Nije više riječ o Damiru Polančecu, pa bio on kriv ili prav u slučaju nekakve studije koja tehnikalijama podzemlja rješava međunacionalne probleme u Vukovaru. Riječ je o tzv. pravnoj državi na sliku i priliku  suca Ivana Turudića, koji se služi  pozom i retorikom pravedničkoga gnjeva kako bi zasjenio javni pogled na HDZ-ovo podzemlje. Poza je, pak, zaostala iz radionice sanaderovskih spin - trikova.

„Činjenica je da ste na taj način htjeli steći političke poene jer ste izvršavali nalog premijera, no to nije bitno za utvrđivanje krivnje", reče Turudić, objašnjavajući svoju presudu dok su novinari i fotografi  još nazočni u sudnici. Jer naknadno napisano obrazloženje, koje prakticiraju njegovi kolege, nikada ne postiže tako opsjenarske efekte. 

Ali da Turudić nije oružje HDZ-a - kako u kadroviranju, tako u presuđivanju - ne bi se ni našao u položaju da sudi Damiru Polančecu, prignječenom samo da „propjeva“.  Posljednjih godina munjevito je napredovao u pravosudnoj hijerarhiji, dijeleći s Mladenom Bajićem uloge koje režira ista HDZ-ovska instanca: jedan piše optužnice, drugi ih sudski potvrđuje.

HDZ-ov POLITIČKI MALJ

Zato pismo koje je Damir Polančec nakon jučerašnjega izricanja presude uputio medijima spada u štivo koja ne šokira sadržajem, koliko novim primjerom potpune ravnodušnost domaćega političara, bilo koje stranke i ideologije, prema  HDZ-ovom „državotvornom“  monstrumu.  Pokazuje, naime, da postoji samo jedna situacija u kojemu domaći političar - pa tako i Polančec -  primjećuje da je Hrvatska predmet neograničenoga partijskoga terora. To je, naime, onaj trenutak kada  HDZ-ovski politički malj njih osobno zahvati.  

Dakle, potpuno je točno da je Vladimir Šeks intimus suca Ivana Turudića. Poznanstvo HDZ-ovoga uglednika i današnjega suca glasovito je još od HDZ-ovog frakcijskog obračuna s Ivićem Pašalićem. Treći unutar kružoka zove se  Miroslav Šeparović. Uoči ustavnih promjena lansiran je u Ustavni sud, instituciju koja nikako ne smije detektirati da se Hrvatska nalazi u protu - ustavnome stanju, osobito glede Tudurića.  Tako čvrsta pravosudna trojka samu sebe održava, unutar HDZ-ove vlasti, još više za budući  HDZ-ov gubitak vlast. 

Zahvaljujući solidarnosti „trojke“, koja bi bila klasificirana u protu - državnu urotu da nije HDZ-ovska, Turudić ne samo da je munjevito napredovao, nego je u svojim nejakim sudskim kapacitetima kumulirao tri ključne funkcije: šef je uskočkog odjela zagrebačkog županijskog suda, sudi u gotovo svim predmetima koji su značajni za  HDZ i upravlja Državno - sudbenim vijećem koje odlučuje o imenovanju i smjenjivanju sudaca po cijeloj Hrvatskoj. Donošenjem novoga Ustava, DSV je trebalo raspustiti. Činjenica da je Turudićev DSV nastavio djelovanje mimo Ustava poznata je Jasni Omejec, predsjednici Ustavnoga suda,  Ivi Jospoviću, predsjedniku države, Zoranu Milanoviću, predsjedniku SDP-a. Nitko od njih ne reagira, smatrajući valjda da  je problem ustavnosti od značaja tek ako ugrožava njihove vlastite pozicije.

Ukratko, svi u tome muklo i solidarno sudjeluju, kako je Poalnčec sudjelovao u Vlasti dok se nije našao u Remetincu.  To je jasnije zašto je cjelokupnoj parlamentarnoj opoziciji  danas tako teško ustvrditi da je premijerka Kosor - znala ili ne znala za „državotvornu“ pljačku -  grješna kao konzument svih njezinih financijskih plodova.   

TAJNOVITI SUSRETI

Nadalje, potpuno je istinita Polančecova tvrdnja da se nakon izlaska iz remetinačkoga pritvora susreo, ne samo s Jadrankom Kosor nego također s Vladimirom Šeksom, o čemu je PortalOko izvijestilo dok su tajni sastanci optuženika i HDZ-ovaca  bili  aktualni. Svi HDZ-ovski menadžeri i političari koji su postali predmet Uskočkih progona – pa tako i Polančec - proizlaze iz Šeksove opsesivne fiksacije na Ivu Sanadera. Instalirao je Sanadera na čelo HDZ-a, služeći se svim podzemnim pravnim, političkim i nasilnim sredstvima. Kako je poznato, Sanaderu to nije smetalo niti malo. No, čim je prezreo i podcijenio Šeksove usluge, završio je kao glavna meta tzv. nadležnih institucija, koje sanderovski recept medijske atrakcije rabe protiv njega samoga.  Svi stali, iz istih su pobuda strpani u zatvor uz eksplicitnu poruku Bajićeve „oprosnice“: nema vam slobode dok ne druknite onoga kojega Šeks najstrasnije mrzi, s osjećajem božanske moći: ja sam te stvorio, ja ću te sahraniti.

Jasna Babić (PortalOko.hr)