Ova eksplozija zadovoljstva odvezla ga je ravno u vječna lovišta, a prijevoz do istog mjesta u jednom smjeru ljubazno je omogućio i petorici nesretnih američkih vojnika. Ljubaznog domaćina krasi pojam bombaš samoubojica, a američke vojnike - žrtve bombaša samoubojice.
A sad ozbiljno, jer tako dolikuje. Na kontrolnoj točki sjeverno od Najafa zaustavio se automobil iz kojeg je, mašući rukama kao da traži pomoć, izišao jedan Iračanin. Oprezno su mu se približila petorica američkih vojnika, a domaćin je s veseljem na licu i u grudima aktivirao oko struka opasan eksploziv i svi su išli ča. Samoubilački napad potvrdilo je i američko zapovjedništvo stacionirano u obližnjem Kataru, gdje (za sad) nema ljubaznih domaćina koji u susretu sa slobodom eksplodiraju od sreće. Ova eksplozija nagomilanih emocija koje tjeraju suzu radosnicu na oko zasigurno neće spriječiti američkog predsjednika da još jednom ponovi kako Iračani jedva čekaju osloboditelje. Njegove nebulozne tvrdnje ljutit su dokaz da je administracija najjače vojne sile svijeta izgubila kompas. Danas je svima jasno da se Americi smiješi Vijetnam, a Iračanima je ostalo da se još jednom priviknu na rat. Na što su spremni tek će se vidjeti. Inače, ovo je prvi slučaj da se u Iraku pojavljuju bombaši samoubojice. I ne zaboravite da znamo odgovor na pitanje kako nastaje terorizam. I ne zaboravite da se nemamo kaj pitati kako to - bombaš samoubojica. Sve je jasno.