Biodizel je naziv koji se upotrebljava za metil-ester, što je kemijski spoj dobiven reakcijom nekog biljnog ulja (soja, suncokret, uljna repa, palma, itd.) ili neke životinjske masti s metanolom, uz neizostavnu prisutnost katalizatora. Dobivena je tvar po svojim fizičkim i kemijskim svojstvima slična mineralnim dizelskim gorivima, zbog čega se ista zaputila na svjetsko tržište tekućih goriva. U čemu je dakle prednost biodizela nad mineralnim gorivima. Njegova prednost je ta što je potpuno biorazgradiv, neotrovan, a i sama činjenica što nije mineral. Zbog toga je on sve veći "hit" u svijetu, a poznato je kako i Hrvati prate svjetske trendove. Tako je na zagrebačkom Agronomskom fakultetu već duže vrijeme tema razgovora, upravo proizvodnja biodizela. Projekt je pokrenut još devedesetih godina, a hrvatska vlada ga je prihvatila tek 2000. godine, a kao nositelj projekta proglašeno je Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva. U Vladi smatraju kako bi proizvodnja biodizela pripomogla socijalnom stanju u Hrvatskoj, jer bi u tom slučaju bilo otvoreno čak 5 000 radnih mjesta. Za projekt se zainteresiralo i nekoliko poznatijih tvrki, od kojih neke drže kako bi mogle proizvoditi i do 8 000 tona biodizela godišnje.
Ona ista Vlada cijelu stvar požuruje, jer nije stvar samo u tih 5 000 novih radnih mjesta, već i u Europskoj Uniji, kojoj naša Vlada silno teži, a koja ima nove propise koji kažu kako već 2005. godine svaka njena članica mora u ukupnoj potrošnji koristiti najmanje 2% biodizela. Namjera je da se do 2020. godine potrošnja biodizela u ukupnoj potrošnji popne na nevjerojatnih 20%. Što li će Hrvati reći, kada im kažem kako će im auto slabije "vući" kada u njega uspu biodizel. Za utjehu reći ću im kako će još puno vode Vrbasom proteći dok se biodizel ne počne sipati u automobilske rezervoare, i to ne samo kod nas, već i u velikoj EU.

Više o biodizelu možete pročitati na ovom linku, s kojeg sam i ja "mazn'o" neke podatke.