Iskreno rečeno užasno mi je na ulici vidjeti ljude koji su iskorišteni kao reklame. Ne mislim ovdje na one koji imaju neke majice ili stoje pa dijele neke letke, već na one ljude-hrenovke, ljude-hamburgere, starinske ljude-sendviče ili pak na one nove ljude-sendviče koje je patentiralo i zaštitilo najpopularnije televizijsko lice Hrvatske, Tarik Filipović, ma znate to su vam oni što svijetle. Dakako nemam ništa protiv ljudi kojima je taj posao jedini ili čak najzgodniji način zarade, već protiv onih koji za takav oblik oglašavanja koriste ljude i na svojevrstan način ih ponižavaju (što god oni rekli o tome, to je moje osobno mišljenje koje mi nitko ne može oduzeti i o kojem sa mnom nema svrhe raspravljati).
Dakle, u Japanu su otišli korak dalje od Tarika i, čini mi se da reče, njegovog dobrog prijatelja s kojim je zajedno iskoristio ideju, te je jedna tamošnja reklamna agencija nabila ljudima TV šljemove na glavu i poslala ih da lunjaju određenim dijelovima grada. Dakako, ti šljemovi su zapravo pravi televizori na kojima se neprestano vrte reklame (kojim principom ne znamo, jer o tome nismo obaviješteni). Prva je led probila japanska pivarska tvrtka Suntory, a hoće li upaliti njihove reklame plasirane u Svijet na ovaj način, preostaje nam tek da vidimo i smijemo se novim izumima, sve sofisticiranijima, ali na staroj klasičnoj metodi. Ja njihovo pivo ne bih popio! "Kod nas" u inozemstvu se to radi drugačije: kupiš si Smarta, uzmeš Oglasnik, nazoveš tipa, on dođe, namontira ti tablu na stražnjem dijelu Smarta, da ti 600 eura i potpišete ugovor da će doći za tri mjeseca i skinuti tu tablu s reklamom. Eh, još samo da imam za Smarta i da sam "kod nas" u inozemstvu …
Dakle, za kraj samo jedno: Bravo Japanci, bravo Tariče!