Deset mjesta na zemlji gdje novinari uz izjave i snimke očekuju i metak u glavu
Manama
Manama / Bahrein
Bahreinske vlasti učinile su sve što je moguće kako bi spriječile novinare da međunarodnu javnost informiraju o prodemokratskim demonstracijama u glavnom gradu. Nekim stranim novinarima je uskraćen ulazak u Manamu, dok su drugi fizički napadani, baš kao i njihovi lokalni izvori informacija. Bahreinske novinare, pogotovo fotografe, vlast je pritvarala, ponekad na nekoliko sati, a ponekad i na nekoliko tjedana. U razdoblju od 15. ožujka do objave prekida na taj datum proglašenog izvanrednog stanja, mnogim novinarima suđeno je pred vojnim sudovima. Nakon nekoliko mjeseci prosvjeda, vlast je ponovo uvela red na ulice zahvaljujući represiji. Jedan bahreinski bloger osuđen pred vojnim sudom još uvijek se nalazi u zatvoru, a niti jedan civilni sud nije napravio reviziju izrečene mu presude. Bahrein je primjer cenzure koja uspjela zahvaljujući šutnji međunarodne zajednice. Bahrainski novinari i urednici tu šutnju plaćali su i životima.
Abidjan
Abidjan / Obala Bjelokosti
Abobo, Adjama, Plateau, Koumassi, Cocody, Yopougon nazivi su abidjanskih četvrti koja su se u nekom trenutku 2011. godine pokazala kao vrlo opasna za novinare i novinarski posao. Novinari su zaustavljani na kontrolnim točkama, gdje su prolazili ispitivačku torturu ili doživljavali fizičke nasrtaje. Centralna zgrada nacionalne TV postaje RTI bila je meta zračnih napada. Zabilježeno je više slučajeva ubojstava novinara premlaćivanjem. Voditelj lokalne radio postaje Radio Yopougon ubijen je, a ubojstvo su počinili pripadnici organizacije/vojske koja se naziva Republicaines de CA´te d'Ivoire (FRCI). Postizborna kriza u zemlji dovela je do otvorenog rata među sljedbenicima rivalskih predsjedničkih kandidata Laurenta Gbagboa i Alassanea Ouattarae.
Tahrir
Trg Tahrir, Kairo / Egipat
Prodemokratski prosvjedi koji su rezultirali smjenom predsjednika Hosnija Mubaraka započeli su krajem siječnja na trgu Tahrir, koji danas simbolizira Arapsko proljeće, val velikih demonstracija u arapskim zemljama. U prvom tjednu veljače, kad je u Kairu eskaliralo nasilje, strani novinari neprestano su bili izloženi napadima. Bila je to posljedica kampanje koju je vlast vodila protiv stranih medija jer su redovito informirali o zbivanjima na trgu Tahrir. Prijavljeno je preko 200 fizičkih napada na novinare, ne samo strane, nego i domaće. Isti scenarij ponovio se između 19. i 28. studenog, tijekom parlamentarnih izbora, a napadi na novinare zabilježeni su i 17. na 18. prosinca, kad je vlast nasilno rastjerala demonstrante koji su od vojske tražili da ustupi vlast civilima.
Misrata
Misrata / Libija
Nakon oslobođenja Benghazija, Grad Mistaru - treći libijski grad po veličini - pobunjenici su zauzeli kao stratešku točku za pokretanje ofenzive na Tripoli. Gadafijeva vojska poduzela je protunapad, opkolila grad i odsjekla ga od ostatka svijeta. Tijekom blokade trajala je, dakako, i informativna blokada. Glavne prilazne ceste gradu bile su poprište intenzivnih borbi. Bitka za Misratu pred novinare je stavila rizik uobičajen za izvještavanje u ratnoj zoni. Dvoje od pet novinara 2011. godine ubijenih u Libiji poginulo je upravo u Misrati.
Veracruz
Savezna država Veracruz / Meksiko
Veracruz je najveći grad istoimene meksičke savezne države i uži zavičaj istoimenog narko-kartela. Kartel Veracruz moćan je kriminalni savez, a država Veracruz i njezin glavni grad središte su krijumčarskih aktivnosti, šverca drogom i naftnim derivatima. U protekloj godini država Veracruz postala je i epicentar ofenzive saveznih vlasti u borbi protiv narko-kartela. Izvještavajući o obračunu države Mexico sa narko-kartelom Veracruz ubijeno je troje novinara. Desetoro je pred prijetnjama pobjeglo u druge savezne države. Novinarski posao, zabilježila je organizacija Reporteri bez granica, dodatno otežava sprega lokalnih vlasti s narko-kartelima.
Khuzdar
Khuzdar / Pakistan
Mnoge prijetnje i ubojstva novinara u distriktu Khuzdar, u jugozapadnoj pokrajini Balochistan, tipična su slika ekstremnog nasilja koje vlada u tom dijelu Pakistana. Lokalni mediji uhvaćeni su u unakrsnoj vatri snaga sigurnosti i naoružanih separatista. Posljednji ubijeni novinar pomoćnik je urednika dnevnika Daily Tawar. Njegovo tijelo pronađeno je 5. studenog, gotovo tri mjeseca nakon što je otet. Antiseparatistička skupina koja sebe naziva Vojska Baloch Musallah Defa objavila je krajem studenog listu novinara za odstrel, na kojoj se nalaze četiri imena.
Manila
Manila, Cebu i Cagayan de Oro / Filipini
Spomenuta gradska područja na otocima Mindanao i Luzon mjesta su gdje se dogodila većina napada na novinare zabilježena na Filipinima. Za njih su odgovorne uglavnom paravojne skupine i privatne milicije - filipinski "predatori slobode medija" u 2011. godini. Vlada formirana sredinom godine nije našla odgovor na nasilje paravojnih i parapolicijskih formacija te nasilje što ga naoružani banditi provode ostaje nekažnjeno. Ovakva situacija smatra se posljedicom sprege politike i organiziranog kriminala te nedovoljno neovisnog pravnog sustava zemlje.
Mogadishu
Mogadishu / Somalija
Mogadishu je za novinare glavni grad smrti. Ljudi koji rade u medijima tamo su izloženi konstantnim i velikim opasnostima, auto-bombama, zalutalim i nezalutalim mecima te milicijama neprijateljski nastrojenim prema novinarima. U kolovozu, listopadu i prosincu ubijen je po jedan lokalni novinar. U rujnu je, pak, ubijen malezijski kamerman, koji je dobio metak u prsa. Izvještavao je o humanitarnom konvoju kojim je dopremljena pomoć somalijskom glavnom gradu. Iako se vojska islamističke skupine pobunjenika pod nazivom Al-Shabaab povukla iz glavnog grada, borbe u Mogadishu se nastavljaju, a izvještavanje iz ovog grada ostaje jedan od najopasnijih zadataka koji novinar može izabrati.
Deraa
Damask, Deraa i Homs / Sirija
Deraa i Homs gradovi su epicentri prosvjeda protiv režima Bashar al-Assada u Siriji. Danas su u potpunosti izolirani. Uz glavni grad Damask, pokazali su se posebno opasnima za rad novinara. Assadov režim stranim novinarima nametnuo je potpunu medijsku blokadu, odbija im dati vize za ulazak u zemlju, odnosno deportira one koji se u Siriji već nalaze. Glas o Siriji u inozemstvo zato nose samo amaterski snimci građanskih prosvjeda započetih u ožujku ove godine. Sirijci koji ih putem interneta lansiraju u svijet - riskiraju živote. Mnogi su zbog toga bili žrtve uhićenja, otmica, premlaćivanja i mučenja. Mukhabarat (obavještajne službe), shabihas (milicije) i režimska cyber-vojska glavne su poluge vlasti za provođenje cenzure, odnosno maltretiranje novinara i građana koji rade novinarski posao. Fizičko nasilje vrlo je često, zbog čega su mnogi blogeri i novinari u strahu napustili zemlju. Vjeruje se da Assadov režim trenutačno u pritvoru drži oko 30 novinara.
Sanaa
Sanaa, Trg promjena / Jemen
Trg promjene u gradu Sanaa centralno je mjesto prosvjeda protiv predsjednika Jemena Ali Abdallah Saleha i njegovog režima te mjesto na kojem se dogodila većina slučajeva zlostavljanja novinara u toj zemlji. Pokrivanje prosvjeda i mnogih krvavih obračuna snaga sigurnosti s prosvjednicima za novinare predstavlja veliku opasnost. Dvoje novinara poginulo je izvještavajući o prosvjedima na Trgu promjena. Osim službenog represivnog aparata režim, za maltretiranje novinara i provođenje cenzure zadužena je i provladina milicija poznata poznata kao Baltajiyas. Fizičko nasilje, uništavanje opreme, otmice, zapljene i uništavanje novina te napadi na redakcije samo su neki od vidova nasilja što se u Jemenu provodi nad medijima i ljudima koji u njima rade.
Godina 2011 u brojkama:
- Ubijeno je 66 novinara. (16 posto više nego 2010. godine.)
- Uhićeno je 1.044 novinara.
- Fizičko zlostavljanje i prijetnje doživjelo je 1.959 novinara.
- Prijavljeno je 499 slučajeva cenzure medija.
- U 77 slučajeva novinari su bili žrtve otmice.
- Zabilježeno je 77 slučajeva u kojima su novinari bili primorani pobjeći iz zemlje u kojoj rade.
- Ubijeno je i pet ljudi koji su se bavili "građanskim novinarstvom".
- Uhićeno je 199 blogera i pet građana/novinara.
- Fizički su napadnuta 62 blogera i pet građana/novinara
- Cenzura interneta zabilježena je u 65 svjetskih zemalja.
LupigaCom via http://en.rsf.org