali i koji će govoriti istinu o Domovinskome ratu (sve dok ta istina bude na korist onih koji upravljaju emocijama najranjivijih skupina u društvu). Posljednja preporuka članova HBK glasi da svećenici trebaju čuvati crkvene prostore „od bilo kakve predizborne aktivnosti“.

Nažalost, nisu se sva slova ove poruke ni osušila, a već je krenuo val pisanih preporuka iz crkvenih prostorija na koju stranu "baciti mriže".

Međutim, iz komentara Upropašteni mandat glavnoga urednika tjednika „Glas Koncila“ (kao jedne od utvrda hrvatske katoličke rekonkviste = ponovnog osvajanja 'zabludjelih' i trenutno 'izgubljenih' hrvatskih katoličkih 'ovčica' i njihova konačnog povratka u krilo Svete Majke Crkve katoličke) koji se pojavljuje tjedan dana nakon izjave HBK (točnije, 25.10.2015. godine), prepoznajemo opet onu „pravu istinu“ o tome koga zasigurno najveći broj katoličkih svećenika, a time – nadaju se – i hrvatskih katolika, neće podržati na nadolazećim izborima. A ti 'upropastitelji mandata' su zacijelo lijevo orijentirane stranke na čelu sa SDP-om – na čelu sa socijaldemokratima i njihovim koalicijskim partnerima. I, naravno, njih ne treba birati.

U tu svrhu, u spomenutome komentaru Glasa Koncila sasvim jasno se kao obrazloženje kaže da je Vlada Kukuriku koalicije „zaustavila demokratski proces i pokušala vratiti kontinuitet s komunističkim razdobljem, potencirala moć i svojevrsno ideološko nasilje manjine nad većinom, otežala stvarni izlazak iz gospodarske krize, iz teškoća nezaposlenosti, siromaštva, izumiranja i iseljavanja mladih, dodatno financijski zadužila svakoga hrvatskoga stanovnika“. Teško da se od ove i ovakve ocjene o jednoj vladi koju su – da ne bude zabune izabrali katolici - moglo dati težu i goru ocjenu. Gotovo pa neprijateljska vlada! A to sasvim jasno znači poruku za one koji će u nedjelju izići na birališta: katolici, ako ste prošli put grdno pogriješili pa izabrali Kukuriku koaliciju, imate sada priliku ispraviti tu veliku i gotovo pa neoprostivu pogrešku. Učinite sljedeće: ne birajte nikoga iz spektra lijevih stranaka, posebno ne one uključene u koaliciju sa SDP-om, svejedno koliko u njima bilo katolika. Pa, čak ni one koji bi s njima nakon izbora mogli koalirati pa makar se zvali i MOST.

Glas Koncila - vjere nedostojno (FOTO: Novilist.hr)

Tim svojim činom neki katolički crkveni prvaci još jednom - i to sasvim otvoreno - demonstriraju dodijeljenu im, ali ničim zasluženu društvenu moć odlučivanja o tome što je za hrvatske građane dobro, a što loše. Međutim, oni time i nehotice pokazuju da Katolička crkva u Hrvatskoj – barem što se spomenutih uglednika tiče - nije Crkva svih hrvatskih katolika u RH i izvan nje, nego je to (barem je oni takvo predstavljaju) jedna uistinu sitnošićardžijska grupacija kojoj nije dosta što može vladati ljudskim dušama, nego bi željela pomoću svojih političkih zastupnika vladati i tuđim džepovima. I to unatoč činjenici da je Katolička crkva u RH, jednako kao i s vlastima HDZ-a, 'prosperirala' i s vlastima SDP-a, koji joj u prošlome mandatu ni jednoga momenta nije namjeravao uskratiti bilo što od onoga što je određeno ugovorima između Svete Stolice i Republike Hrvatske. 

Upravo je tim pojedincima u Crkvi jako važno sačuvati ugovorima stečene privilegije, među kojima su ne samo redovita nego i pozamašna primanja iz Državnoga proračuna, ali i zadržavanje vjeronauka u pred-, osnovno- i srednjoškolskim ustanovama, čime se rješavaju financiranja mnogih crkvenih ljudi i njihovoga mirovinskog osiguranja.

Međutim, kako sada stvari stoje, najvećemu broju klerika u Crkvi je najvažnije da na ovim izborima SDP izgubi, a HDZ pobijedi. A sve, tobože, zbog povijesnoga komunističkog nasljeđa kojeg kao baštini SDP, zaboravljajući pri tome da je broj bivših članova Saveza komunista bio i ostao puno veći u HDZ-u negoli u SDP-u, i da je prvo vodstvo HDZ-a na čelu s predsjednikom Franjom Tuđmanom bilo gotovo sa 100 posto komunističkim i nešto manje s udbaškim nasljeđem. 

No, kako znamo, hrvatsko biračko tijelo je politički i stranački heterogeno. Svi dosadašnji izbori su pokazivali i pokazali, a zacijelo će pokazati i ovi nedjeljni, da se hrvatski katolici u tuzemstvu i inozemstvu (a prema popisu iz 2011. godine ima ih preko 87 posto od ukupnoga broja stanovnika u RH) ne povode za izjavama svojih biskupa, a kamoli prema preporukama Glasa Koncila. Stoga i ne čudi dojam da mnogi u Katoličkoj crkvi u Republici Hrvatskoj „pušu na hladno“ i troše toliko (ne)potrebne energije u „borbi protiv vjetrenjača“ – protiv „bauka komunizma“ – koji eto kao da ponovno kruži nad Hrvatskom. U tu svrhu stvara se jedan lijep i skladan jednorupni (jednobudžni → budža = rupa, rupica) puhački talambasni orkestar koji će svoj neprocjenjivi doprinos dati kod ispraćaja postojeće vlasti na 'smetlište povijesti'. Barem se takvome ishodu nadaju mnogi crkveni katolici. 

Međutim, bojim se da će zbog zabacivanja mreža s MOST-a i na lijevu i na desnu stranu morati u ponedjeljak ujutro zapjevati onu staru i dobru i nakon opijanja lošim vinom otriježnjujuću pjesmu Željka Bebeka: 

Šta je meni ovo trebalo,

vodu pijem, vino prolijevam,

bolje da i nije svanulo,

tebe gubim, a nju ostavljam.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Lupiga.Com

Ovaj tekst nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u sklopu projekta "Ustavne vrednote u doba krize".