Smiješi mi se životni zgoditak. Da postanem bogata i slavna persona. Koja je sada, u međuprostoru od jučer ka sutra, najčešće non grata, ali, ništa nije za vijeke vjekova, pa neće ni to biti. Moram prije toga objaviti privatni i javni natječaj za izbor dobroga advokata. Da on jedan sve zna i da se dobro razumije u sve oblike kaznenoga zakona, da su mu olakšavajuće okolnosti slabija strana, a jača ono o čemu malo zna. I da ima strpljenja saslušati moje ideje, planove, namjere i želje.

Može i Lepoglava, nema problema (FOTO: Lupiga.Com)

Dakle, željela bih veći dio preostalih godina života provesti u zatvoru. Iako nikad nisam bila ni u jednome od njih, čak ni u posjeti, puno toga znam, ljudi zalaze, rade, vide, pričaju, objavljuje televizija. Glamurozno. Zatvorenicima zajamčena sva građanska prava, pa i razne izborne komisije imaju mjesto u tim ustanovama. Grije ih centralno, biraju dan ranije što će sutra za ručak, imaju apartmane ili poluapartmane, dnevne boravke, sportsku dvoranu, vanjsko igralište, dograđuju se novi, superkomforni paviljoni, po želji, garsonijera za jednu ili dvije osobe. Nešto malo i rade, zavisno za što imaju sklonosti, mogu učiti pjevati, plesati, pisati, slikati. Dostupni im kompjutori. Obrađuju svoje cvjetne aleje i gredice povrća koje će kasnije imati na raznolikom meniju. Poslije ručka obavezno desert. Imaju vremena i za transcendentalnu meditaciju, autogeni trening i pilates, kao i za Bibliju. Vrlo lako mogu postati neka druga osoba. Kod doktora i zubara ne čekaju red, dovezu ih, ulaze čim stignu u čekaonicu, takav tretman su zaslužili. Ne otplaćuju kredite, ne plaćaju račune za struju, vodu, odvodnju, smeće, TV pretplatu.

Ima vremena i za čitanje, a načula sam da u lepoglavsnkoj kaznionici ima dosta zanimljivog štiva (FOTO: Uprava za zatvorski sustav)

Jedino, kažu, nisu slobodni. Kako bi opet možda nekoga navukli na drogu, prisilili na prostituciju, pijani pregazili dvoje – troje mladih ljudi, pobili preostale članove familije, porazbijali automobile, izloge, ljudima glave, izlomili im ruke i noge. Opljačkali one koji imaju manje od njih. Ili, možda, ne bili ni za što krivi, samo su držali lojtru onome koji je krao, ne znajući što taj zapravo radi. Posprema li ili rasprema.

HRVATSKI ZATVORI: Lepoglava, Turopolje, Lipovica i Zagreb spremni za prihvat visokih gostiju

(PRE)ŽIVJETI U HRVATSKOJ: Dosta mi je svega, želim otići što dalje odavde!

Koja bih ja to bila budala kad ne bih sve to željela. Nema brige oko drva za zimu, oko cijene paprike i paradajza za ajvar, preračunavanja na koliko ću rata moći kupiti knjige i bilježnice za novu školsku godinu. Ne bi me se ticalo što je svaki dan u dućanu sve skuplje, ne bih stalno morala misliti kad je ono jeftina struja. Briga me za ratove na dalekom Bliskom istoku, ne kupujem benzin, država mi ga plaća. Penzija, kakva god da jest, skuplja se i taloži, u banci, to mi nitko ne može uzeti, to su moji minuli uloženi znoj i pamet. Kao i sve one nekretnine i pokretnine što sam ih, zahvaljujući raznim oblicima sposobnosti, razdijelila užoj i široj familiji. Pod uvjetom da mi ih jednoga dana vrate. Kad me država i sudovi ostave na miru.

Nema više brige kad je jeftina, a kad skupa struja (FOTO: HEP)

Kad izađem, odmorna, čila i vedra, navikla na TV kamere, mnogobrojne novinare koji baš radi mene satima džonjaju na trotoaru, mogli bi mi pofaliti teretana, aerobik, dnevne novine, obavezan popodnevni odmor. Možda i zatvoreni bazen, vjerujem da će ga, dok budem boravila u zatvoru, tamo i sagraditi. Vjerojatno onda neću ni htjeti izaći na takozvanu slobodu.
Gdje će me dočekati kao pravu celebrity osobu. Davat ću autograme, islikavati se, dobivati na poklon garderobu poznatih marki, možda mi netko sponzorira i kakav automobil. Jer, u međuvremenu sam stotinu puta bila na TV ekranima, domaćima i inozemnima, u svim mogućim pozama, dok hodam, sjedim, buljim, smijuljim se, mašem gledateljstvu. Proanalizirane su sve varijante moga zatvorskoga odijela, ocijenjeno ono za nedjelju i praznike, prodiskutirane mokasine, tenisice i štikle, iskritizirana i duga i kratka kosa, ismijani narančasti pramenovi i ljubičasti lak za nokte. Iz zatvora izlazim kao zvijezda, što nikada ne bih postala „u civilu“.

Jasno vam je da sam sve razradila do sitnice, odredila sam i koliko godina želim tako opušteno i na vaš račun živjeti, samo to neću javno reći. Mora nešto ostati i tajna, ta o zatvoru je riječ. I, koja je uloga advokata u ovom planu? Imam problem sama sa sobom. Ne bih, ipak, htjela nikome nanijeti ikakvo zlo, samo želim da meni bude bolje. Tu je pravi advokatski završni ispit. Ne kako dokazati da nisam učinila ono što jesam, nego kako uvjeriti sud da jesam učinila ono što nisam. U toj virtuoznosti leži nada za moj lakši, jednostavniji i sigurniji život. Primam samo opširne ponude.

Lupiga.Com