Iza nas je mjesec novembar s kojim su nam stigle studen i magla. Prava je prilika da se s njime oprostimo uz sjajnu pjesmu Ive Andrića „Jedan novembar“. Pjesmu je Andrić napisao 1918. godine, a na ovom mjestu kazivat će vam je Ivan Marinković.

Inače, Andrić je kao mladić intenzivno pisao poeziju. Već kao devetnaestogodišnjak u Bosanskoj vili objavio je stihove u prozi „U sumrak“ i „Blaga i dobra mesečina“. Iste godine kada je napisao „Jedan novembar“ u Zagrebu mu je objavljena prva zbirka stihova u prozi „Ex Ponto“, a dvije godine kasnije u Beogradu mu je tiskana i zbirka „Nemiri“. Andrićeva lirika koja za njegovog života nije bila sabrana u knjigama objavljena je 1976. godine s naslovom „Šta sanjam i šta mi se događa“.

Na kraju ovog YouTube videa možete čuti i glas samog Ive Andrića dok čita dio svoje priče "Lica".

Jedan novembar

Studen. Duboka noć.
Izdaleka prozori kuća
svetle.
Svetlost se stazama toči
ko mnogih tihih sreća
vezenih na platnu noći.

Vidim kako je dobro imati noćas svoj kut,
sporo i bez svrhe idem,
gola mi stabla beleže put.
– o dobri ljudi, gorko je meni
kad blješte oči vaših sreća
na moje mrtvo polje,
pa ipak sumnjam i ne znam ni noćas
ni šta je dobro, ni šta li je bolje.

Sam svojim dahom grejem smrzle ruke
i slušam kako vreme neumorno
okreće točak,
večno i sumorno,
svetlost i tamu hiteć da sjedini,
i pređe pokrov, velik i jedini,
za moju sumnju i za vašu veru,
za vašu sreću, kao i za moj bol.

Lupiga.Com

Naslovna fotografija: Pixabay